(Video) Mk41 VLS-Raketni lanser koji je nadmudrio stari sporazum

Raketni lanseri  Mk41 VLS, kao dio sustava obrambenog raketnog štita u Europi (Aegis Ashore Missile Defense System -AAMDS) za sada instalirani  i operativno aktivirani u rumunjskom  Deveselu 2016.godine, a do 2020. godine trebali bi biti postavljeni  i u poljskom Redzikowu, postali  su zbog svojih osobina oružne platforme koje se nikako ne uklapaju  u stari sporazum o ograničavanju raketa kratkog i srednjeg dometa u Europi. Tehnološki napredak utjelovljen u tom oružju jednostavno je nadmašio pojmovne odrednice ugovora i dodatno podigao razinu europske nuklearne napetosti. Za američku stranu lanseri su samo dio obrambenog proturaketnog sustava, a za rusku komponenta ofanzivnog nuklearnog borbenog sustava.

Razvidno jačanje nuklarne napetosti između Rusije i SAD na europskim prostorima već godinama se provodi obostranim razvojem i stavljanjem u operativnu uporabu novog sofisticiranog ofanzivnog  raketnog oružja malog i srednjeg dometa, sposobnog za nošenje nuklearnih bojnih glava.

Američki sustavi LRSO za uporabu sa zrakoplova i ruske krstareće rakete srednjeg dometa 3M-54 „Klub“ (Kalibr) i balističke rakete 9K720  „Iskander“ kratkog dometa do 500 kilometara, kao oružja europskog ograničenog nuklarnog rata na kojeg su spremne obje strane, na samoj su granici  odredbi još uvijek važećeg Sporazuma o uklanjanju i uništavanju raketa kratkog i srednjeg dometa (The Intermediate-Range Nuclear Forces Treaty -INF) između SAD i SSSR-a  iz prosinca 1987. godine. Sporazum, koji nakon propasti sovjetskog carstava i dalje pored SAD-a obvezuje i Rusiju kao i sve države nastale raspadom SSSR-a, zabranjuje raspređivanje raketa kratkog i srednjeg dometa (500-5500 km) koje se lansiraju s kopna. Stoga se američki LRSO sustavi lansiraju sa zrakoplova, ruski „Kalibr“ ispaljuju se s površinskih  ratnih brodova i podmornica, kao što je to učinjeno za njihove prve borbene primjene u Siriji, a za balističke rakete „Iskander“ – nesumnjivo oružja kopnenog lansiranja, Rusi tvrde da im je domet eto, baš 480 km, na samoj granici kojeg dopušta sporazum.

Sporazmom INF, kojeg su 1987. godine potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, a stupio na snagu 1. lipnja 1988. godine,  strane su se obvezale povući s položaja i uništiti sve svoje balističke i krstareće rakete kopnenog baziranja kratkog dometa od 500 do tisuću kilometara i srednjeg dometa od tisuću do 5500 kilometara. Tijekom slijedećih godina to je uistinu učinjeno. Iz Europe  su povučene američke balističke rakete “Pershing-1A”,”Pershing-2″ i krstareće rakete BGM-109G „Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama u čijem je dometu bio čitav europski dio SSSR-a sve do Arhangelska, Gorkog i Batumija. Te rakete su do Moskve mogle stići za svega 10-12 minuta. S druge strane Rusija je povukla balističke rakete srednjeg dometa RSD-10 Pioneer( SS-20 Saber), R-12 (SS-4 Sandal), R-14 (SS-5 Skean) i krstareće rakete srednjeg dometa Novator RK-55 (Granat), te balističke rakete kratkog  dometa OTR-22 (SS-12 Scaleboard) i OTR-23 Oka (SS-23 Spider ), koje su svojim nuklearnim bojevim glavama mogle ugroziti cijelu Europu sve do Atlantika, pa je 90.-ih godina prošlog stoljeća nuklarna napetost između Washingtona i Moskve svedena na minimum i osjetno podignut prag mogućeg nuklearnog sukoba.

