Teroristi uzvraćaju udarac svojim sponzorima

Proteklih smo dana bili svjedoci krvavih terorističkih napada diljem Bliskog istoka. Međutim, ako izuzmemo onaj najkrvaviji – izvršen u iračkoj prijestolnici Bagdadu i usmjeren protiv tamošnjeg šijtskog stanovništva, svi ostali dogodili su se u „utvrdama“ salafističkog učenja sunitskoga islama – Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Jordanu.

Štoviše, Rijad i Ankara, uz Dohu, glavni su sponzori i logističari najvažnijih radikalnih islamističkih grupacija, uključujući donedavno (a u mnogome još i sada posredstvom različitih fondova u vlasništvu tamošnjih šeika) i terorističku organizaciju „Islamska država“. A upravo nju su danas Rijad, Ankara i Aman proglasili organizatorom i izvršiteljem navedenih zlodjela.

S obzirom na to, s pravom se može postaviti pitanje – što se zapravo događa i zašto se „Islamska država“ odjednom odmetnula te se okreće protiv onih koji su „kumovali“ njezinom rađanju i ekspanziji, a još je uvijek i hrane?

Propast ideje koketiranja s islamistima

Odgovor je višeslojan i u sebi sadrži niz elemenata i proturječja profanog i religijskog karaktera, ali svi se oni ipak mogu sažeti u jednu konstataciju: radi se o propasti višedesetljetnog koketiranja službenih politika glavnih bliskoistočnih država s radikalnim islamističkim skupinama u svrhu ostvarivanja svojih geopolitičkih interesa. Vjerovanje beskrajno bogatih elita (prije svega arapskih monarhija, ali i ne samo njih) kako se kombinacijom novca i represivnog državnog aparata obilato naoružani vjerski fanatizam može nadzirati i njime, već prema potrebi, manevrirati bliskoistočnim pustinjskim bespućima, upravo doživljava propast. Jednako, kao što je propast doživjelo i neprihvaćanje spoznaje sa strane tih istih elita o stvarnom međunarodnom položaju njihovih zemalja i podređenosti u odnosu na glavne globalne igrače koji geostrateški prevažnu bliskoistočnu regiju nikada neće prepustiti lokalnim „igračima“ bez prethodnog osiguranja svog dominantnog utjecaja. Jedino što je u takvim uvjetima bogatim monarsima preostalo jest kooperacija s najvažnijim vanjskim silnicama i uvlačenje u njihove geostrateške projekcije (koje se i same modificiraju s obzirom na nepredviđene okolnosti), ne bi li na taj način barem djelomično kompenzirali promašaje vlastitih davno zacrtanih politika i ciljeva.

Drugim riječima, bogate arapske monarhije su odavno (Turska puno kasnije, uglavnom kroz agresivniju – drugu fazu Erdoganove vladavine), svjesno zlouporabile vjerske osjećaje sunitskih muslimana u političke svrhe, iskrivljujući i modelirajući izvorni miroljubivi islam u njegovu militantnu i isključivu inačicu, osiguravajući pritom njegovim radikalnim vođama i pobornicima nužne materjalno-financijske pretpostavke i pravosudnu nedodirljivost za djelovanje i ekspanziju diljem regije i svijeta. Sada, kada su u potpuno izmjenjenim globalnim odnosima i pod pritiskom jačih „igrača“ regionalne političke elite primorane obuzdati do krajnosti razuzdan islamistički ekstremizam i vratiti ga u civilizirane okvire velike islamske religije, donedavno nedodirljivi radikali (predosjećajući „izdaju“ i „kukavičluk“ državnih elita pred zakletim neprijateljima i „nevjernicima“), svojim pokroviteljima počinju uzvraćati udarac.

Napadnuta i islamska svetinja – Medina

A kako ga uzvraćaju najvažnijoj bliskoistočnoj sunitskoj državi – Saudijskoj Arabiji, objasnit ćemo kroz analizu nedavnih terorističkih akcija koje su potresle tu zemlju, udarivši čak i jednu od glavnih islamskih svetinja – Medinu.

Iako ta zemlja nije ni do sada bila imuna na terorističke akcije „Islamske države“, one su se uglavnom događale u saudijskoj Istočnoj regiji, pretežito naseljenoj šijtskim muslimanima koji su u toj monarhiji umnogome građani drugog reda, ili pak u južnim pograničnim područjima uz ratom zahvaćeni Jemen, u kojem se odavno sudaraju saudijski i iranski interesi.

