Američki bombarder B-58 Hustler, nastao u jeku hladnog rata, bio je tehničko savršenstvo, po svome izgledu pravo umjetničko djelo, ali vrlo brzo nakon uvođenja u naoružanje postao je potpuno beskoristan. B-58 primjer je sofisticiranog borbenog stroja, koji je zbog pojave novih oružja i time izazvane doktrine zračnog ratovanja ostao bez svoje prave svrhe.
Prekrasni i tehnički rafinirani bombarder, vitkog trupa i delta krila, sposoban letjeti dvostrukom brzinom zvuka, bio je predviđen za nuklearne napade po ciljevima u SSSR-u koji su se trebali izvoditi s velikih visina i pri velikim brzinama, kako bombarder ne bi mogli ugroziti tada dvostruko sporiji sovjetski lovci. No Hustleru nije presudila naglo povećana sposobnost sovjetskih lovaca presretača nego upečatljiva uporaba novog protuzračnog oružja sovjetskog raketnog sustava S-75 (SAM-2). Dana 1. svibnja 1960. godine, američki špijunski zrakoplov U-2 ,s pilotom Francisom Gary Powersom, poletio je u izvidničku misiju iznad SSSR-a iz pakistanske zračne baze u Peshawaru. Zrakoplov je misiju obavljao na znatno većoj visini od one s koje bi bombarderi B-58 trebali ispuštati nuklearne bombe nad sovjetskim teritorijem. Unatoč velikoj visini leta sovjetska protuzračna obrana uspjela je Powersov U-2 srušiti protuzračnom raketom S-75 Dvina iznad Sverdlovska, a pilota zarobiti.
To je značilo samo jedno, da zamišljeno strateško bombardiranje sovjetskog teritorija, kakvo je trebao izvoditi bombarder B-58 koji čak nije mogao ni postići visinu na kojoj je letio srušeni U-2, postaje gotovo neizvediva zadaća. Napad B-58 s visina koje su dostupne novom sovjetskom oružju demonstriranom pri rušenju U-2, postao je tako bespredmetan.
B-58 za let na malim visinama i borbeno djelovanje s njih jednostavno nije bio dizajniran. To je mnogo kasnije mogao američki bombarder B-1, promjenjive geometrije krila, koji je bio od početka koncipiran za djelovanje s ekstremno malih visina pri velikim brzinama leta. B-1, koji je i danas u uporabi, može letjeti toliko nisko da nuklearne bombe koje ispušta imaju odgađajuće aktiviranje kako bi se bombarder prije nuklearne eksplozije mogao dovoljno udaljiti kako i sam ne bi bio oštećen ili uništen. B-58 konfiguracije čistog delta krila na malim visinama i pri malim brzinama bio je teško upravljiv i imao loše manevarske sposobnosti. On je, jednostavno, bio od početka koncipiran i proizveden kao bombarder za djelovanje s velikih visina koje su u trenutku kada je zamišljen bile nedostupne protivničkoj protuzračnoj obrani. Na žalost američkog zrakoplovstva i poreznih obveznika, koji su za konstruiranje i proizvodnju promašenog zrakoplova izdvojili desetke milijuna dolara, visine leta koje je mogao doseći B-58 više nisu bile sigurne.
Osim toga, od samog početka zrakoplov je imao problem malog doleta, nedovoljnog za neprekinuti let iz baza u SAD-u prema ključnim ciljevima na sovjetskom teritoriju. Stoga je on morao biti stacioniran u američkim prekomorskim bazama u Europi i Aziji kako bi uopće dosegao sovjetski teritorij. General Curtis LeMay, zapovjednik Stretegic Air Command, svim silama držao je B-58 što dalje od strateških zrakoplovnih snaga kojima je zapovjedao, a njegov direktor planiranja general John P. McConnell cinički je komentirao sposobnosti bombardera B-58 kada je izrekao, da bi on bio savršeno oružje u slučaju da je američki strateški protivnik Kanada, a ne daleki SSSR. Mali dolet B-58 rezultat je ideje da se veličina strateškog bombardera maksimalno smanji kako bi ga zbog malog radarskog odraza bilo teže otkriti i uništiti. Hustler je bio dugačak svega 29,49 metara, s rasponom krila od svega 17,32 metra. Mnogi lovački zrakoplovi toga vremena bili su gotovo njegove veličine. Stoga je zbog male veličine trupa i krila mogao nositi nedovoljnu količinu goriva koja bi četveromotornom zrakoplovu velike brzine leta, a to znači i utroška goriva, omogućila veći akcijski radijus od 2800 kilometara, kakav je imao B-58.
Kako bi se otklonio problem malog doleta i akcijskog radijusa, za Hustlera je konstruiran i proizveden ogromni dodatni rezervoar goriva, koji je ujedno bio i spremište za nuklearnu bombu. To je, vjerojatno, jedinstveni primjer u povijesti zrakoplovstva da je dodatni rezervoar goriva ujedno i borbeno sredstvo. Taj veliki rezevoar, koji je, istina, mogao nositi nuklearnu bombu, ograničio je zbog svoje težine ukupnu količinu bojnog tereta koju je bombarder mogao ponijeti.
Hustler je prvi put poletio 1956. godine, a u operativnu službu uveden je 1960. godine. Ukupno je u naoružanje uvedeno 116 primjeraka. Njegova tehnička složenost i visoki zahtjevi održavanja doveli su do zapanjujuće stope nezgoda: od 116 B-58 zbog tehničkih pogreški srušilo se njih 26, što je ukupna stopa gubitaka od 22,4 posto, po čemu B-58 ulazi u sam vrh za posadu najopasnijih američkih i zapadnih zrakoplova. Ispred njega samo je njemačka varijanta F-104 Starfightera, oznake F-104G, kojih je gotovo polovica izgubljena tijekom operativne uporabe u njemačkom zrakoplovstvu. I jedan i drugi zrakoplov stekli su neslavane nazive „letećih mrtvačkih sanduka i stvoritelja udovica“. Ministar obrane Robert McNamara 1965. godine izdao je zapovijed o povlačenju B-58 iz naoružanja Američkih zračnih snaga – USAF-a, koje je dovršeno do 1970. godine. Bombarder je proveo samo 10 godina u službi. Dužnosnici USAF-a su nakon njegova povlačenja komentirali da bi i bez zapovijedi ministra obrane postrojbe naoružane bombarderima B-58 bile raspuštene jer su se zrakoplovi zbog tehničkih problema rušili po stopi koja bi ih ionako potpuno uništila bez djelovanja neprijatelja.
B-58 bio je umjetničko djelo ali funkcionalno zastario od samoga nastanka. Prekrasni zrakoplov velike brzine leta, za vrijeme u kojem je nastao futurističkog dizajna, jednostavno je pregazilo vrijeme.
0 komentara