PROBLEMI VEZANI UZ OSLOBAĐANJE RAKKE

Prije nekoliko dana koalicija kurdsko-arapskih snaga, organizirana kroz „Snage demokratske Sirije“ (SDS), započela je vojnu operaciju oslobađanja sjevero-istočnog sirijskog grada Rakke, poznate još i kao „prijestolnica“ „Islamske države“. Operaciju je odobrio Washington čiji je zapovjednik oružanih snaga neposredno prije starta operacije tajno posjetio kurdima naseljen sjever Sirije (poveznica). Geopolitika.news ovom će prigodom obraditi  izvješća američkih i ruskih vojnih analitičara, koji razmatraju mogući daljnji razvoj pokrenute vojne operacije za oslobađanje tog streteški važnog grada, u kojoj se naziru prvi veći problemi s prilično kaotičnim elementima, kao što je, uostalom, kaotično i cjelokupno vojno i političko stanje vezano uz Siriju.

Pokrenuti napad na Rakku američki analitičari procjenjuju kroz dva elementa: realnu snagu kurdsko-arapske vojne koalicije i američko vojno i političko angažiranje usmjereno na konačan uspjeh same operacije. Snage koje napadaju Rakku nalaze se na udaljenim prilazima gradu, otprilike 40-50 kilometara od samoga grada. Sinkronizirana akcija s otvaranjem triju bojišnica doživjela je propast, a najbliže gradu uspjelo se doći iz smjera sjevera, u zoni Fatizi, a što je oko 35 kilometara od ulaza u Rakku. Pritom su snage SDS-a oslobodile tri grada:  Al-Hish, Tal Samen i Mutamshir. Međutim, ustanovilo se kako su ISIL-ove snage ta naselja napustile organizirano, bez prethodnog upuštanja u bojeve akcije, što se objašnjava opasnošću od njihovog okruženja. Te su se snage povukle u Rakku,  u kojoj se sada koncentriraju glavne snage „Islamske države“. Treba  naglasiti kako američke zračne snage već tjedan dana nad Rakkom izbacuju letke kojima pozivaju građane da napuste grad jer će on biti napadnut. Zapovjednik američkog CENTCOM-a (Središnjeg zapovjedništva OS SAD-a) general Joseph Votel je 21. i 22. svibnja izvršio osobnu inspekciju SDS-a na sjeveru Sirije i dao zapovjed za otpočinjanje napada. U tu svrhu na teren je prebačeno još 250 američkih vojnika, formalno zbog potreba obuke boraca SDS-a, a u stvarnosti će oni aktivno sudjelovati i u oružanim akcijama.

U vrijeme posjeta američkog generala utvrđena su dva problema: nespremnost i nedovoljna motiviranost kurdskih postrojbi (koje i čine kostur SDS-a gotovo u 80-postotnom omjeru) za oslobađanje sunitskog grada Rakke. Zapovjedništvo kurdskih snaga inzistira na scenariju blokade Rakke sa sjevera i sjevero-istoka, a sam napad na grad oni žele prepustiti arapskim i asirijskim snagama koje djeluju unutar SDS-a. Međutim, problem leži u tome što ta sastavnica zajedničkih snaga prilično zaostaje za kurdskim postrojbama, kako u smislu vojne izobrazbe tako i u brojčanom smislu. Novopridošlih 250 američkih vojnika sada mora ubrzano izvoditi i obuku arapskih „dragovoljaca“ s namjerom da upravo oni u oslobođenoj Rakki formiraju svoj garnizon. To se želi učiniti iz političkih razloga koji se rukovode činjenicom, da je Rakka sunitski grad i da je svrsishodnije da ga zauzmu Arapi nego Kurdi koji mogu izazvati val nezadovoljstva tamošnjeg arapskog stanovništva koje, kao uostalom i diljem Bliskog istoka, blago rečeno – Kurde ne voli.

Ali glavni motiv Amerikanaca, da u gradu nakon njegovog oslobađanja ostane arapski garnizon jest taj, što upravo na tome inzistira Turska ukoliko se želi da i ona pruži potporu navedenoj operaciji. Jer odavno je poznato kako Ankara s velikim nezadovoljstvom prati američku suradnju sa sirijskim Kurdima, bojeći se da će ovi previše ojačati i postati realna prijetnja turskoj državi kroz koordiniranje političkih i vojnih akcija sa turskim Kurdima, poglavito onima iz Radničke stranke Kurdistana.  Zato Ankara nije blagonaklono gledala i na planove za oslobođenje Rakke od strane kurdskih snaga.

Upravo zato je, odmah nakon odlaska sa sjevera Sirije, američki general Votel otputovao u Ankaru kako bi osobno turskim kolegama razjasnio posljeratno ustrojstvo lokalne vlasti u Rakki. Taj problem tursku zabrinjava i s pozicije strateškog značaja samoga grada, koji bi, nakon eventualnog zauzimanja od strane Kurda, prestao biti komunikacija za logističko prebacivanje i vojnu potporu sirijskim oporbenim snagama koje podupire Ankara. Amerikanci su, osim toga, primorani priznati ograničenost resursa kojima raspolažu kurdske snage, kao udarna snaga čitave operacije, kada je u pitanju njihov vojni sraz sa džihadistima.

