Iako od prosinca najavljivani Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, kojeg je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo u utorak, iznedadio je sve bh. političare i najviše dužnosnike u najbližem susjedstsvu.
Za Milorada Dodika i Dragana Čovića je čak šokantno posezanje visokog predstavnika za tzv. bonskim ovlastima od prije 25 godina. Previdjeli su da po slovu Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997.visoki predstavnik može, sve dok njegov ured postoji, upotrijebi svoj konačni autoritet u vezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora.
Iako se po tumačenju iz OHR-a radi o „tek tehničkim korekcijama“ postojećih zakonskih odredbi o izbornom procesu, plahoviti Dodik je istog dana zatražio izvanredno zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske i pozvao „kolonijalnu upravu u BiH da poništi sve svoje odluke u roku od sedam dana“. Ukoliko se to ne dogodi i ako se neizostavne izmjene izbornog zakona ne premjeste iz OHR-a u Parlamentarnu skupštinu, predstavnici ovog entiteta u državnim institucijama „ima da se iz njih povuku i da se u njih više ne vraćaju“.
Poslovično učtiviji Čović također je pozvao OHR i njemu nadređeno međunarodno Vijeće za implementaciju mira (PIC) da preispitaju odluku visokog predstavnika.
Dok se drama na političkoj sceni ove zemlje iznova razbuktava u tko zna kojem smjeru, stranačke vođe bošnjačke provenijencije trljaju ruke nimalo ne mareći što stranačke vođe druga dva od ukupno tri konstitutivna naroda uspaničeno negoduju. „Nek susjedu (i komšiji) lipše krava“ genetski je kodirana kletva ovog podneblja, kojoj očigledno nema lijeka!
Prikrivanje straha
Za njemačkog političkog veterana na privremenom radu u Sarajevu „tehničke izmjene izbornog zakona nisu niti mogu biti uzrokom bilo čije frustracije… Inzistirajući na potrebi da Parlamentarna skupština BiH nastavi s realizacijom preporuka danih u vezi s Izbornim zakonom BiH, te da su izmjene i dopune koje su sastavni dio ove Odluke privremene prirode i da mogu biti predmet naknadnih izmjena i dopuna od strane Parlamentarne skupštine BiH, tehničke izmjene u izbornom procesu su nametnute upravo zbog dosadašnje nesposobnosti ili nespremnosti domaćih vlasti da isprave teške nedostatke u procesu ostvarivanja biračkih prava“, pojašnjava Schmidt.
On također tvrdi kako njegove mjere nisu ni namijenjene strankama i njihovim sada unezvijerenim prvacima, već građanima koje u još većem broju treba potaknuti na svenarodni izborni aktivizam bez obzira kojoj naciji ili političkoj opciji pripadaju. Takvu odluku, kaže, od njega je odavno očekivala i sama Europska unija „ukoliko se legitimno izabrani nositelji vlasti ne budu mogli u razumnom roku međusobno usuglasiti“.
„Moja odluka je svojevrsni ugovor s vama građanima i vama biračima, kako bismo zajednički uspostavili demokratski izborni okvir bez kojeg nema ni procesa europskih integracija, niti ima članstva u EU. Vaša zemlja može imati kredibilitet u očima građana Europske unije i u očima europskih institucija samo ako bude imala kredibilne vlastite institucije…Zato u što većem broju trebate izlaziti na izbore kako bi onemogućili bilo koga da vas ometa na vašem putu u bolju budućnost“ – hladnokrvno uzvraća Schmidt, uvjeravajući i sebe i javnost da njegova odluka neće biti generator nove političke krize u zemlji kako to sugerira većina eminentnih analitičara u BiH i regiji.
„Točka“ na europski put, ili novi zamašnjak?
Dodik i Čović smatraju da je najnovijim potezom nametanja umjesto izglasvanja zakonskih izmjena u parlamentu, „stavljena tačka na europski put Bosne i Hercegovine“ i da su time „poništeni svi dosadašnji rezultati u procesu integracije Bosne i Hercegovine u EU, uključujući i nedavno otvaranje pristupnih pregovora od 21. ovog mjeseca“. Schmidt, s druge strane, podsjeća da su njegove izmjene izbornog zakona sastavni dio 14 prioriteta definiranih u mišljenju Europske komisije o stanju u BiH iz 2019. godine, te da „izborna reforma samim time nije samo sastavni dio europskog puta BiH, već i njegov novi zamašnjak“.
Istina je da su domaći stranački prvaci i njihovi eksponenti u državnom parlamentu imali čak 29 godina na raspolaganju da okvirna dejtonska pravila usklade s najboljim izbornim praksama u svijetu i da ih prilagode potrebama i vremenu u kojem se BiH danas nalazi. Zadnji put su se na to napismeno obavezali 12. lipnja 2022. godine pred najvišim dužnosnicima EU-a, kao i 22. siječnja ove godine pred predsjednicom Europske komisije, Ursulom von der Layen, tijekom njenog iznenadnog posjeta Sarajevu.
Istina je, također, da je visoki predstavnik od 19. prosinca prošle godine u više navrata pozivao institucije i političke lidere da osiguraju integritet predstojećih lokalnih izbora zakazanih za listopad ove godine, podsjećajući da su pošteni, pravedni i demokratski provedeni izbori „od suštinskog značaja za stvaranje stabilnog i sigurnog političkog okružja pogodnog za dalji razvoj i napredak zemlje“. Te da je „integritet izbora od temeljnog značaja za izgradnju povjerenja i vjerovanja u politički sustav u BiH“.
dr.sc. Darko Bekić: Nužan kompromis triju naroda u BiH, ali i između velikih sila!