Sporazum se odnosi isključivo na raketna oružja sposobna nositi nuklearne bojne glave, koja se  baziraju i lansiraju s kopna, pa se u promjenjenom geostrateškom okviru, posebice nakon otvaranja ukrajinske krize, s obje strane  obnavlja razvoj novih nuklearno sposobnih raketnih sustava srednjeg i kratkog dometa koji se koriste sa zrakoplova i ratnih brodova, ali ne i s kopnenih platformi kako se ne bi prekršile odredbe INF sporazuma. Međusobna optuživanja o kršenju sporazuma traju godinama. Amerikanci tvrde da su ruske rakete kopnenog baziranja Iskander-K  zapravo krstareće rakete srednjeg dometa koje se kriju iza istog imena i istog vozila-lansera kao i Iskander-M, koji je balistička raketa nominalnog dometa 480 km. Njegov domet je također po američkim saznanjima suspektan i procjenjuje se da debelo prelazi donju granicu INF sporazuma od 500 kilometara. S druge strane Rusi godinama tvrde da su Amerikanci zadržali pojedine sekcije sustava  „Pershing“, prikazujući ih kao  mete za vježbovna gađanja protuzračnim raketama. Također smatraju američke  naoružane bespilotne letjelice, kakve se koriste u borbi protiv teroristički organizacija, krsterećim raketama  kopnenog baziranja s potencijalnim nuklearnim kapacitetima.

Operativnim pokretanjem nominalno obrambenog raketnog štita (Aegis Ashore Missile Defense System -AAMDS) u rumunjskom  Deveselu nadmudrivanje oko odredbi sporazuma prešlo je na višu razinu. Tajna odigranog jakog američkog poteza nije u raketama  SM-3 Block 1B, koje čak nemaju niti klasičnu eksplozivnu bojnu glavu nego nose kinetičku glavu bez eksploziva (Lightweight Exo-Atmospheric Projectile -LEAP) koja uništava balističke projektile kratkog i srednjeg dometa u njihovoj srednjoj fazi leta, izvan atmosfere, izravnim sudarom. Inače, projektili SM-3 Block 1B raketnog štita nisu u stanju uništavati strateške interkontinentalne balističke projektile (ICBM), a tek će planirane buduće vezije imati ograničene sposobnosti njihova presretanja. Tajna se ne krije ni u instaliranom radaru AN/SPY-1D koji prati ciljeve za rakete.





„Kvaka 22“ je  u ugrađenim  famoznim okomitim lanserima za ispaljvanje raketa  Mk41 VLS (Mark 41 Vertical Launch System).

Naime, u bazi Deveselu ugrađeni su lanseri napadne „strike“ vezije sustava antiraketne obrane Aegis  dužine 7,7 metara, koji pored raketa SM-3 mogu  ispaljivati i krstareće rakete  BGM-109„Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama, koje s dometom od oko 2500 kilometara lako mogu iz Deveselua prodrijeti duboko u Rusiju, sve do Moskve. Isti lanseri s mogućnošću ispaljivanja „Tomahawka“ trebali su biti do 2018. godine instalirani  i u poljskoj sekciji raketnog štita u Redzikowu, na obali Baltičkog mora, ali  će, prema priopćenju poljskog ministarstva obrane od 22. ožujka 2018. godine, radovi na toj instalaciji  zbog kašnjenja izvođača radova biti dovršeni tek 2020. godine.

