Raskol azijskih saveznika: OBAMIN POSJET HIROŠIMI IZAZIVA LJUTNJU JUŽNE KOREJE

Da međusobni odnosi između američkih azijskih saveznika nisu idilični zna se već odavno. To se u prvom redu odnosi na one glavne – Japan i Južnu Koreju. Japansko -.južnokorejski odnosi opterećeni su nemilim događajima iz Drugog svjetskog rata i vremenom okupacije Koreje od strane japanske imperjalne sile i u to vrijeme počinjenih masovnih i okrutnih zločina prema korejskom narodu. Seul još više iritira činjenica da se Tokio odbija ispričati za svoju ulogu iz tog vremena, a iskazivanje japanske žalosti zbog počinjenih zločina, Seulu, što je posve razumljivo, nije dovoljno.

SAD u novom globalnom sukobu s Rusijom i Kinom mijenja strategiju svog savezništva na azijskom prostoru i počinje ga stupanjski vrednovati. Washington je svjestan kako njegovi strateški saveznici u Aziji, makar bili i gospodarski divovi, nisu u stanju pružiti mu onu razinu vojne potpore koja je mu je sada potrebna u svjetlu brzo-rastuće kineske i ruske vojne moći i očekivanog sudara titana koji će odrediti ne samo sudbinu Kine (i njezinog statusa regionalne ili globalne sile) već i SAD-a, a time i čitavog svijeta. Amerikanci su sada u tom, njima dalekom kutku Zemlje, u vojnom smislu uglavnom „prepušteni“ sami sebi i svojoj vojnoj sili stacioniranoj u tamošnjim zrakoplovnim i pomorskim bazama. Međutim, to više nije dovoljno i SAD je još unatrag desetak godina shvatio svu nužnost vojnog izdizanja još jedne, sebi odane regionalne sile.

A kako je Japan ipak glavna azijska gospodarska sila i geostrateški kudikamo važnija država u odnosu na, primjerice, Južnu Koreju (da o drugim državama niti ne govorimo), a k tome i zemlja sa snažnim nacionalnim i povijesnim identitetom (iako u velikoj mjeri pacificiranim u odnosu na prvu polovicu XX. stoljeća i naknadni teški poraz u Drugom svjetskom ratu), američki stratezi dozvolili su „reinkarnaciju“ japanskog nacionalizma i ekspanziju njegove vojne moći bazirane na suvremenoj tehnologiji kojom Japan ne oskudijeva.

Japan, prema američkim planerima, ima još jednu – ne manje važnu „prednost“ u odnosu na Južnu Koreju: otvoreni teritorijalni spor s Rusijom po pitanju Južnih Kurila, koje je SSSR okupirao na samom kraju DSR i priključio svom teritoriju kao svojevrsnu kompenzaciju za pretrpljene ratne štete od te zemlje. Iako Tokio službeno tvrdi kako Japan nema nikakve neoimperjalističke namjere već se radi o mjerama obrambenog karaktera, svi važniji svjetski analitičari dobro znaju kako vojna ekspanzija Japana ima uporište u američkoj strategiji blokiranja Kine i održavanju pritiska na Rusiju s daleko-istočne strane, a što onada izlazi izvan okvira obrambene strategije.

Sve ovo, naravno, ne znači da se SAD namjerava odreći savezništva ili partnerstva s Južnom Korejom, Tajvanom ili nekom drugom – sebi bliskom zemljom. Naprotiv, Washington će ih svim silama nastojati zadržati u orbiti svojih interesa ali će pritom imati stupnjevanu razinu prioriteta u odnosu na svaku pojedinačno. Drugim riječima, američki azijski saveznik broj 1 ipak je bio i ostao Japan, s tim, da mu je sada namjenjena i dodatna uloga kroz odobreno jačenje njegove vojne moći (limitirane nakon poraza u DSR od strane sila-pobjednica ali i samim japanskim ustavom).

Predstojeći dolazak Obame u Hirošimu uzbunio duhove u Južnoj Koreji

Planirani posjet američkog predsjednika Baraka Obame Hirošimi – jednom od dvaju japanskih gradova-žrtava američkih napada atomskim bombama na samom kraju DSR, izazvao je buru nezadovoljstva u jednoj od glavnih američkih regionalnih saveznica, Južnoj Koreji.

