Iran nema izbora: izgradit ćemo strateški savez s Rusijom

Predsjednik iranskog parlamenta (Medžlisa) Ali Larijani jučer je, u intervjuu libanonskoj televiziji Al Majadeen, izjavio, kako Teheran teži izgradnji strateškog saveza s Moskvom u bliskoistočnoj regiji.

Čelnik iranskog parlamenta je rekao kako između Teherana i Moskve „nema proturječja“ po ključnim pitanjima Bliskog istoka, poglavito u odnosu na riješenje sirisjkog problema.

Podsjećamo kako je Iran, zajedno s Rusijom i Turskom, jamac krajem prošle godine uspostavljenog sirijskog primirja između službene vojske i umjerenih oporbenih oružanih grupacija. Prije nekoliko dana završio je i drugi sastanak u kazahstanskom glavnom gradu Astani, na kojem su se tri države uspjele dogovoriti o svim detaljima vezanim uz zajednički monitoring sirijskog primirja i dugo iščekivanom početku razdvajanja snaga umjerene oporbe od terorističkih organizacija „Islamska država“ i „Jabhat al-Nusra“. Osim toga, u Astani se ovog puta primirju priključilo svih sedam najvećih oporbenih organizacija, koje ukupno broje oko 50 tisuća boraca, što će sirijskoj vojsci omogućiti još veću koncentarciju snaga kada je u pitanju njezina borba protiv „Islamske države“, koju sada primarno i uspješno, ali ne i dovoljno brzo, vodi na dva fronta – okolici grada Al-Baba i u smjeru Palmire.

Predsjednik iranskog parlamenta također je pozdravio ideju o uspostavi neposrednog dijaloga Irana i arapskih država, između ostalih i Saudijske Arabije. Pritom je naglasio kako takve međusobne aktivnosti moraju teći „bez ikakvih prethodnih uvjeta“.

Geopolitika.News podsjeća kako je Saudijska Arabija prekinula diplomatske odnose s Iranom početkom siječnja prošle godine, nakon demoliranja i paljenja saudijskog veleposlanstva u Teheranu od strane bijesnih demonstranata, isprovociranih presudom saudijskog suda, nakon koje je javno odrubljena glava saudijskom lokalnom vjerskom šijtskom propovjedniku Nimri al-Nimri.

Što se tiče iranske namjere o uspostavi strateškog partnerstva s Rusijom, ona jasno ukazuje kako Teheran i nema drugih alternativa. Radi se o javno izraženoj iranskoj protureakciji na snažne anti-iranske izjave od strane nove američke administracije, kao i uvođenja novih američkih personalnih sankcija protiv pojedinih iranskih osoba i tvrtki koje sudjeluju u iranskom obrambenom programu vezanom uz izradbu balističkih raketa (iako taj program ne ulazi pod jurisdikciju rezolucije VS UN-a koja se odnosi isključivo na iranski nuklearni program i time ne podliježe međunarodnim sankcijama). Osim toga, američki The Wall Street Journal, pozivajući se na izvore iz Bijele kuće i izraelskih i arapskih službenika, prošli je tjedan pisao kako nova administracija traži načine za rušenje vojnog i političkog saveza između Rusije i Irana „zabijanjem klina“ između njih. WSJ navodi kako, iako SAD nema iluzija u odnosima s Moskvom i predsjednikom Putinom, Washington Rusiju ne smatra egzistencijalnom ugrozom (kako je to bilo s SSSR-om) te da je Trump usredotočen na Iran.

Međutim, Geopolitika.News podsjeća kako je Rusija jasno dala do znanja, između ostalog i porukom njezinog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova od prošlog tjedna, da ne postoje nikakvi dokazi o koketiranju Irana s bilo kojom terorističkom organizacijom, za razliku od pojedinih drugih zemalja (Saudijske Arabije, Katara, op. GN.) i da Rusija Iran ne smatra terorističkom državom, štoviše. Iran je pouzdan ruski partner po nizu bliskoistočnih pitanja, prije svega po pitanju Sirije. Mnogi utjecajni analitičari u Moskvi smatraju, kako se ruski odnosi s Iranom, kao i Kinom i drugim državama, ne smiju razmatrati u kontekstu rusko-američkih odnosa – isto tako, kao i odnosi SAD-a s tim državama u odnosu na američko-ruske.

Kremlj će, pretpostavljamo, pokušati uvjeriti američku administraciju u Bijeloj kući, kako im Iran nije neprijatelj, jednako kao ni i Izraelu, što je Teheran i sam više puta javno izjavljivao. Problem njihovih odnosa najviše se svodi na pitanje riješavanja palestinskog pitanja, a ne na priznavanje prava izraelske države na opstojnost, kako se gotovo uvjek pogrešno interpretira iranska vanjska politika. U tom smislu treba podsjetiti i na česte izjave čelnika libanonske proiranske šijtske organizacije Hezbollah, o tome, da mira s Izraelom ne može biti bez pravednog riješenja palestinskog pitanja, nakon čega Hezbollah neće imati nikakvog problema s izraelskom državom.

Međutim, iako se iznova, po tko zna koji put palestinsko pitanje nameće kao krucijalno po stabilnost Bliskog istoka, opet se stječe dojam kako se glavni „igrači“ njegovim rješavanjem ne namjeravaju ozbiljnije baviti jer ono drži „otovrena vrata“ za različite geostrateške projekcije i vojno-diplomatsku nazočnost izvanjskih sila, naravno, uvjek isključivo u njihovom interesu. Time, kao i uvjek, najviše stradavaju upravo sami Palestinci. Hoće li ovog puta biti drukčije, s obzirom na potpuno poremećen višedesetljetni regionalni ustroj, u koji svakako ulazi i spomenuti rusko-iranski strateški savez ali i s njom povezana sve aktivnija kineska nazočnost u regiji, ostaje za vidjeti.