Rusija na Kurilske otoke razmješta svoju diviziju

Nakon što je jučer ruski ministar obrane Sergej Šojgu, u svom obraćanju ruskom parlamentu – Dumi, objavio kako će rusko MO nastaviti „aktivnosti za zaštitu Kurila“ i da će se ove godine na Kurilima razmjestiti ruska divizija, Japan je Rusiji uložio službeni prosvjed.

Danas je na taj prosvjed reagirao šef ruskog Vijeća Federacije Viktor Ozerov, kazavši, kako Rusija nema namjeru koristiti svoju diviziju na Kurilima protiv Japana i da je, naprotiv, spremna na suradnju s Tokijom u vojnoj sferi.

S druge strane, predsjednik Vijeća za međunarodne odnose istog tijela Konstantin Kosachev, izjavio je, kako „ritualni prosvjedi Japana ne donose nikakve nove elemente u ionako složen rusko-jaopanski dijalog“. On dalje kaže, kako Japan za prosvjede nema nikakve osnove – ni pravne ni političke, jer Rusija na zakonskim temeljima osigurava svoju sigurnost na vlastitom teritoriju. Pritom je naglasio, kako Rusija čini sve to i s obzirom na poteze drugih regionalnih država „ne uvjek razumljivih i ne uvjek predvidljivih“ (pritom vjerojatno misli na održavanja različitih vojnih vježbi oko spornih otočnih i morskih teritorija između Japana i Kine od strane tih država i SAD-a, kao i na američku najavu razmještaja proturaketnog sustava THAAD u Južnoj Koreji, čemu se Rusija i Kina oštro protive smatrajuči to ugrozom njihove nacionalne sigurnosti, op. GN.).

Japanski premijer Shinzo Abe nalazi se u vrlo neugodnom položaju i izložen je jačanju kritika japanske javnosti s obje ideološke struje – i desne i pacifističke. Naime, ambiciozno je s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom još prošle godine krenuo u rekonstrukciju ukupnih rusko-japanskih odnosa, a krajem godine je s tim ciljem u posjet Japanu došao i sam ruski čelnik. U prvom planu bio je dogovor oko zajedničke gospodarske suradnje na južnim Kurilskim otocima (njih dva ili četiri) pod ruskom jurisdikcijom i prema ruskim zakonima.

Međutim, dolaskom na vlast nove američke administracije, Washington od Tokija zahtijeva jaču militarizaciju ali i povećanje plaćanja stacioniranja tamošnjih američkih vojnih baza, koje Japanci ionako financiraju s 2 milijarde dolara godišnje, sukladno obvezama preuzetim još davno iz postratnog razdoblja. To kod mnogih Japanaca izaziva nezadovoljstvo jer je većina tih američkih baza ionako ostala kao posljedica američke okupacije nakon japanskog poraza u 2. Svjetskom ratu.

Nedvojbeno je kako bi i Rusija htjela normalizirati odnose s Japanom i s njim razvijati stratešku gospodarsku suradnju, poglavito po pitanju energetike, za što su snažno zainteresirane obje zemlje, a za što je preduvjet riješenje statusa četiriju južnih otoka na Kurilskom otočju. Problema i osjetljivosti ove teme obje su strane i više nego svjesne i zato su u njihovo rješavanje krenule postupno, usuglašavanjem konkretnih koraka, kakav je i onaj o započinjanju zajedničke gospodarske djelatnosti na spornim otocima.

Međutim, položaj Japana, kada je u pitanju njegovo vođenje vanjske politike, vrlo je složen i, zapravo, sličan onom njemačkom. Bez suglasnosti Washingtona Tokio ne može samostalno donositi bilo kakve po sebe strateški važne odluke, a poglavito one koje bi, osim njega, išle i u prilog Ruske Federacije. Zato je ruska odluka o razmještaju divizije na Kurilskim otocima, kao i ona nedavna, o razmještaju moćnih obalnih protubrodskih raketnih sustava „Bastion“ na Kamčatki, jasan signal Moskve o tome, kako Rusija nema namjeru čekati sporazum s Japanom, pritom u nedogled zanemarujući vlastu dalekoistočnu obrambenu strategiju.