Izraelska zasjeda za Migove-21

Početkom svibnja izraelsko ratno zrakoplovstvo je u sklopu intenzivnog djelovanja po sirijskom teritoriju po prvi put djelovalo i na ruske ciljeve. Izraelskim zračnim napadom uništen je jedan ruski protuzračni raketni sustav Pancir S-1 .

No ovaj slučaj direktnog vojnog sraza ruskih i izraelskih snaga na bliskoistočnim prostorima nije presedan. Još prije 47 godina, u srpnju 1970. godine došlo je do žestoke i kratke zračne bitke između izraelskih borbenih zrakoplova i sovjetskih Migova-21, koji su na poziv tadašnje egipatske vlade bili raspoređeni u Egiptu i štitili najznačajnije vojne i civilne infrastrukturne objekte. Borbeni kontakt je trajao svega šest minuta, nakon čega su obje strane izbjegavale nove međusobne sukobe. Sovjetske zrakoplovne snage u Egiptu tom su prilikom izgubile pet Migova-21 i tri pilota koji su smrtno stradali, a izraelska strana nije imala gubitaka osim jednog oštećenog zrakoplova koji se uspio prizemljiti.

Suprotno raširenom narativu  da su Izraelci i sovjetska strana tih godina vodili velike zračne bitke, činjenica je da je kratki boj od 30. srpnja 1970. godine bio jedini pravi dvoboj  izraelskih i sovjetskih borbenih zrakoplova.

Nakon Šestodnevnog arapsko-izraelskog rata 1967. godine,  kojim je Izrael u svega šest ratnih dana uspio do temelja  razoriti ratna zrakoplovstva,  kopnene snage i ukupnu vojnu moć  tada najsnažnijih arapskih država Egipta, Sirije, Iraka i Jordana i vojno zauzeti  sirijski Golan, jordansku Zapadnu obalu  i egipatski Sinaj, ostvario   je potpunu vojnu dominaciju na prostoru Bliskog istoka. Egipat je gotovo ostao bez ikakve vojne zaštite jer su mu i kopnene snage i zrakoplovstvo bile potpune desetkovane. O kakvom opsegu vojnog poraza je riječ svjedoči činjenica da je prije tog rata Egipat  u svom arsenalu imao ukupno 235 Migova-21, različitih varijanti, od kojih je rat preživjelo svega desetak primjeraka. Samo prvoga dana rata, 5. lipnja 1967. godine,  Izrael je u sklopu operacije „Moked“ zračnim napadima  na egipatske baze na tlu uništio oko 90 egipatskih Migova-21.

Crta razdvajanja egipatskih i izraelskih snaga uspostavljena je na Sueskom kanalu. Izrael je držao njegovu istočnu stranu. a Egipat zapadnu.  Kairu je njegov najbliži saveznik, tadašnji SSSR, počeo ubrzano nadoknađivati  izgubljenu vojnu opremu, ali nije postojala mogućnost brze zamjene za izgubljene pilote, kontrolore protuzračnih sustava i druge vojne stručnjake.

Egipatsko političko i vojno vodstvo, frustrirano nevjerojatnim razmjerima poraza protiv Izraela, pokrenulo je protiv Izraela  tzv. rat iscrpljivanja. Bez prestanka granatirani su izraelski položaji na istočnoj obali Sueskog kanala, na koje je pak Izrael ažurno uzvraćao. No zbog nepostojanja učinkovite protuzračne obrane egipatskog teritorija izraelske zračne snage mogle su nesmetano djelovati po neprijateljskom rasporedu na zapadnoj obali kanala.





Unatoč sovjetskim isporukama novih bitnica protuzračnih raketnih sustava i radarske opreme, kao i borbenih zrakoplova, egipatska strana nikako nije uspijevala parirati izraelskom zrakoplovstvu. Tako su, primjerice, Egipćani  u proljeće 1969. godine po cijeloj dužini fronte rasporedili sedam novih bojni protuzračnih raketnih sustava „S-75 Dvina“ (SAM-2), od kojih su Izraelci  potom u svega pet dana uspjeli uništiti šest i nakon čega je egipatska protuzračna obrana potpuno krahirala, a izraelskim zrakoplovima bio je otvoren put za djelovanje po cijelom egipatskom teritoriju, uključujući i sam Kairo. Već karajem 1969. godine izraelsko zrakoplovstvo uspostavilo jr apsolutnu zračnu dominaciju.

