„Posljednji put kad je Emmanuel Macron viđen u javnosti, nosio je tamnu avijatičarsku jaknu, sunčane naočale Top Gun i crnu bejzbolsku kapu“
Da francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu nije lako to već svi znaju. Naime, mjesecima je suočen s velikim problemima i kod kuće i na vanjskopolitičkom planu.
Unutar zemlje suočen je sa šarolikim i masovnim prosvjedima – od nezadovoljnih poljoprivrednika, preko ljutih protivnika mirovinske, zdravstvene i drugih reformi koje znače jedino dodatno „stezanje kaiša“ ionako dostatno osiromašenih francuskih građana, do problema s migracijama i jačanjem nasilja tj. pogoršanjem javne sigurnosti.
Vani je pak suočen s problemima poput nedavnih nemira u Novoj Kaledoniji – francuskom tihooceanskom departmanu, ili pak ubrzanim gubitkom tradicionalnog francuskog utjecaja u zoni sahelske Afrike odakle su francusku vojsku istjerale nove, Moskvi odane vlade ili vojne hunte.
Kada se tome pridodaju problemi vezani s ukrajinskim ratom i njegovim inicijativama o možebitnom slanju francuskih vojnika u tu zemlju koje su naišle na brojne oštre kritike od strane saveznika, stvari po Macrona izgledaju još gore.
Ali definitivno mu je najteže postalo nakon nedavnih katastrofalno loših rezultata njegove stranke na izborima za Europski parlament, koji su se onda odrazili, preciznije preslikali i na rezultate prvog kruga izvanrednih parlamentarnih izbora u Francuskoj koje je sam raspisao usprkos golemog rizika od pobjede krajnje desnice na što su ga mnogi upozoravali.
Dakle, kako ove dobronamjernike nije želio poslušati te su izbori ipak održani (nastavak slijedi u iduću nedjelju), Macron je i sebe i zemlju doveo u krajnje osjetljivu (još je prerano reći nestabilnu jer ipak treba pričekati drugi krug) poziciju s vjerojatno potpuno podijeljenim parlamentom, nad kojim neće imati vlast, a što znači niti svog premijera na čelu vlade. Ukoliko to bude tako (a vrlo je izvjesno), onda je jasno da će Marconu i samom biti teško vladati usprkos velikim ovlastima koje mu u tom smislu daje ustav (Francuska ima čisti predsjednički sustav za razliku od velike većine europskih zemalja gdje dominira parlamentarni).
Dr. sc. S. Vujačić: Macron u svom ratu protiv Rusije slijedi Napoleonovu sudbinu. Rat i/ili mir
Gdje je nestao?
Posljednji put kad je Emmanuel Macron viđen u javnosti, nosio je tamnu avijatičarsku jaknu, sunčane naočale Top Gun i crnu bejzbolsku kapu – pol’ u šali, pol’ u zbilji 4. srpnja piše medij POLITICO u autorskom tekstu Clea Caulcutta, koji sugerira da se francuski vođa u posljednje vrijeme povukao iz javnosti, odnosno da, s izuzetkom planiranih međunarodnih obveza, „vani nije viđen već dva tjedna“.
Umjesto da se prošle nedjelje pojavio na televiziji i utješio svoje „ranjene vojnike nakon zapanjujućeg poraza u prvom krugu parlamentarnih izbora“, Elizejska palača objavila je njegovo kratko priopćenje u kojem poziva na jedinstvo. Zbog toga po prvi put njegov „izmrcvareni“ i nakon izbora „potučeni“ centristički savez „vodi očajničku bitku bez svog vođe“.
A stvarnost je, konstatira autor dalje, da ga njegovi saveznici ne žele u predizbornoj kampanji: Macronovo se lice čak uklanja iz predizborne literature.
“Rečeno mu je da prestane [s kampanjom]… I nije zapravo da je čuo našu poruku, nego više da je bio prisiljen čuti”, rekao je dužnosnik stranke Renaissance, kojemu je odobrena anonimnost kako bi razgovarao o osjetljivom pitanju.
“[Predsjednik] je podcijenio koliko je javnosti odvratna njegova osobnost”, dodao je dužnosnik.
Posljednjih je tjedana nekoliko stranačkih teškaša lobiralo za Macrona da se drži podalje od kampanje, u onome što je jedan ključni saveznik nazvao nužnom “de-makronizacijom “. Jedan je ministar čak priznao na javnoj televiziji da je Macronov imidž “istrošen “.
Za brbljivog, odvažnog 46-godišnjeg predsjednika, koji vječito grabi u središtu pozornosti, smišlja nove ideje, remeti status quo, nova stvarnost nije ugodna, iako on „poput Napoleona prisiljenog na izgnanstvo… priprema svoju sljedeću bitku: vladanje Francuskom nakon, kako se očekuje, velikog poraza u nedjelju“.
Naime, možda mu slijedi kohabitacijska vlada s krajnje desnom strankom Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, za koju se očekuje da će zapovijedati najvećom skupinom u budućem sazivu nacionalnog parlamenta.
Još je u igri
Ali koliko dugo će se Macron držati podalje od kamera? Čini se ne dugo. Naime, u nedjelju navečer, kada bude poznat razmjer pobjede Nacionalnog okupljanja, predsjednik će se morati okrenuti izboru novog premijera, što bi moglo potrajati tjednima ako u parlamentu ne bude jasne većine.
Ako krajnja desnica osvoji veliku većinu, Macron bi bio pod pritiskom da imenuje čelnika Nacionalnog skupa Jordana Bardellu za premijera. U suprotnom, predsjednik bi se mogao uključiti u dugotrajne koalicijske pregovore sa svojim sadašnjim suparnicima na lijevoj i desnoj strani.
Macronov izborni ruski rulet i njegova poruka iz Pariza: dajte im rata i igara
Zbog svega toga sigurno ne slučajno, Macronova je popularnost u Francuskoj naglo pala posljednjih tjedana, prema nekoliko anketa.
I dok je francuska politika u previranju, Macron je opisan kao “lud”, “agent kaosa” i okrivljen je za nadgledanje “fijaska”. I to nikakav Top Gun đir neće promijeniti u nadolazećem roku.
