Sirijska vojska srušila izraelski vojni zrakoplov

Zapovjedništvo sirijske vojske objavilo je informaciju, kako je njihova protuzračna obrana (PRO) srušila jedan od četiri zrakoplova izraelske vojske, koji su prodrli u zračni porostor Sirije.

„Naši protuzračni sustavi reagirali su i srušili jedan od zrakoplova nad okupiranim teritorijem (Sirije, op. GN.). Također je još jedan zrakoplov oštećen, a ostali su se povukli“, navodi se u priopćenju Zapovjedništva sirijskih OS.

U izjavi se također navodi, kako su cilj izraelskih zrakoplova bili objekti sirijske vojske u zoni Palmire.

Nešto ranije pojedini izraelski mediji su izvjestili kako su izraelski zrakoplovi, koji su u noći, na 17. ožujka, napadali ciljeve u Siriji, bili izloženi napadima PRO sustava S-200 sirijske vojske.

Geopolitika.News podsjeća, kako izraelske zračne snage povremeno djeluju unutar sirijskog zračnog prostora, gdje uglavnom napadaju ciljeve libanonskog „Hezbollaha“. To prije svega izvode u bližoj pograničnoj zoni, ali su prije nekoliko mjeseci napali i vojnu bazu sirijske vojske u blizini glavnog grada Damaska. Nakon tog napada, službeni Damask je upozorio Tel Aviv kako će početi obarati njegove zrakoplove. Sinoćnji incident ukazuje da se izraelski zrakoplovi usuđuju zalijetati u dubinu sirijskog teritorija, gotovo u središte zemlje – zonu Palmire.

S druge strane, oštra reakcija sirijske PRO ukazuje, kako je prošlotjedni put izraelskog premijera Netanjahua u Moskvu, kada je on govorio o nehtijenju Izraela da se u posljeratnoj Siriji stacioniraju iranske vojne snage i snage njegovih saveznika, po Tel Aviv ostao bez željenog učinka. Iz reakcije sirijske vojske vidi se kako ruski predsjednik Putin očitio nije želio (teško je vjerovati da ne bi mogao) „disciplinirati“ Asada tj. nagovoriti ga da se ne upušta u sukobe s Izraelcima.

Ali po Izrael, koji je višestruko i nemjerljivo jača vojna sila od sirijske vojske, eskalacija njegovog sukoba sa Sirijcima ipak nosi višestruke rizike, ne vojne već političke i propagandne prirode. Arapskom stanovništvu, općenito, bilo koji sukob Izraela s njihovom subraćom radikalno podiže protu-izraelsko raspoloženje, a simpatije prema onima koji mu se suprostavljaju, što Tel Avivu u trenutku njegovog novog preslagivanja odnosa s glavnim arapskim monarhijama i Turskom nikako ne bi išlo u prilog. Isto tako, kao što to ne bi išlo u prilog niti političkim elitama tih arapskih država. Zato prosuđujemo kako do radikalizacije izraelsko-sirijskih odnosa neće doći, pričemu je ipak presudan ruski vojni čimbenik na sirijskom terenu.