Egipatski predsjednik Nasser stoga je 4. siječnja 1970. godine odjurio u Moskvu,  tražeći ne samo dodatnu isporuku naoružanja i obuku osoblja, nego i direktnu sovjetsku vojnu intervenciju. U prvi mah sovjetsko rukovodstvo je odbilo Nasserovov zahtjev, no na kraju je ipak odlučeno da se izvrši prikrivena ograničena  vojna intervencija, tijekom koje bi u Egipat bile poslane nove bitnice protuzračnih raketnih sustava iz sastava sovjetske protuzračne obrane, zajedno s posadama, kao i kompletne eskadrile borbenih zrakoplova iz sastava sovjetskih zračnih snaga,  zajedno s pilotima i tehničkim osobljem. Svi isporučeni zrakoplovi i ostala oprema bili bi označeni egipatskim indetifikacijskim oznakama.





Operacija premještanja sovjetskih snaga u Egipat i njihovo stavljanje u funkciju nazvana je operacija „Kavkaz“. Za tu svrhu formirana je 18. Specijalna grupa protuzračne obrane pod zapovjedništvom general–bojnika Gregoria Dolnikova. U sastavu  grupe, u Egipat su upućene tri brigade opremljene protuzračnim projektilima S-125 (SAM-3) od kojih je svaka u svom sastavu imala jednu tehničku i šest raketnih bojni za čiju neposrednu zaštitu su dodane  i bitnice radarski upravljanih samohodnih protuzračnih topova ZSU-23-4 „Shilka“, te bitnice ručnih protuzračnih projektila Strela-2M. Zrakoplovnu  komponentu  18. Specijalne grupe činila je 135. zrakoplovna pukovnija (IAP) iz sastava sovjetskog zrakoplovstva s tri eskadrile od ukupno  40 Migova-21M i 60 pilota, 35. samostalna izvidnička zrakoplovna pukovnija (ORAP) sastavljena od tri eskadrile, od kojih su dvije bile naoružane zrakoplovima Mig-21 M ,  a jedna izvidničkom verzijom Mig-21 RF, s ukupno 30 borbenih zrakoplova. Od 1. veljače 1970. godine, 135. Pukovnija, pod zapovjedništvom pukovnika Korotjuka, raspoređena je u zrakoplovne baze Bani  Suweif i Kom Awshim sa zadaćom obrane glavnog grada, Kaira. Pod zapovjedništvom pukovnika Nastenka 35. pukovnija zauzela je položaj u zračnoj bazi Jiyanklis radi neposredne zaštite Aleksandrije.

Operacijom „Kavkaz“ u Egipat je u kratkom roku upućeno oko 30 tisuća sovjetskih vojnika. Imala je dvostruku zadaću. S jedne strane osigurala je ubrzanu isporuku i stavljanje u operativno stanje novih zrakoplova i vojne opreme za Egipat pa je tijekom nje, ne računajući sovjetske intervencijske snage, Egiptu isporučeno novih 100 Migova-MF i novije varijante protuzračnih sustava SAM-2 i SAM-3, kao i veća količina samohodnih protuzračnih topova ZSU-23-4. U sklopu operacije „Kavkaz“u Egipat su, zajedno s pilotima, prebačene i tri sovjetske  eskadrile za elektronsko ratovanje  i izviđanje, i za pomorsko izviđanje i protupodmorničku borbu, opremljene zrakoplovima velikog akcijskog radijusa  An-12PP, Tu-16R i hidroavionima  Be-12 koji mogu slijetati i na kopnena uzletišta. Svim raspoređenim zrakoplovima i raketnim sustavima 18. Specijalne protuzračne grupe upravljali su sovjetski piloti i vojno osoblje. Zrakoplovi Mig-21  bili su u orginalnoj sovjetskoj azijskoj kamuflaži (boja pijeska sa zelenim mrljama) s egipatskim identifikacijskim  oznakama – zastava na okomitom stabilizatoru i egipatske rondele na trupu i krilima.

Nova ravnoteža snaga, nastala sovjetskom intervencijom i dodatnom isporukom naoružanja Egiptu, nije samo otežala djelovanje izraelskoga zrakoplovstva, nego je i potaknuo egipatsku stranu na agresivnije djelovanje. Izraelski zrakoplovi sve teže su probijali egipatski  novi  protuzračni kišobran, a egipatski zrakoplovi sve češće su ofenzivno djelovali po izraelskim ciljevima s druge strane kanala na Sinaju. Nije prošlo dugo vremena do prvog kontakta sovjetskih i izraelskih zračnih snaga. Krajem lipnja 1970. godine dva sovjetska Miga-21 u zoni Ismailije stupila su u borbeni kontakt sa skupinom izraelskih borbenih zrakoplova „A-4 Skyhawk“ ,kojom prilikom je projektil zrak-zrak ispaljen sa sovjetskog Miga pogodio jedan Skyhawk. Zrakoplov je bio oštećen, ali ga je ozlijeđeni pilot uspio vratiti u bazu.