Predsjednik Obama u Hirošimu dolazi 27. svibnja i postat će prvi američki predsjednik koji je posjetio taj grad u vrijeme obnašanja te dužnosti. Međutim, predsjednik Obama je, suočen s američkom javnošću koja i dalje smatra kako se tu nije radilo o zločinu već o nužnoj mjeri za završetak DSV i sprječavanje daljnjeg stradavanja američkih vojnika (većina svjetskih vojnih povjesničara danas se s takvim stavom ne slaže), neće se ispričati za bombardiranja Hirošime i Nagasakija.

Ali neovisno o izbjegavanju njegove isprike, službeni Seul izražava zabrinutost da predsjednik Obama u „Zemlju izlazećeg sunca“ dolazi u namjeri prekrajanja povijesti, pričemu će se Japancima „dodijeliti uloga“ jedinih žrtava američkih bombardiranja. Istodobno, južnokorejske udruge koje se bave zaštitom interesa preživjelih građana Južne Koreje zatočenih u japanskim logorima, navode, kako su žrtve američkih bombardiranja bili i deseci tisuća njihovih sunarodnjaka koji su bili, ili prinudno mobilizirani u japansku vojsku, ili su iskorištavani kao robovska radna snaga u Nagasakiju.

Mi se nadamo kako Vaša posjeta Hirošimi neće biti iskorištena za namjere vlade Shinzoa Abe (japanskog premijera, op.a.) u pretvaranje Japana u nedužnu žrtvu“, navodi se u pismu poslanom južnokorejskoj vladi na ime Baraka Obame. Američkog predsjednika su tom prigodom pozvali posjetiti memorijalni kompleks u Hirošimi, posvećen desecima tisuća Korejaca poginulim u napadima američkih zrakoplova. Navodi se kako je u Hirošimi poginulo čak 70 tisuća Korejaca, a još 20 tisuća u napadu na Nagasaki.

Nezadovoljstvo Obaminim posjetom iskazuju i sami Japanci na otoku Okinawa, na kojem se od završetka DSR nalazi američka vojna baza. Nezadovoljstvo podgrijava i nedavno okrutno ubojstvo dvadesetogodišnje djevojke Rine Shimabukuro, za koje je osumnjičen službenik američke vojne baze. Taj je incident užario emocije ljudi, podsjetivši ih na težak zločin iz 1995. godine, kada su tri američka vojnika silovala dvanaestogodišnju djevojčicu. Guverner prefekture Okinawa Takeshi Onaga, zatražio je susret s predsjednikom Obamom jer stanovnici otoka više „ne mogu suzdržati emocije“ i stanje postaje eksplozivno. O svemu ovom piše jučer i Financial Times (http://www.ft.com/intl/cms/s/b3657836-20b7-11e6-aa98-db1e01fabc0c,Authorised=false.html?siteedition=intl&_i_location=http%3A%2F%2Fwww.ft.com%2Fcms%2Fs%2F0%2Fb3657836-20b7-11e6-aa98-db1e01fabc0c.html%3Fsiteedition%3Dintl&_i_referer=http%3A%2F%2Fria.ru%2Fe82959b204c0128c9fccde6b267a2810&classification=conditional_standard&iab=barrier-app#axzz49TdZF9rJ).

I inače, u visokim diplomatskim krugovima saveznički odnosi između SAD-a i Japana nerjetko se nazivaju i „najbolje kamufliranim neprijateljstvom“, a što se upravo i temelji na nemilim događajima i pregorkim uspomenama iz Drugog svjetskog rata. Washington, zapravo, danas svoj najveći problem možda ima upravo u održavanju i poboljšavanju vlastitog imidža u svjetskoj javnosti (tom cilju usmjeren je i navedeni Obamin posjet) jer je većinu svjetske elite već odavno pridobio na svoju stranu. Ali u slučaju eventualnih velikih globalnih sukoba pitanje je, je li sama elita dovoljna za istinsko savezništvo i konačnu pobjedu?