Što najviše žulja Dodika?
Ni Dodika ni Čovića, čini se, ni najmanje ne uzrujavaju oni paragrafi izmijenjenog izbornog zakona koji se odnose na „integritet izbornog procesa“. Jer sam izborni inžinjering ovim izmjenama svakako nije temeljnije potkopan: nije otklonjena mogućnost manipulacije glasačkim listićima u izbornim stožerima; elektronsko glasanje je proglašeno zasad prekompliciranom tehnološkom operacijom za Bosance i Hercegovce; numeriranje glasačkih listića nije adekvatno riješeno; dostavljanje glasačkih kutija do ureda CIK ostaje šlampavo…
Od svih 114 Schmidtovih izmjena u Izbornom zakonu za Dodika su najspornije dvije.
Prva, po kojoj osobe osuđene za zločin genocida, zločin protiv čovječnosti i ratne zločine ne mogu biti izabrane, imenovane ili zapošljavane u javne institucije. I druga, po kojoj troje stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH „ostaju sve do ulaska BiH u Europsku uniju“.
Gledajući na ovaj ustavnopravni fenomen iz neutralnog kuta moglo bi se uistinu zaključiti da je instaliranje stranih sudaca u nacionalno ustavno sudstvo nespojivo s definicijom državno-pravnog suvereniteta bilo koje savremene države danas. Pogotovo ako je u tom nacionalnom Ustavnom sudu broj stranih srazmjeran broju domaćih sudaca u omjeru 3:3 – po jedan predstavnik sva tri konstitutivna naroda i isto toliko stranaca! Ni najmanje ne sporeći izuzetnost profesionalnog profila njemačke sutkinje u Ustavnom sudu BiH, Angelike Nussberger, albanskog suca Ledi Biankua i švicarske sutkinje Helen Keller, Dodik je u pravu kada kaže da sa stranim sucima realno nema kredibilnog pristupanja ove zemlje Europskoj uniji.
Suprotno Dodiku, Christian Schmidt smatra kako strani suci upravo kredibiliziraju i Ustavni sud i europski put BiH iako mu je, vjerojatno, i samome jasno da je ova vrsta presedana krajnje upitna imajući u vidu da su pravna stečevina i primijenjeno pravo EU upravo najvažniji temelji njenog nastanka, njenog funkcioniranja i njenog opstanka. Uz brojne druge presedane na koje je iz geostrateških razloga EU u zadnja dva desetljeća pristajala, ova vrsta ustavno-pravnog izuzetka je upitna i zbog toga što nije u skladu s dnevnopolitičkim proklamacijama Zapada o suverenitetu i ustavnopravnom integritetu Bosne i Hercegovine, za što se navodno svesrdno zalažu.
Što najviše žulja Čovića?
Schmidtovim izmjenama Izbornog zakona nije obuhvaćen dosadašnji mehanizam biranja članova Predsjedništva BiH, na čemu je do sada najviše insistirala Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH. To, kao i svo drugo vruće kestenje u okviru izbornog zakonodavstva visoki predstavnik je, kako kaže, ostavio na dušu „legalno izabranim predstavnicima vlasti“.
Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Dragan Čović, smatra kako je odluka visokog predstavnika o nametanju izmjena Izbornog zakona BiH „potpuno nepotrebna i neprihvatljiva“. U intervjuu za Fenu, u četvrtak je izjavio kako se „ovakvim djelovanjem OHR-a potpuno negiraju i nedavna pozitivna izvješća iz Europske unije prema BiH, gdje su snažno naglašeni jednogodišnji pozitivni rezultati izvršne i zakonodavne vlasti “. Posljedice ovakvih nametanja u ovom trenutku, smatra Čović, mogu biti nesagledive za integracijske perspektive i europsku budućnost BiH.
„Pozivamo stoga OHR i članice PIC-a da preispitaju ovu odluku i cjelovito sagledaju njezine posljedice“, izjavio je Čović. On smatra da nametanje ovog, kao i bilo kojeg drugog zakona, uspostavlja praksu kojom se obesmišljava uloga parlamenta i demokratskih izbornih predstavnika, „što predstavlja samu srž demokracije“… „Stoga pozivam sve nositelje vlasti, bez obzira na različito promišljanje oko nametnutih odluka, da sukladno Ustavu BiH i najvišim demokratskim standardima, legitimno izabrani predstavnici donose odluke i predvode političke procese u BiH“, apelira Čović.
Darko Bekić: Ako Biden prihvati ove prijedloge Hrvatima u BiH loše se piše!
Retorički je Čović sve dobro složio. U normalnim državama bi i bilo sve tako kako ovaj istaknuti stranački lider govori. Međutim, u BiH to do sada nije bio slučaj upravo zato što su baš „legalno izabrani nositelji vlasti“ bezmalo 30 godina izbjegavali raditi svoj posao i tako opstruirali toliko nužne ustavne i sektorske reforme. Visoki predstavnik je zbog toga i odlučio, makar malim trzajem svoje meke moći, okončati višedesetljetnu predizbornu agoniju.
Autoritarno nametanje rješenja, naravno, nije mudro rješenje. Ali meka moć visokog predstavnika u konkretnom slučaju je bolje zlo od mogućeg mnogo goreg stanja u disfunkcionalnoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina danas.
Napomena: stavovi autora nisu nužno i stavovi redakcije portala Geopolitika news.
Autor je profesionalni novinar gotovo četiri desetljeća, s 25 godina dopisničkog iskustva iz Bruxellesa.
