ŠTO SE KRIJE IZA PROMJENE IMENA ‘JABHAT AL-NUSRE’?

Prije nekoliko dana „Vijeće šura“ terorističke organizacije „Jabhat al-Nusra“, koja djeluje u Siriji kao tamošnji ogranak „Al-Qaide“, javno je obznanilo kako prekida sve odnose s tom terorističkom organizacijom i mijenja ime u „Jabhat Fath ash-Sham“. Vijest je osobno priopćio vođa „Jabhat al-Nusre“ Abu Muhammed al-Džulani.

On je Istodobno za katarsku „Al-Jazeeru“ kazao kako „nova organizacija“ nema nikakve veze s inozemnim postrojbama. Međutim, ta televizija već je ranije, očito kao pripremu onoga što slijedi, objavila i audio zapis bivšeg vođe „Al-Qaide“ Aymana al-Zawahirija, koji je svojim potčinjenim izjavio sljedeće: „Vi možete bez razmišljanja žrtvovati organizacijske i partnerske veze ukoliko one smetaju vašem jedinstvu i aktivnostima.“ Sama po sebi ta izjava dovoljno govori o čemu se u stvarnosti ovdje radi. Ali prije pojašnjenja želimo ipak ukazati na nešto drugo.

Nekoliko tjedana prije pokušaja državnog udara u Turskoj, Ankara i Doha uputile su Rijadu de facto ultimatum o nužnosti promjene imidža i rebrendinga „Jabhat al-Nusre“, kao produžene ruke „Al-Qaide“ odnosno saudijskih interesa u Siriji. Naime, u uvjetima sve izvjesnijeg zakulisnog dogovara SAD-a i Rusije oko stanja u Siriji i njihovog možebitnog pronalaska točaka ravnoteže stanja u toj zemlji, situacija na terenu dramatično se promijenila. Položaj „Jabhat al-Nusre“ u Aleppu je izuzetno težak, vladine snage prerezale su sve glavne opskrbne kanale kojima se ona ljudstvom i opremom snabdijeva s turskog teritorija, a SAD je već započeo zračne napade i na postrojbe „Jabhat al-Nusre“ a ne samo na ciljeve „Islamske države“. Time je i Ankari i Dohi postalo više nego jasno kako u pitanje mogu doći svi njihovi uloženi napori u pružanju pomoći toj džihadističkoj organizaciji i njihovom krajnjem cilju – svrgavanju režima Bashara Asada. Pritom je „Al-Nusrina“ uporna i otvorena organizacijska i ideološka naslonjenost na „Al-Qaidu“ (napominjemo kako je već i ranije bilo nekoliko neuspješnih pokušaja njezinog rebrendinga), u sadašnjim okolnostima postala nepodnošljivo breme koje ruši imidž državnih vodstava u Ankari i nešto manje u Dohi.

Svjesni propasti projekta „Islamska država“, Turska i Katar traže očajničko riješenje za formiranje neke, od džihadizma i terorizma formalno očišćene i prošlošću neopterećene oružane grupacije, koja bi „usisala“ glavninu boraca „Al-Nusre“ i tako postala „nova svjetovna“ najjača oporbena snaga koja će biti u stanju pobjediti vladine snage i dovesti do smjene vlasti u Damasku. Ankara i Doha predložile su Rijadu provedbu rebrendinga „Al-Nusre“ i „rastakanje“ organizacije u dvije glavne grupacije: „Ahrar ash-Sham“ i „Jeish al-Islam“, koje Washington svo vrijeme odbija staviti na spisak terorističkih organizacija. Time bi se, po njihovom mišljenju, stabilizirao front oko Aleppa i stvorio novi moćni protuasadov savez.

Ali nastojanja Ankare i Dohe završila su propašću, neovisno o formalnom pristanku Rijada koji je odobrio usvajanje turskog i katarskog prijedloga. Pritom napominjemo kako je „Jabhat al-Nusra“ u osnovi čisto prosaudijska organizacija i njezina gotovo jedina poluga za utjecaj na stanje u Siriji, pričemu joj Turska služi kao nezamjenjiva i najvažnija logistička baza bez koje saudijski novci ne bi imali previše učinka niti smisla. Najviše zbog teritotijalne odsječenosti Saudijske Arabije od sjevero-zapadnih djelova Sirije, u kojima svojom velikom glavninom i djeluju postrojbe „Al-Nusre“. Rijad je isključivo iz tog razloga formalno udovoljio zahtijevima svojih savaznika.