Formalno-pravno ugovor o raketama srednjeg dometa INF prekršen je već kopnenim baziranjem samog lansera zabranjenih raketa, ali tko može izričito tvrditi da je to lanser Mk41. On je, jednostavno, univerzalni lanser, prvotno predviđen za ugradnju na ratne brodove, koji može ispaljivati različite projektile -protuzrakoplovne, protubrodske, protupodmorničke, protubalističke SM-3 i krstareće rakete „Tomahawk“. Lanser Mk41 samo  ima potencijal lansiranja ugovorom INF zabranjenog oružja, a Amerikanci tvrde da ga za to ni u kojem slučaju ne misle koristiti i da je namjenjen isključivo lansiranju protubalističkih raketa SM-3. Rusi pak tvrde kako je ugovor prekršen jer je to lanser „Tomahawka“. Amerikanci  i dalje tvrde da je to univerzalni lanser i da bi tek pojava samih projektila „Tomahawk“ u bazi Deveselu bilo kršenje sporazuma. U svakom slučaju Rusi nemaju puno izbora nego računati da su u Rumunjskoj raspoređene američke krstareće rakete „Tomahawk“ i da će do 2020. godine biti rapoređene i u Poljskoj. Lanser Mk41 doveo ih je u situaciju da moraju računati  na prijetnju kojoj moraju prilagoditi svoj nuklearni sustav, a ne mogu je dokazati, niti mogu mogu dokazati da su američka strana i NATO, koji je preuzeo kontrolu nad cijelim sustavom proturaketne obrane  Aegis Ashore Missile Defense System. Ruska strana tvrdi da instaliranjem oružja višestruke namjene s potencijalnim ofenzivnim sposobnostima maskiranim u obrambeni ustav zapravo pokušavaju iznuditi rusko povlačenje iz INF ugovora i njegovo potpuno dokidanje,  koje bi otvorilo prostor planiranom ponovnom dovlačenju američkog nuklearnog oružja kopnenog baziranja na europsko tlo. Američki sustav, objektivno gledano, ima veliki nedostatak koji umanjuje njegov ofenzivni karakter – fiksno baziranje. Ruska strana tvrdi da to ne umanjuje njegov ofezivni potencijal  jer  je ionako zamišljen kao oružje prvog udara čiji je kratki životni vijek u slučaju nuklernog sukoba unaprijed ukalkuliran.





Inače sam raketni štit sustava Aegis Ashore za sada ima ograničene mogućnosti djelovanja na ruski globalni nuklearni potencijal. Eventualni strateški nuklearni udari prema SAD-u interkontinetalnim balističkim projektlima išli  bi putanjama preko Arktika, nedostižnim raketama SM-3. Njihova uloga ograničena je na europsku nuklearnu pozornicu gdje postaju središnja točka nove nuklearne utrke na europskim prostorima pritiskom na ruski arsenal srednjeg dometa, vlastitom prijetnjom ofenzivnog djelovanja nuklearnim oružjem  srednjeg dometa prema ruskim ciljevima koja se temelji na sposobnosti korištenja projektila BGM-109 „Tomahawk“, snižavanjem nuklearnog praga i mogućim rušenjem sporazuma INF o raketama srednjeg dometa. To bi omogučilo ponovno dovlačenje američkog raketnog nuklarno sposobnog oružja srednjeg dometa kopnenog  baziranja na europsko tlo i direktno sučeljavanje novih američkih i ruskih strateških koncepcija ograničenog nuklearnog sukoba u Europi. Sam raketni štit nije i nikada neće biti sposoban zaštiti europske prostore od potencijalnih ruskih nuklaernih udara, a proklamirani cilj zaštite od raketa tehnološki inferiornih država s područja Bliskog istoka je tehnički moguć ali je logički besmislen, jer sva zbivanja na bliskoistočnim prostorima apsolutno kontrolira američka i europska saveznička politika. Malo toga se  tamo događa mimo njihovog znanja, volje i kontrole, a najmanje  nekakvo nuklearno granatiranje Europe.

Mornarički  sustav proturaketne obrane sustava Aegis Ballistic Missile Defense System (Aegis BMD ili ABMD), prilagođen kopnenom baziranju kao Aegis Ashore Missile Defense System- AAMDS u Rumunjskoj i Poljskoj ,s moćnim radarom AN/TPY-2 u Turskoj, zapovjedništvom u Ramsteinu u Njemačkoj  i pomorskom komponentom od 4 razarača američke 6. flote s identičnim naoružanjem, svi zajedno uvezani u američki protubalistički sustav (Ground-Based Midcourse Defense -GMD) pod kontrolom američke agencije raketne obrane (U.S. Missile Defense Agency -MDA) dio je masivnog  preustroja američkog nuklearnog arsenala i njegove sposobnosti vođenja ograničenog nuklarnog rata na europskim prostorima. Posljedično, famozni raketni štit postao je prva crta nuklearnog sudara SAD-a i Rusije na europskom tlu.

Raketni lanser Mk41 VLS je svojom sposobnošću lansiranja različitih raketa nadmudrio odredbe INF spsorazuma iz vremena kada on nije niti postojao i pozicionirao se kao ključna točka sudara sučeljenih nuklearnih strategija na europskoj pozornici. A ništa još nije ni ispalio.

 

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like