Drevna arapska poslovica „zlatni magarac otvara vrata i najutvrđenijeg grada“ prošli se tjedan nikako ne bi mogla primijeniti na saudijsku prijestolnicu Rijad. Naime, tamo se, nakon više od jednog desetljeća otvorenog neprijateljstva i međusobnih optužbi s državnim vrhom Saudijskog Kraljevstva – pojavio glavom i bradom sirijski predsjednik Bashar al-Assad.

Niti je Assad magarac, niti je sa sobom nosio zlato – ali vrata Rijada ipak su mu se širom otvorila. I ne samo otvorila: dočekan je s najvišim državnim počastima od stane samog kralja Salmana i primljen od najvišeg političkog vrha te zemlje na čelu s prijestolonasljednim princom Muhammedom bin-Salmanom.

U takvom je društvu trijumfalno ušao u reprezentativnu dvoranu u kojoj se održao summit Arapske lige, znakovito – isti dan kada je svoj summit u japanskoj Hirošimi počela i grupa zemalja G7. Ona ista koju predvode Sjedinjene Države, koje su se pak posljednjih nekoliko godina oštro protivile političkoj rehabilitaciji Bashara Assada tj. njegovu povratku u „arapsku obitelj“.

A upravo se o tome u Rijadu i radilo, jer je glavna tema