Svega nekoliko dana kasnije zbio se događaj kojeg „Jerusalem Post“, u članku od 18. srpnja 2016. godine, autora Uria Milsteina, označava  ključnim za buduću strategiju djelovanja izraelskih zračnih snaga. U popodnevnim satima 30. lipnja 1970. godine, četiri izraelska borbena zrakoplova F-4E „Phantom“ napali su bitnice egipatskih protuzračnih projektila SAM-2 u zoni Sueskog kanala. U svega nekoliko minuta, koliko je trajao neposredni napad na prvu od ciljanih bitnica, protuzračna obrana, upravljena od strane sovjetskog osoblja, srušila je dva „Phantoma“ i odbila napad.  Prema“ Jerusalem Postu“, zapovjednik izraelskog zrakoplovstva general-major Moti Hod bio je zaprepašten neuspjehom i prema tvrdnji tadašnjeg načelnika stožera zrakoplovstva, pukovnika Jacoba Agassia, obustavio je daljnje zrakoplovne napade na protuzračne bitnice.

Prema Agassiu, frustracija egipatskom protuzračnom obranom nastavljena je sve do rata 1973. godine i utjecala je na propuste i velike gubitke izraelskog ratnog zrakoplovstva. Već u prvim danima toga rata Izrael je izgubio veći broj zrakoplova. Nakon neuspjeha u bitci kod Al-Mansouraha 14. listopada 1973. godine,  kada izraelsko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti elitne eskadrile egipatskih Migova-21, dana 17. listopada uslijedio je novi šok. Četiri zrakoplova Phantom napali su egipatske protuzračne raketne bitnice u cilju otvaranja prodora ostatku zrakoplovnih snaga prema egipatskoj pozadini. Srušena su sva četiri zrakoplova, a šest pilota je smrtno stradalo ili zarobljeno. U članku za „Jerusaelm Post“ pukovnik  Eliahu Yitzhaki, koji je kasnije postao  zapovjednik Odjela za elektronsko ratovanje izraelskog zrakoplovstva, izjavljuje: “Slijedećeg dana izraelsko ratno zrakoplovstvo (IAF) prizemljilo je sve svoje zrakoplove. Njegovi zapovjednici obratili su se Odjelu za elektronsko ratovanje kako bi spasili situaciju. Pokrenuta je operacija „Nutcracker 23“, koja je planirana i potpuno sinhronizirana sa Odjelom za elektronsko ratovanje. Zrakoplovi su letjeli visoko, obavili su sve svoje zadaće, a nijedan  nije pogođen. Revolucija je započela .“ Tijekom  te operacije  potpuno je promijenjen način djelovanja. Izvršeno je  elektronsko ometanje egipatske PZO,  a zrakoplovi su djelovali usklađeno , s većih visina i s većih udaljenosti, koristeći od Amerikanaca isporučene nove vrste vođenih avio-bombi i televizijski vođene rakete AGM-65 „Maverick“.

No to se sve odvijalo kasnije, kada je izraelsko zrakoplovstvo uspjelo stvoriti strategiju koja je u konačnici eliminirala učinkovitost egipatskog i ostalih arapskih  zrakoplovstava i protuzračne obrane i stvorila preduvjete  za operaciju „Mole Cricket 19“, kojom je tijekom libanonskog rata 1982. godine potpuno devastirano sirijsko ratno zrakoplovstvo.

Tijekom ljeta 1970. godine Izraelci su nasuprot sebe još uvijek imali eskadrile sovjetskih Migova-21 upravljanih od strane sovjetskih pilota i bitnice protuzračnih raketnih sustava SAM-2 i SAM-3 upravljanih od strane sovjetskog osoblja. Radi pariranja sovjetskoj sili, koja se je postavila u obranu egipatskog zračnog prostora, izraelski vojni vrh isplanirao je operaciju „Rimon 20“ koja je trebala namamiti  sovjetske Migove-21 u zasjedu, zadati im udarac i time uspostaviti barem djelomičnu ravnotežu snaga.

