Zoran Meter: KINA I INDIJA NA RUBU IZBIJANJA RATA (Video)

Glasnogovornik kineskog Ministarstva obrane otvoreno je upozorio New Delhi, kako indijska vojska mora napustiti plato Doklam ukoliko ne želi rat.

Dok je čitav svijet usredotočen na američko-ruske odnose, Siriju, Jemen, Ukrajinu, Afganistan i Sjevernu Koreju, jedna druga „vruća točka“ prolazi gotovo medijski neopaženo, iako u sebi nosi razarajući potencijal veći od svih spomenutih kriza zajedno. Radi se o uistinu vrlo lako mogućem izbijanju otvorenog ratnog sukoba između Kine i Indije, dviju nuklearnih sila, sa, zajedno gledano, gotovo 2,5 milijardi stanovnika, a sve zbog spornog pograničnog platoa Doklam na Himalajskom gorju (vidi sliku).

Pogranični spor dviju zemalja (uglavnom, svi indijski pogranični sporovi rezultat su pokvarene britanske kolonijalne i postkolonijalne aktivnosti pri određivanju državni granica između novouspostavljenih država),  traje već desetljećima i odnosi se na različite sporne teritorije na Himalajskom gorju, a dvije su zemlje zbog toga sredinom i u drugoj polovici prošlog stoljeća već vodile nekoliko ratova. Onaj najkrvaviji, u kojem je na obje strane poginulo tisuće ljudi, izbio je 1962. godine, a Indija je u njemu bila poražena.

Međutim, od tada pa do danas ukupno geopolitičko stanje, kao i snaga gospodarstava, a poglavito vojski dviju golemih država, drastično se promijenilo. Obje zemlje su i dio međunarodne vojne nuklearne elite, s tim da je Kina po tom pitanju ipak puno snažnija. Ali to nikako ne umanjuje zabrinutost.

Najnoviji porast napetosti u pograničnim područjima dviju država započeo je unatrag nekoliko mjeseci, a eskalirao je  sredinom srpnja novom žestinom. Prethodno se sve ograničavalo na manje sukobe između pograničnih vojnika ali sada je službeni predstavnik tj. glasnogovornik kineskog Ministarstva obrane otvoreno upozorio, kako indijska vojska mora napustiti plato Doklam ukoliko ne želi rat.





Posljednji sukob dogodio se pred oko mjesec dana, nakon što su kineski vojnici počeli graditi prometnicu na tom platou, o čijem se suverenitetu zapravo spore Kina i Butan. Međutim, neovisno o tome što plato Doklam nije dio indijskog teritorija, New Delhi je posebno osjetljiv na kineske građevinske zahvate na tom prostoru zbog njegove strateške važnosti.

Gradnja cesta na platou Doklam može poslužiti kao „odskočna daska“ za kineski napad na po Indiju životno važan koridor Siliguri (vidi sliku), koji povezuje sjevero-istok Indije s ostalim dijelom zemlje. Početkom ljeta indijsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je kako kineske aktivnosti u toj zoni imaju „ozbiljne posljedice po sigurnost“. Indijska vojska željela je zaustaviti radove na izgradnji spomenute ceste, nakon čega je Kina optužila New Delhi za kršenje njezinog suvereniteta.

Peking  je postupno osnažio prilično veliki vojni kontingent u toj regiji, a posljednje izjave o zaštiti suvereniteta od strane kineskog Ministarstva obrane ne ostavljaju mjesta sumnji u ozbiljnost kineskih namjera. Osim toga, izričito je rečeno kako će kineska pogranična vojska reagirati na sve opasnije stanje na tom platou izazvano potezima indijske vojske.
Štoviše, kineski predsjednik Xi Jinping je, iako ne spominjući konkretna imena država, ovih dana, povodom proslave 90. godišnjice Kineske narodne vojske kazao slijedeće: „Kineski građani cijene mir i mi se ne bavimo intervencijama i teritorijalnom ekspanzijom. Ali pritom ćemo se usprotiviti bilo kakvim oblicima upada (na kineski teritorij). Nikome nećemo dati, bilo kakvoj organizaciji ili političkoj stranci, u bilo koje vrijeme i u bilo kakvom obliku –  Kini oduzeti dio njezinog teritorija. Nitko ne smije očekivati kako ćemo mi progutati štetu po pitanju našeg suvereniteta, sigurnosti i razvoja.“





Istodobno s oštrom retorikom kineskog Ministarstva obrane ali i više nego jasnim riječima kineskog predsjednika, oštrim priopćenjem oglasilo se i kinesko Ministarstvo vanjskih poslova, kazavši, kako indijska vojska još uvjek stoji na kineskom teritoriju i da je Peking djelovao oprezno zahtjevajući da Indija povuče svoje snage. „Ali indijska strana ne samo što nije poduzela nikakve stvarne korake za ispravljanje svojih grešaka, ona je razradila sve moguće razloge koji nemaju nikakvu utemeljenost, kako bi opravdala nezakonit prijelaz granice od strane indijskih vojnika“, navodi se u priopćenju kineskog MVP.
Osim toga, kineski mediji bliski vladi javno govore kako je Kina spremna ponoviti sukob iz spomenute 1962. godine. Pritom treba naglasiti, kako osim platoa Doklam, Kina i Indija imaju još i dosta drugih teritorijalnih sporova, a nije na odmet spomenuti i kako je prilikom izvana sponzorirane tibetanske pobune protiv kineskih vlasti, pokrenute 50-tih godina prošlog stoljeća, pomoć tibetancima pristizala upravo preko indijskog teritorija. Također, nakon poraza, nekoliko tisuća tibetanskih pobunjenika na čelu s duhovnim vođom Dalaj lamom, s Tibeta se povuklo na indijski teritorij.