Vojnom zapovjedništvu međunarodne koalicije na čelu s SAD-om jasno je još od prije početka ove vojne akcije, kako će ulazak Kurda u dubinu sirijskog teritorija okrenuti simpatije tamošnjeg arapskog stanovništva prema „Islamskoj državi“, a to znači i još veće neprijateljstvo prema samim Amerikancima. Zato američki vojni stratezi s turskim kolegama sondiraju stanje i traže mogućnost, koristeći pritom turske veze na terenu, da se Rakka od strane „Islamske države“ preda bez borbe (i Geopolitika.news je nešto slično imala u vidu kada smo u prethodnom tekstu na ovu temu (gornja poveznica) naveli kako je moguć vrlo brzi pad grada kojeg su rukovoditelji „IS“ već odavno napustili, ubrzo nakon otpočinjanja ruske zračne akcije u Siriji).

Međutim, ruski analitičari glede ostvarivanja spomenutog scenarija izražavaju ozbiljne sumnje. Oni, suprotno tome, očekuju kako će borba za Rakku biti krvava, a pritom se rukovode njegovim strateškim značajem. S njegovim padom „Islamska država“ gubi komunikacijske sveze s Aleppom na zapadu i istočnom Sirijom. Gubi također i nadzor nad vodenom prometnom arterijom – rijekom Eufrat i tamošnjim objektima za opskrbu elektro-energijom i navodnjavanje, a što snažno utječe na lokalno stanovništvo. U njihovim rukama ostala bi samo jedna prometna magistrala Rasafa-Yasin-Shala u zoni velikog grada na istoku Sirije Deir ez-Zoura, a koji se pak nalazi pod nadzorom regularnih sirijskih snaga. Prekid jedinstvene bojišnice za „Islamsku državu“ predstavljao bi agoniju, koja, usprkos svemu, može biti i duga.

Američko zapovjedništvo planira da će završni napad na grad dovesti do uspjeha tek za nekoliko tjedana, a možda i mjeseci. Prvotni, optimizmom nabijeni početak vojne operacije oslobađanja Rake postupno će se susresti s opisanim problemima ali i s jačanjem ISIL-ovih obrambenih položaja. Pritom se očekuje, da će prilično brzo biti oslobođeno naselje Ain-Issi, južno od Rakke, a daljnje napredovanje će se usporiti. Osim toga, prilazi Rakki su profesionalno minirani, a napadačke snage u svom sastavu nemaju protuminske postrojbe, pa će se tu morati iskazati američki pirotehničari koji će biti istureni na prednje položaje. Zbog svega toga presudnu ulogu ustvari morat će odigrati američko zrakoplovstvo, puno više i u odnosu na ruske zračne napade koji su se uspješno koordinirali sa snagama ipak profesionalne sirijske vojske na terenu. A u SDS-u pravih profesionalca ipak nema ili ih je nedovoljan broj. Amerikanci pritom pretpostavljaju kako će se trebati pripremiti i na velike žrtve među civilnim stanovništvom, neovisno o njegovoj sadašnjoj masovnoj evakuaciji iz grada.

Upravo po pitanju civilnih žrtava, koje su neminovne u svakom ratu, a poglavito ovome gdje se čitavi gradovi koriste kao živi štit od strane džihadističkih snaga, treba reći nekoliko riječi. Koliko god to paradoksalno i grubo zvučilo,  poglavito s pozicije humanosti, ljudskih prava i sl., svaka bomba koja slučajno padne na „glavu“ tamošnjim stanovnicima, čini dodatan pritisak na „IS“ i primiče ih korak bliže pregovorima, bilo s Damaskom bilo s Kurdima. Zašto je to tako? Čitav arapski svijet zapravo se sastoji od plemena i klanova sa svojim vođama, koji ne mogu dozvoliti da njihova zajednica bude izvrgnuta demografskoj katastrofi. A o potpori lokalnog stanovništva zapravo ovisi i opstojnost ISIL-a. On može provoditi teror nad stanovništvom do određene mjere ali si ne može priuštiti neprijateljsko okružje od strane čitavog stanovništva, kojemu, zauzvrat, u mnogočemu i pomaže – od nabave jeftinog goriva, osiguranja osnovnih životnih namirnica, osiguranje komunikacija i sl. Ali onog trena kada plemena i klanovi osjete gubitak zaštite osnovne životne sigurnosti, stvari se u potpunosti mijenjaju.

ISIL-ovi borci kočit će napadačke akcije na Rakku i vojnim udarima na drugim dijelovima bojišnice, a što su i ranije činili u sličnim situacijama. Međutim, ovog puta oni su ipak limitirani ozbiljnim ograničenjem svojih pričuva. Ali i pored toga ISIL-ov udar može se očekivati, prije svega u zoni kurdske Haseke na krajnjem sjevero-istoku Sirije.

U svakom slučaju američko zapovjedništvo se priprema za ozbiljne borbe, koje će, prema njihovim procjenama, biti puno teže nego nedavni napad na irački grad Ramadi. Upravo sada pristižu glasovi o tome, da je „Islamska država“ Ramadi zapravo predala iračkoj vojsci pod pritiskom lokalnih sunitskih plemena koji „IS“ sada i nadziru. A upravo te informacije potvrđuju naše prethodne opservacije vezane uz lokalne arapske zajednice, ali ukazuju i na logičnost američkih nastojanja da posredstvom Turske ishode predaju Rakke bez velikih vojnih naprezanja. Naravno, sve to ipak treba nekako uklopiti i u propagandni kolorit  jer osvajanje grada bez borbe i ne predstavlja baš veliki problem.

A izgradnja imidža kroz pokazivanje mišića, na Bliskom istoku je još uvjek  najbolji jamac osiguranja dominantnog političkog utjecaja.