Problemi u OPEC-u: Saudijska Arabija i Rusija žele povećati proizvodnju nafte. Iran, Irak i Venezuela protiv?

Iran je izjavio kako će se Venezuela i Irak pridružiti njegovim stavovima o blokadi prijedloga koji se odnose na povećanje proizvodnje nafte, o čemu će se razgovarati na idućem sastanku OPEC-a 22. i 23. lipnja u Beču. Na njemu će se pokušati dogovoriti o tome, treba li povećati proizvodnju ili očuvati postignuti dogovor o njezinom ograničenju (tzv. OPEC+), kojim se stabilizirala cijena nafte na svjetskim tržištima i dosegla ona razina koja zadovoljava i interese samih proizvođača (nakon strmoglavljenih cijena nafte u 2014.g.). Tim se dogovorom postigla određena ravnoteža ponude i potražnje na svjetskim tržištima „crnog zlata“. Naime, nije toliko problem u samom iznosu cijene nafte koliko u njezinom neprestanom kolebanju i neizvjesnosti koju to ima po svjetsko gospodarstvo, bilo kod investitora ili banaka koje ih prate kreditnim aranžmanima. Zbog nestabilnih cijena njima je nemoguće prognozirati stanje i određivati financijske konstrukcije za svoje aktivnosti, što može dovesti do usporavanja svjetskog gospodarstva.

Sastanak u Beču održat će se u formatu OPEC+ tj. osim članica OPEC-a njemu će nazočiti i najveći proizvođači nafte izvan te organizacije, prije svih Rusija – uz Saudijsku Arabiju najveći svjetski proizvođač nafte. Ovaj bečki sastanak mogao bi biti jedan od najsloženijih posljednjih godina, jer postoje različiti interesi i zahtjevi njegovih sudionika. Osim toga, njegove odluke mogu imati dalekosežne ekonomske i geopolitičke posljedice, o čemu više nešto niže u tekstu.

Iranski predstavnik u OPEC-u Hossein Kazempour Ardebili, u nedjeljnom intervjuu za Bloomberg izjavio je kako „tri osnivača OPEC-a namjeravaju blokirati“ želju  Rusije i Saudijske Arabije za povećanje proizvodnje „za što treba postići jednoglasje“. „Ako te dvije zemlje žele djelovati zasebno, to će predstavljati kršenje sporazuma o suradnji“, kazao je Ardebili.

U vrijeme kada Saudijska Arabija i Rusija imaju rezervne mogućnosti, mnogim članicama OPEC-a, uključno Iran i Venezuelu, bit će teško povećati proizvodnju, čak i u slučaju dogovorenog povišenja proizvodnih kvota.
OPEC i njegovi saveznici mogli bi razmotriti mogućnost povećanja proizvodnje za 1,5 milijuna barela dnevno, izjavio je u četvrtak ruski ministar energetike Aleksandar Novak. To bi bilo dovoljno za kompenzaciju gubitaka od smanjenja isporuka iz Venezuele i Irana, što prognozira Međunarodna agencija za energetiku (IEA). Saudijska Arabija sada razmatra različite scenarije, koji bi omogućili povećanje proizvodnje za 0,5 do 1 milijun barela dnevno, prenosi Bloomberg riječi svog izvora upoznatog s predmetnom tematikom.

Treba naglasiti i to, da američki predsjednik Donald Trump nastavlja kritizirati OPEC kroz svoje objave na Twitteru. Bojeći se povećanja cijena benzina i njihovog utjecaja na predstojeće izbore za Kongres, koji će se održati u studenom ove godine, Trumpova administracija uporno lobira za povećanje proizvodnje.

Iranski predstavnik u OPEC-u Ardebili, tim je povodom izjavio slijedeće: „Pozivamo našu braću u OPEC-u i Rusiju da ne podilaze Trumpu, koji primjenjuje sankcije protiv dvaju osnivača OPEC-a, kao i Rusije. Na tržištu je dostatna količina ponude i OPEC se mora pridržavati svoje odluke (o ograničenju proizvodnje, op. ZM.) do kraja godine.“





Podsjećamo: prošli tjedan IEA je izjavila kako će potražnja za naftom postojano rasti u 2019. godini zahvaljujući čvrstoći globalne ekonomije, ali da se svijet može suočiti s velikim deficitom nafte krajem iduće godine. Naime, Iran i Venezuela mogu izgubiti gotovo 30% svoje proizvodnje nafte slijedeće godine (Iran, u svakom slučaju zbog američkih sankcija, koje će se od 4. studenog primjenjivati i na tvrtke i iz drugih zemalja koje budu surađivale s Teheranom u energetskoj sferi i posljedičnog očekivanog smanjenja uvoza iranske nafte od strane njezinih najvećih kupaca na azijskom i europskom tržištu). Manjak nafte iz tih dviju zemalja na svjetskom tržištu trebao  bi se kompenzirati povećanjem isporuka ostalih proizvođača.