Međutim, ovaj pogranični spor nikako se ne smije promatrati izvan šireg geopolitičkog konteksta. Naime, Kina već dugi niz godina nastoji pronaći alternativni pristup Indijskom oceanu, koji neće biti ugrožen od strane SAD-u odanih zemalja oko zone Južno-kineskog i Istočno-kineskog mora, kao ni tamo stacioniranim brojnim američkim vojnim bazama i pomorskim snagama (iako se pritom Kina, sasvim sigurno, s njega niti ne pomišlja povući jer ga smatra „svojim dvorištem“). Osim toga, i indijska vojno-pomorska flota sve češće uplovljava u tu sigurnosno nestabilnu pomorsku zonu, pričemu se partnerski postavlja u odnosu na Kini neprijateljski Japan, a poglavito na Vijetnam koji s Kinom ima prilično ozbiljne teritorijalne sporove. Ne tako davno, već je i izbio prvi kinesko-indijski incident u tom akvatoriju.

Kina tu zonu Tihog oceana nastoji uspješno zaobići posredstvom uspostavljenih, gotovo savezničkih odnosa s Pakistanom, za koji dvije zemlje kažu „da su viši od Himalaja, dublji od oceana i slađi od meda“. U Pakistanu Kina već službeno koristi pomorsku luku Gwadar, za koju je od Islamabada dobila koncesiju, kao odskočnicu za daljnji prodor prema Perzijskom zaljevu, Istočnoj Africi (gdje je, u Džibutiju, upravo izgradila svoju prvu vojnu bazu na afričkom tlu), Crvenom moru i Sueskom kanalu i dalje Sredozemnim morem prema Europi. Prema procjenama pojedinih analitičara, Kina u Indijskom oceanu namjerava izgraditi čak 18 vojnih baza. Indija se zbog svih tih kineskih poteza osjeća teritorijalno, a onda i pomorski okruženom jer su njezine glavne izvozne luke smještene na zapadu Indijskog potkontinenta, tj. otvorene su prema Pakistanu. Štoviše, Kina, prema sporazumu od 2015. godine, namjerava u Pakistan (kao Indiji, blago rečeno nepartnersku, a ponekad i neprijateljsku državu) investirati golemih 46 milijardi dolara. Za usporedbu, to je četiri puta veći iznos od poznatog Marshalovog plana za posljeratnu Europu.

Kada tako sagledamo stvari, kao i u kontekstu sve napetijih američko-kineskih odnosa koji imaju dugogodišnju tendenciju pogoršavanja, i s druge strane američko-indijskih odnosa koji imaju tendenciju pojačavanja suradnje (primjerice, SAD je posljednjih godinu-dvije postao najveći izvoznik oružja Indiji, potisnuvši s prvog mjesta Rusiju čije oružje još uvjek čini oko 70% ukupnog indijskog naoružanja), nije teško zaključiti koga bi u eventualnom vojnom sukobu podržao Washington, koji se, naravno, u njega ne bi neposredno miješao i ulazio u po sebe nepotrebne rizike.

Također je važno napomenuti kako je Indija, skupa s Pakistanom, od ove godine postala i punopravna članica Šangajske organizacije pod dominacijom Pekinga i Moskve. Rusija postojano čini diplomatske napore kako bi umanjila kinesko-indijske tenzije, zbog, kako kaže, kilometara himalajske pustoši, što smatra potpunom geopolitičkom glupošću ukoliko se uzima kao  razlog za pokretanje rata tako opasnih dimenzija i posljedica, od kojeg niti jedna od te dvije zemlje ne može imati bilo kakve koristi. Naprotiv! S druge strane i Peking i Moskva nastoje kroz Šangajsku organizaciju smanjiti napetost između New Delhija i Islamabada.

Što će na kraju od svega ovog biti teško je reći. Ali činjenica je kako opisani kinesko-indijski potencijalni sukob ni u kom slučaju nije isključen. Štoviše, on je itekako moguć s obzirom na rastuću neprijateljsku retoriku i indijsku vojnu nazočnost u pograničnoj zoni koja njoj uopće teritorijalno niti ne pripada.

Iako nisam pristalica ovakve teorije, možda je ipak baš to ono mjesto o kojem danas, kao o nepoznatom, govore razni svjetski analitičari tražeći prostor budućeg velikog oružanog sukoba globalnog karaktera, s obzirom na nikad veće gomilanje vojnih potrncijala i potpisanih golemih ugovora o kupnji najsuvremenijih tipova naoružanja od strane mnogih svjetskih država, a koje se, prema mišljenju pesimista, negdje mora i ispucati.

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like