SILOVANJA SIRIJSKE DJECE U TURSKIM IZBJEGLIČKIM KAMPOVIMA

Nakon što je jučer objavljeno izvješće organizacije za ljudska prava Amnesty International (inače, pod dominantnim utjecajem britanskog Foreign Officea), o tome, koja se država prošle godine najnegativnije odnosila prema izbjeglicama (a, prema AI riječ je o – Rusiji), ovom prigodom se nećemo baviti analizama koje su dovele do takvih zaključaka. Radije ćemo pokazati kako se prema izbjeglicama odnose u Turskoj jer se radi o državi s kojom hrvatska državna politika upravo namjerava trasirati svojevrsne strateške odnose.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova 19. svibnja je, posredstvom svoje glasnogovornice Marije Zaharove, obznanilo šokantne vijesti o masovnim silovanjima izbjegle sirijske djece u izbjegličkim kampovima u Turskoj. Glasnogovornica tvrdi, kako posjeduju konkretan dokaz za jedan kamp iako slične informacije dolaze i iz drugih.

Radi se o izbjegličkom kampu „Nizip“ u regiji Gaziantep gdje je, prema informacijama ruske strane, od rujna 2015. godine do sječnja ove godine, od seksualnog nasilja stradalo najmanje tridesetoro djece, u dobi od 8 do 12 godina. Glasnogovornica je izjavila, kako se radi o informaciji koju oni posjeduju i koju mogu dokazati. Apelirala je, da na ove kriminalne događaje mora reagirati UN i njegov glavni predstavnik po pitanju izbjeglica, pričemu je kritizirala tursku vladu za selektivno propuštanje predstavnika međunarodnih humanitarnih organizacija u same kampove, a što osigurava „pretpostavke za izvršenja takvih ili sličnih prijestupa“.

Podsjećamo, kako je prošli tjedan od strane američkih medija (i tajno ubačenih novinara AP) objavljena informacija o masovnom iskorištavanju sirijske djece za težak fizički rad u turskim tvornicama tekstila, između ostalog i u samom Istambulu, pričemu dijeca rade i po 12 sati dnevno za mizernu plaću čak i u odnosu na turske standarde. Turske vlasti od toga problema okreću glavu.

Dakle, pitanje odnosa prema izbjeglicama je kompleksna i delikatna tema, a osim samih „domaćina“ i njihovog odnosa prema toj osjetljivoj i ranjivoj populaciji, u istraživanju različitih organizacija za ljudska prava nerijetko se zaboravljaju spomenuti glavni uzroci koji su doveli do sadašnjih izbjegličkih problema kataklizmičkih razmjera.