U čitavoj ovoj priči, osim ekonomskog, itekako je prisutan i geopolitički element. Amerikanci protuiranskim sankcijama žele primarno oslabiti iranski energetski sektor – tog nositelja sveukupnog razvoja iranskog društva, umanjiti snagu iranske vojske, povećati unutarnje nezadovoljstvo pogoršanjem socijalnog stanja stanovništva, a što bi, sve skupa, prema američkim planovima, moralo dovesti do sloma političkog režima u Teheranu. Međutim, ti su planovi na vrlo „klimavim nogama“ budući da je Iran več desetljećima bio izložen oštrim međunarodnim sankcijama i da Teheran ima veliko iskustvo u funkcioniranju svog gospodarstava u takvim složenim uvjetima (i pored dugotrajnih sankcija Iran je jačao svoju obrambenu moć, čak i razvijao nuklearni program do te mjere da je on zabrinuo međunarodnu zajednicu, što je i rezultiralo potpisivanjem sporazuma iz srpnja 2015.g. i ukidanjem sankcija protiv Teherana), a osim toga, sigurno će dovesti do iranske protureakcije što će samo dodatno destabilizirati ionako teško stanje u bliskoistočnoj regiji i šire. Možemo podsjetiti i na malo poznati podatak, da je uoči donošenja konačne Trumpove odluke o iranskom nuklearnom sporazumu u Washingtonu boravio saudijski prijestolonasljednik i ministar obrane Muhammed bin Salman. Tada je Trumpa i njegove savjetnike primarno zanimalo hoće li Saudijska Arabija nakon američkog izlaska iz sporazuma i uvođenja sankcija protiv Irana povećati proizvodnju nafte i time kompenzirati njezin manjak na tržištu i posljedično povećanje cijena (procjenjuje se kako će od starta protuiranskih sankcija na tržištu dnevno nedostajati najmanje 500 tisuća barela iranske nafte). Što je konkretno u Washingtonu dogovoreno ne zna se, ali s obzirom na zajednički oštri protuiranski stav dviju država nije teško zaključiti da je Muhammed bin-Salman pristao na Trumpov zahtjev. Pri tom, ipak, moramo naglasiti kako saudijska strana negira bilo kakve kontekte sa Sjedinjenim Državama po tom pitanju, uključno i ove spomenute iz Washingtona. To je i jasno budući da bi se Rijad time doveo u neugodnu poziciju unutar OPEC-a, čiji je de facto predvodnik.

Također traba kazati kako se između Rusije i Saudijske Arabije proteklih dana i tjedana odigravaju vrlo zanimljivi i intenzivni kontakti u sferi eneretike, prije svega oko usuglašavanja politike u proizvodnji nafte. Ovih je dana, po prvi put u povijesti dviju zemalja dogovoreno osnivanje izvjesnog zajedničkog tijela (s dobrom perspektivom da postane stalnog, a ne situacijskog karaktera) vezanog uz tu tematiku, što dvijema zemljama (ranije vrlo često na suprotnim stranama „barikada“ kada se radilo o proizvodnji nafte) omogućuje perspektivu za postizanje visokog stupnja utjecaja na sve zemlje proizvođače (i unutar OPEC-a i izvan njega, uključno i one brzo rastuće, poput SAD-a) ne samo po pitanju proizvodnje i cijena nafte, već i cijene plina koja se u glavnini formira u odnosu na cijenu nafte. To će, svakako, biti jedna od zasebnih tema naših predstojećih analiza.





Iz svih ovih razloga potpuno se slažemo s ocjenama da će sastanak OPEC+ idućeg tjedna u Beču biti jedan od najsloženijih sastanaka te organizacije u zadnjih nekoliko godina.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like