Sirijska vojska ušla u zapadne dijelove Mayadina, a Pentagon i rusko MO se svađaju tko ima veću ulogu u borbi protiv terorizma

Agencija Associated Press priopćila je kako je sirijska vojska u petak ušla u zapadne dijelove grada Mayadina, u regiji Deir ez-Zour, čiji se veći dio još uvjek nalazi pod nadzorom snaga terorističke organizacije „Islamska država“. Radi se o posljednjem većem uporištu ISIL-a na zapadnoj obali rijeke Eufrat, u kojem su se koncentrirale njegove snage povučene iz zone borbi oko grada Rakke, koji još uvjek nije u potpunosti oskobođen od postrojbi proameričkih snaga SDF čiju osnovicu čine kurdski borci.

Karta istočnog dijela Sirije

Gubitak Mayadina bio bi još jedan veliki poraz „Islamske države“ jer je taj grad odabran kao zamjenska „prijestolnica“ tog pseudokalifata nakon očekivanog gubitka Rakke.

Asgencija AP je također izvjstila kako sirijskoj vojsci u oslobođenju tog grada pomažu intenzivni napadi ruskih zračnih snaga, a prethodno je rusko Ministarstvo obrane priopćilo kako su ciljevi ISIL-a u tom gradu gađani i krstarećim raketama „Kalibr“ iz akvatorija Sredozemnog mora. Rusko MO je izjavilo kako ISIL trenutačno nadzire manje od 10% sirijskog teritorija.

Neovisno o spomenutim informacijama, sinoć se oglasio i američki Pentagon čiji je glasnogovornik kazao kako aktivnosti sirijske vojske i ruskih zračnih snaga neće dovesti do potpunog uništenja „Islamske države“. Zapravo, radilo se o odgovoru na riječi ruskog generala Igora Konashenkova iz tamošnjeg MO, kako je američka vojna baza u Et-Tanfu, na tromeđi Sirije, Jordana i Iraka, „crna rupa“ iz koje teroristi vrše napade i diverzije u pozadini sirijske vojske oslobođenoj od terorista. Pentagon takve navode negira i govori kako „napori autoritarnog režima (vlade u Damasku, op. GN.), Rusije i Irana neće dovesti do potpune pobjede nad postrojbama ISIL-a, čak ukoliko oni i mogu privremeno zauzeti neki teritorij…“. Dalje se navodi, kako poraz terorista donose jedino Sjedinjene Države i njihovi partneri uz potporu međunarodne koalicije.

Moskva, Bagdad i Teheran ne slažu se s takvim američkim stavovima. Rusko MO tako navodi podatke, prema kojima je nakon dvije godine borbe međunarodne koalicije na čelu s SAD-om protiv Islamske države“ do 30. rujna 2015. g. (datum ulaska Rusije u sirijski ratni sukob),  pod nadzorom terorista posredno ili neposredno bilo 90% sirijskog teritorija. Sve aktivnosti „američke vanjskopolitičke strategije“, navodi ruski vojni vrh, tada su se sastojale u gledanju napredovanja „kalifata“ i  naoružavanju „sirijske oporbe“ u iščekivanju pada zakonite vlade u Damasku.

Iz ovakvih, potpuno oprečnih priopćenja dviju strana, najbolje je i vidljiva golema (geo)politička pukotina koja se proteklih godina otvorila u odnosima između Moskve i Washingtona, ne samo po sirijskom pitanju.

A koliko su zapravo složeni današnji bliskoistočni odnosi, potvrđuje i pristigla vijest iz Moskve, u kojoj se navodi, kako Rusija i Saudijska Arabija (u Moskvi se ovih dana u službenoj posjeti nalazi saudijski kralj Salman i poslovna delegacija od više od stotinu saudijskih biznismena) rade na zbližavanju svojih stavova o Siriji i dogovoru o mirnom završetku rata, uz očuvanje teritorijalne cjelovitosti Sirije. To je jučer izjavio saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir, naglasivši pritom važnu ulogu Rusije na Bliskom istoku i punu suglasnost dviju država glede palestinskog pitanja, ali i potporu dviju zemalja međunarodno priznatom jemenskom predsjedniku.

Kada svemu ovom dodamo i regionalni čimbenik Irana, neriješeni i eksplozivni kurdski bliskoistočni čimbenik, golemi priljev svremenog naoružanja na sve strane ove regije, prostora za pretjerani optimizam zapravo i nema.