Dana 30. srpnja 1970. godine operacija „Rimon 20“, svojevrsna zasjeda za sovjetske Migove-21, započela je napadom četiri izraelska „Phantoma“ na egipatsku radarsku postaju u zoni Kanala. Phantomi su svojom taktikom i komunikacijom između pilota simulirali izraelske podzvučne zrakoplove  „Skyhawk“. Prema podacima radara  i prislušne službe, egipatsko zapovjedništvo  i sovjetski savjetnici zaključili su kako je riječ o izoliranom napadu „Skyhawka“. Istovremeno radari upravljani od sovjetskog osoblja registrirali su let dvaju izraelskih borbenih zrakoplova Mirage III CJ na velikoj visini, očigledno angažiranih na izvidničkim zadaćama. To su potvrdili i razgovori  izraelskih pilota koji su prisluškivani. Dva izvidnička Miragea bez ozbiljnog oružja bili su slastan plijen kojem je bilo teško odoljeti. Za njihovo presretanje i uništavanje podignuto je ukupno  20 Migova-21 upravljanih od strane sovjetskih pilota. Prva skupina od 16 Migova-21 približila se izraelskim „Mirageima“ i tada su utvrdili da su izraelski zrakoplovi letjeli u formaciji koja je stvarala radarsku sjenu za još dva „Miragea III“. Na svoje iznenađenje sovjetski piloti tako su pred sobom umjesto dva izvidnička Miragea ugledali četiri za zračnu borbu potpuno naoružana i spremna Miragea. „Vidim četiri izraelska lovca“- bile su posljednje riječi zapovjednika prve četvorke Migova-21 koja je pristigla. Nakon toga Izraelci su se ubacili u radio komunikaciju i na ruskom slali kontradiktorne i zbunjujuće zapovjedi. U međuvremenu pristigla su i ona četiri „Phantoma“, koji su glumili „Skyhawke“, a s izraelske strane kanala doletjela su maksimalnom brzinom još četiri Miragea III. Iz izraelskih zrakoplova otvorena je raketna i topnička vatra po sovjetskim Migovima-21. Sovjetski piloti uspjeli su se prebaciti na otvorenu frekvenciju, pregrupirati i krenuti u izvlačenje iz borbenog kontakta, ali su se u tom trenutku našli pod raketnim  napadom „Phantom“-a koji su ispaljivali rakete zrak-zrak. Nakon gubitka pet Migova-21 general Dolnikov, zapovjednik 18. Specijalne grupe, zapovjedio je sovjetskim pilotima napuštanje bojišnice.

U isto vrijeme zapovjednik izraelskog zrakoplovstva Mordechai Hod, organizator i voditelj operacije „Rimon 20“, zapovjedio je svojim pilotima povlačenje iz borbenog kontakta  i povratak u bazu. Izričito je zabranio progon preostalih  Migova.

Zračni boj trajao je svega šest minuta. Posljednja četiri Miga-21, koji su doletjeli u borbenu zonu, mogli su vidjeti samo dim nastao od eksplozija uništenih Migova. Na izraelskoj strani jedan borbeni zrakoplov je oštećen pogotkom rakete zrak-zrak, ali se uspio vratiti u bazu i prizemljiti. Za uočiti je veliku žilavost i sposobnost preživljavanja američkih zrakoplova F-4 „Phantom“ i A-4 „Skyhawk“koje su koristili Izraelci. Razlog je u činjenici da je riječ o izvorno mornaričkim zrakoplovima predviđenim za uporabu na nosačima zrakoplova  koji su od početka kreirani  kao robusni i izdržljivi strojevi.

U zračnom boju sovjetskih i izraelskih zrakoplova 30. srpnja 1970. godine smrtno su stradali sovjetski piloti: satnik Zhuravljev Vladimir Aleksandrovich, satnik  Yushchenko Nikolay Petrovich i satnik Yakovljev Evgeny Gerasimovich.

Dva dana kasnije zapovjednik sovjetskog zrakoplovstva maršal Pavel Kutahov sletio je u Egipat i obustavio  letove sovjetskih pilota. Sovjetske posade i dalje su upravljale dijelom raketnih protuzračnih sustava, sve do 1972. godine, kada je novi egipatski predsjednik Anwar el-Sadat nezadovoljan suradnjom i pripremajući prelazak Egipta u savezništvo s SAD-om i Zapadom protjerao iz Egipta  sovjetske savjetnike i ostalo  vojno osoblje. Nakon rata s Izraelom 1973. godine i potpisivanja mirovnog sporazuma s Izraelom u Camp Davidu, Egipat je postao bliski američki saveznik, koji mu je uskoro počeo isporučivati one iste borbene zrakoplove s kojima su egipatski Migovi-21 ranije ratovali – „Phantome“ F-4E i kasnije F-16.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like