Međutim, eksplozije koje su Saudijsku Arabiju potresle 3. i 4. srpnja posve su drugog karaktera. One su do sada najsnažniji udarac koji je „Islamska država“ zadala Rijadu od svog nastanka prije oko dvije godine i nose jasnu političku poruku. Eksplozije su se dogodile u tri grada – Al-Qatifi (Istočna regija), ali i u Jeddahu (hrv. Džedi), glavnoj saudijskoj luci na Crvenom moru, i u drugom najvećem po važnosti islamskom svetištu (nakon Mekke), gradu Medini. Eksplozija u Jeddahu dogodila se u središtu grada, nedaleko od zgrade bivšeg američkog konzulata, a ona u Al-Qafiti detonirana je pokraj glavne gradske džamije. Međutim, posebno je u psihološkom smislu odjeknula eksplozija u Medini, izvršena u neposrednoj blizini Džamije proroka – jednoj od najvećih islamskih svetinja uopće. To podsjeća na davni događaj iz 1979. godine, kada je grupa vjerskih fanatika zauzela Glavnu džamiju u Meki.

Iako ova tri napada nisu prouzročila velike ljudske žrtve (manje od deset poginulih i ranjenih pripadnika službi sigurnosti), za razliku od napada na istanbulšku zračnu luku, ili nešto ranije u sjevero-istočnoj jordanskoj pograničnoj zoni sa Sirijom, izabrani tajming njihovog izvršenja u vrijeme zalaza sunca, kada svi muslimani, uključno i pripadnici sigurnosnih službi prijanjaju molitvi, kao i uoči velikog muslimanskog blagdana završetka mjeseca ramazana (ove godine, sukladno lunarnom kalendaru, bio je 6. srpnja), ukazuje kako teroristima više ništa nije sveto.

Upravo na tu činjenicu naglasak stavljaju i saudijski mediji, a analitičari iz tamošnjih sigurnosnih službi ukazuju i na „istovremenost“ napada u Istambulu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji. Pritom navode, kako je to rezultat „gašenja „Islamske države“, što je posljedica „njezinih poraza na bojišnicama Iraka, Sirije i Libije“. Zbog toga se mijenja strategija djelovanja „Islamske države“ i njoj sličnih organizacija koje sada udaraju po „glavnim državama regije“. Analitičari iz Rijada navode kako je stupanj povišene opasnosti od terorizma proglašen i u Kuvajtu, gdje je, prema riječima tamošnjeg ministra unutarnjih poslova, nedavno otkrivena teroristička grupa povezana s „Islamskom državom“ koja je pripremala napade bombaša-samoubojica na državne institucije.

Dvostruka igra Turske i Saudijske Arabije

Povišen stupanj terorističke opasnosti ovih su dana proglasile gotovo sve monarhije Perzijskog zaljeva, koje su svoje sigurnosne snage stavile u stanje povišene protuterorističke spremnosti. Glavna pozornost usmjerena je na zaštitu saudijsko-iračke i kuvajtsko-iračke granice kroz koje mogu ući sljedbenici „Islamske države“ nakon velikih poraza koje u toj zemlji trpe posljednjih mjeseci i tjedana. Povećana je i zaštita državnih institucija, pogona naftne industrije i okupljališta velikog broja ljudi.

Naravno, u čitavoj ovoj priči ne treba zanemariti mogućnost da se i Turska i Saudijska Arabija (koje još uvijek u velikoj mjeri koketiraju s radikalnim islamistima) namjerno koriste unutarnjim terorizmom kako bi u međunarodnoj javnosti isprale svoju „stigmu“ zbog vrlo jasne percepcije o njihovoj suradnji s islamskim terorizmom. Osim toga, one žele izazvati osjećaj sažaljenja i solidarnosti prema njihovim zemljama (i, dakako, političkim vođama) kao neposrednim žrtvama povampirenog terorizma. To bi im moglo poslužiti i kao alibi za njihovo agresivnije vojno djelovanje, prije svega u Siriji – kao državi „magnetu“ za islamističke radikale. Međutim, Geopolitika.news prosuđuje kako od ovog posljednjeg neće biti ništa zbog prevelikog rizika od izlaska sirijskog sukoba izvan okvira nadzora u kojem se on još ipak nalazi.

A kada sve skupa sagledamo, osim hladne i profesionalne analitike s početka teksta, običnim ljudima je možda jednostavnije kazati kako je i u ovom slučaju najbolje primjeniti onu zdravu narodnu mudrost koja kaže – „kako siješ, tako ćeš i žeti“.