Međutim, puštenom audio snimkom vođe „Al-Qaide“ o dozvoli „Al-Nusri“ da obavi formalne promjene i odbaci dosadašnja savezništva u ime ostvarivanja zajedničkih „svetih“ ciljeva, odmah je postalo jasno koliko su riječi „Al-Nusrinog“ vođe Al-Džulanija ustvarnosti bezvrijedne i kako one ne dovode ni do kakvih spomena vrijednih promjena. Sve buduće deklaracije i izjave o „samostalnom putu organizacije“ riječima Al-Zawahirija definitivno padaju u vodu. A da je iza svega ovog upravo Rijadov blagoslov, osim što je omogućena javna objava saudijskog „igrača“ Al-Zawahirija, svjedoči i činjenica kako su sve glavne osobe iz vrha „Al-.Nusre“, koje su pod direktnim utjecajem Sadijske Arabije, javno pristale na ponuđene organizacijske izmjene, pričemu su oni u potpunosti svjesene njegovog taktičkog značaja i nužnosti.





Ali ono što definitivno ukazuje na krah takve političke akrobacije i prije njezine stvarne realizacije jest činjenica, da je Washington, već istog dana kada je rebrending „Jabhat al-Nusre“ objavljen, kroz izjavu glasnogovornika State Departmenta Johna Kirbyja ukazao kako se američki pogled na tu organizaciju nije promijenio „nakon promjene naziva“. Ta organizacija nije sudionik procesa prekida vatre u Siriji i ona ostaje jedan od ciljeva (napada, op. ZM.)- ravnih „Islamskoj državi“, izjavio je glasnogovornik američke diplomacije.

Ukoliko bi Amerikanci u svoj savez prihvatili novu – de facto već terorističku organizaciju – javno bi dezavuirali svoje proklamirane teze o zajedničkoj borbi protiv terorizma i to u vrijeme otvorene predizborne kampanje u svojoj zemlji i gdje se kandidat Republikanske stranke Donald Trump ionako oštro protivi dosadašnjim neučinkovitim i neuvjerljivim metodama američke borbe protiv islamističkog terorizma. Američko prihvaćanje „pročišćene“ „Al-Nusre“ vjerojatno bi završilo i krahom svih zakulisnih pregovora Washingtona i Moskve oko riješenja sirijske krize i tako istu opasno prebacili izvan okvira „upravljane krize“ kakva je ona još uvjek. Jer obje su vojne velesile prilikom potpisivanja primirja 27. veljače ove godine i „Jabhat al-Nusru“ službeno stavile na listu terorističkih organizacija jednakoj „Islamskoj državi“, a što je bio i jedan od uvjeta za sklapanje primirja u okolnostima kada su vladine snage imale punu inicijativu na sirijskim bojišnicama, a terorističke i tzv. umjerene oporbene postrojbe bile u rasulu, poglavito u okolici Aleppa i sjeveru regije Latakija.

Na žalost po Rijad, njegovo formalno zadovoljavanje želja Ankare i Dohe o nužnosti promjene imidža „Jabhat al-Nusre“ motivirano željom Rijada za opstankom te organizacije (makar pod drugim nazivom) i njezinom pretvaranju u moćnu silu koja će srušiti Asada bez sukobljavanja s SAD-om, čini se unaprijed osuđeno na neuspjeh. Odnos prema toj organizaciji ni u koga od najvažnijih igrača u sirijskom kaosu nije se promijenio. Osim toga, „postpučistička“ Turska nije više ona ista Turska koja je donedavno slijepo izvršavala zadaće svojih saveznika unutar Zaljevskih monarhija. Pritom je nije nebitno napomenuti i kako Rijad, iako je posjedovao informacije o pripremi turskog vojnog prevrata, iste nije želio prosljediti predsjednika Erdoganu, slično kao i UAE.





A je li Ankara, i ukoliko je, u kojoj mjeri izvukla pouke iz svog dosadašnjeg bliskoistočnog avanturizma, i je li ona spremna za drastičnije i samostalnije poteze u svezi ostvarivanja vlastitih interesa u toj regiji, vrlo će se brzo pokazati. Vjerojatno već 9. kolovoza, kada turski čelnik putuje u Sankt Peterburg na sastanak s ruskim vođom Vladimirom Putinom.

To je trenutačno najiščekivaniji događaj u svijetu visoke politike i dominantnih analitičkih krugova. Pa iako njegovi rezultati u potpunosti neće biti odmah obznanjeni (oni „pikantnije“ prirode možda i nikada), osnovne smjernice iz službeno objavljenih priopćenja pažljivijom analizom dat će odgovor na prethodno pitanje.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like