Dva mjeseca nakon održavanja parlamentarnih izbora, u Makedoniji se nije uspjela formirati nova vlada, a turbulentna zbivanja u njezinom okružju i svijetu uopće, ne dozvoljavaju takav „komoditet“ ponašanja političkih elita bilo koje zemlje koja drži do svoje ozbiljnosti, uvažavanja u očima drugih, ili, ako hoćete, svog nacionalnog i državnog dostojanstva.
Kaotično unutarnjo-političko stanje i permanentni napeti međunacionalni odnosi između većinskog makedonskog naroda i velike albanske nacionalne manjine (koja po pojedinim procjenama čini i do 25% ukupnog stanovništva te zemlje) čini se kako ubiru svoj danak.
Senzacionalna vijest ovih dana potresa čitavi Balkan, preciznije, njegove političke elite. Naime, američki kongresmen iz Kalifornije Dana Tyron Rohrabacher je 7. veljače dao ekskluzivni intervju za albansku televizijsku kuću Vision Plus, u kojem je objavio skandaloznu izjavu, prema kojoj „Makedonija nije država“ (vidi ovdje više).
Evo citata izjave američkog kongresmena, koji je, inače, uz Rexa Tillersona bio kandidat za novog američkog državnog tajnika : „Žao mi je, ali to (Makedonija, op. ZM.) nije država. Ljudi su tamo toliko podjeljeni i oni nikada neće moći zajedno ići dalje. Zbog toga Kosovari i Albanci moraju postati dio Kosova, a ostali dio mora postati dijelom Bugarske – države, s kojom ljudi sebe smatraju povezanom.“ Rohrabacher se osvrnuo i na vrijeme neposredno nakon raspada Jugoslavije, kazavši: „Ideja da će se Makedonija očuvati, zato što su prije 30 godina odlučili (inozemni stratezi, op. ZM.) da će to biti konfiguracija koja se mora osnovati nakon raspada Jugoslavije, ne daje razumno objašnjenje zašto ona mora biti aktualna.“
Američki kongresmen pritom se pohvalio svojim utjecajem nad američkim političarima, budući da je on predsjednik Vijeća za Europu i Euroaziju i Vijeća za vanjske poslove Predstavničkog doma američkog Kongresa. Njegova obveza, kazao je dalje, jest analiziranje i prognoza političkih procesa na Balkanu. Tako će on u nadolazećim mjesecima inicirati raspravu o promjenama granica u toj regiji, koje konačno moraju „donijeti mir u tradicionalnu bačvu baruta za svu Europu“. Također je izjavio i sljedeće: „NATO je preživio svoj značaj, treba formirati nove saveze. Danas Rusija na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi čini više nego naši saveznici u Europi, kako bi pomogla SAD-u uništiti radikalni islam. Turskoj nije mjesto u NATO-u. Ako turski predsjednik R.T. Erdogan misli kako može stalno kritizirati Zapad, pritom nikako ne pomažući u borbi protiv islamističkih terorista, tada Turska može slobodno napustiti NATO.“
Do sada nikada javno izrečene riječi ovakvoga tipa i težine (koje se tiču najava o prekrajanju granica na jugo-istoku Europe) od strane nekog američkog političara, izazvale su pravu paniku u Skopju, ali i reakcije u Sofiji, dok su mediji u Tirani i Prištini reagirali suzdržano, gotovo kao da se ništa nije ni dogodilo i kao da su svjesni, kako će sjevero-zapadni dio Makedonije prije ili kasnije doći u njihove ruke.
Predsjednici dviju glavnih suprostavljenih makedonskih stranaka, Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE) i Zoran Zaev (Socijal-demokratska stranka) odmah su obavili razgovore s utjecajnim stranim veleposlanicima u Skopju, izuzev američkog. Bivši premijer Nikola Gruevski i relativni pobjednik izbora od 11.12.2016. g., žurno je razgovarao s turskim veleposlanikom Erkalom Kara, a Zoran Zaev s ruskim veleposlanikom Olegom Sherbakom. Makedonski čelnici pritom smatraju kako će uloga Rusije u slučaju realizacije novog američkog plana biti ključna.
Bugarski mediji redom su analizirali intervju američkog kongresmena, a najzanimljiviji komentar iznio je bivši bugarski ministar za dijasporu, direktor Nacionalnog povijesnog muzeja i prof. dr. povijesnih znanosti Božidar Dimitrov. On je izrazio nadu kako će Makedonija sačuvati svoje državne granice ali se i vratiti svom „bugarskom karakteru“, pretvorivši se u drugu nacionalnu državu Bugara. Također je izrazio razumijevanje i svoje slaganje sa stavovima američkog kongresmena, koji ne može prihvatiti umjetnu državnu tvorevinu, stvorenu „balkanskim zemaljskim vijećem Kominterne u 30-im godinama XX. stoljeća“.
Pa iako Trumpov odabir Rexa Tillersona za novog američkog državnog tajnika puno više ukazuje na želju američkog čelnika da donekle normalizira američko-ruske odnose, nego da ih uvodi u novo balkansko krvoproliće, izjave kongresmena Rohrabachera nikako se ne smije shvatiti olako, poglavito imajući u vidu njegove trenutačne političke dužnosti. Pritom, također, treba uzeti u obzir i krajnje teško unutarnje političko stanje u Makedoniji, u kojoj albanske političke stranke sada javno izlaze sa zahtjevima za uvođenjem albanskog jezika na čitavom teritoriju Makedonija ali i za federalizaciju te zemlje.
Ovakav razvoj stanja trebao bi biti upozorenje i hrvatskoj vanjskoj politici, poglavito kada je riječ o odnosu službenog Zagreba prema položaju Hrvata u BiH. Jer BiH nije ništa manje od Makedonije „država koja to nije“, kako reče spomenuti kongresmen. Naprotiv, ona se još puno više od Makedonije na životu održava isključivo zahvaljujući međunarodnom protektoratu. Pritom ne treba biti naivan i misliti kako Republika Srpska i Srbija ne bi reagirale na spomenute promjene makedonskih granica i de facto zakonito stvaranje prve jednonacionalne države nakon raspada Jugoslavije – one između Kosova i sjevero-zapada Makedonije, nakon čega bi vrlo brzo usljedio logičan korak – ujedinjenje nove države s maticom Albanijom u jedinstvenu državnu zajednicu.
A u okolnostima, kada se predsjednik Hrvatskog sabora g. Božo Petrov boji javno izreći je li ili nije za stvaranje trećeg (hrvatskog) entiteta u BiH, kao jedinog istinskog jamstva jednakopravnosti hrvatskog naroda ali i očuvanja BiH kao jedinstvene države triju konstitutivnih naroda, hrvatska vanjska politika, u ova turbulentna vremena globalnog (i regionalnog) preslagivanja snaga i odnosa među „velikim igračima“, na žalost, ne ulijeva previše povjerenja. Štoviše, iznova se, a kako je to bilo od 2000. godine do sada, stječe dojam kako službeni Zagreb opet isčekuje instrukcije i naputke za svoje djelovanje prema susjednoj državi s kojom dijelimo gotovo tisuću kilometara granice i za čije Hrvate se moramo brinuti i sukladno Ustavu Republike Hrvatske, sviđalo se to nekome ili ne.
0 komentara