PROMJENE VOJNO-POLITIČKIH ELEMENATA NA BLISKOM ISTOKU I SJEVERNOJ AFRICI OD 7.-13. STUDENOG 2016. GODINE

Ovog puta, na početku redovite tjedne analize bliskoistočnih događaja učinit ćemo iznimku i proanalizirati reakcije pojedinih zemalja regije na najvažniji događaj, ne samo prošlog tjedna već vjerojatno i čitave 2016. godine. Naravno, riječ je o izboru Donalda Trumpa za novog američkog predsjednika, a njegov izbor najvjerojatnije će značiti i znatan otklon od dosadašnjeg načina vođenja američke politike u toj regiji.

Jedna od država koja je najspokojnije reagirala na predstojeću smjenu na američkom državnom vrhu je Alžir, i to neovisno o čestim „protuislamskim“ ispadima g. Trumpa, kao i njegovim najavama o završetku američkog importa nafte, imajući u vidu da Alžir najveći dio svog „crnog zlata“ izvozi na američko tržište. Alžir je svjesan svoje geostrateške važnosti (zbog koje je bio i pošteđen (američkog) „arapskog proljeća“ i sada se nada povećanju suradnje s SAD-om u sferi sigurnosnih poslova, poglavito na uvoz američkog naoružanja, budući da je g. Trump tipični predstavnik američkog vojno-industrijskog kompleksa.

Turska je također s velikim nestrpljenjem iščekivala rezultate američkih izbora, a reakcije većine građana i vodećih državnih dužnosnika su bile pozitivne i kretale su se u smjeru iskrene nade za obnovom porušenih američko-turskih odnosa, koje bi se trebale dogoditi kroz promjenu američke vanjske politike. Pa iako ta politika formalno još nije definirana, Turci smatraju kako ne može biti lošija od one koju je provodila Obamina administracija, pričemu ostaje zabrinutost zbog Trumpovih „protumuslimanskih“ izjava tijekom predsjedničke kampanje. Puno suzdržanije od službenih vlasti bile su reakcije vodećih oporbenih političara. Svoj pozitivan stav prema Trumpovoj pobjedi izrazili su i vodeći turski biznismeni, polazeći od činjenice da je Trump i sam biznismen, s vlastitim poslovnim iskustvom i u samoj Turskoj.

Izraelska politička scena na izbor Trumpa reagira tradicionalno oprezno. I dok desne stranke poput „Židovskog doma“ izražavaju ushićenje i nadu da će Trump osigurati izraelsko odbacivanje „koncepcije iz Osla“ koja se zasniva na formiranju palestinske države između mora i Jordana, dotle lijevi radikali žale zbog njegove pobjede. S druge strane, stranka Likud premijera B. Netanjahua reagira opreznije. Preciznije, njezini pojedini visoki predstavnici su sretni Trumpovom pobjedom, dok je sam premijer suzdržan (iako se telefonski s Trumpom dogovorio „susresti u skoro vrijeme“) i nastoji „ne razljutiti“ još uvjek aktualnu Obaminu administraciju kojoj predstoji i očitovanje na nadolazeći prijedlog palestinske rezolucije koju će pred VS UN-a iznjeti i poduprijeti Francuska i još neke članice tog Vijeća, čini se do Nove godine. Njezin sadržaj još nije poznat ali se zna kako bi ona trebala imati protuizraelski karakter, a što je još gore, navodno bi je mogla prihvatiti i Obamina administracija, svega tri tjedna prije isteka njezinog mandata. Zato je dobro prezentirati i sadržaj pisma koje je Donald Trump, nedugo nakon svoje pobjede, uputio izraelskom narodu:

Ja volim i poštivam Izrael i njegove građane. Izrael i SAD imaju puno zajedničkih vrjednosti, poput slobode govora, slobode vjerskog izražavanja… Ja se nadam učvršćenju neraskidivih sveza između naših velikih nacija. Meni je dobro poznato kako je Izrael jedina demokracija na Bliskom istoku i jedini zaštitnik ljudskih prava, a također i da je on lučonoša koji daje nadu mnogim ljudima. Vjerujem, kako će moja administracija moći igrati važnu ulogu u postizanju pravednog mira, koji mora biti dostignut pomoću neposrednih pregovora između samih strana (Izraelaca i Palestinaca, op. GN.), a ne nametanjem treće strane. Izrael i židovski narod to zaslužuju.“ Ovdje možemo nadodati, da je u Izraelu 10. i 11. studenog službeno boravio ruski premijer D. Medvedev i da se sastao s predsjednikom i premijerom Izraela, a u Jerihonu i s vođom Palestinaca M. Abasom.

Iranske reakcije na izbor Donalda Trumpa posebno su zanimljive zbog značaja te države u regionalnom smislu, kao i velikog stupnja poremećenosti u odnosima s SAD-om i američkim partnerima iz monarhija Perzijskog zaljeva. Iranski državni vrh ništa dobro nije očekivao ni od jednog od dvoje predsjedničkih kandidata ali se ipak čini kako iskazuje veću zabrinutost Trumpovim izborom. Naime, dobro je poznato kako je Trump bio veliki protivnik potpisivanja sporazuma oko iranskog nuklearnog programa, kojeg je tijekom predizborne kampanje nazvao „katastrofalnim“ i „najlošijim“ sporazumom između dviju država, zbog čega će njegov „glavni prioritet“ biti demontaža tog sporazuma ili ponovno razmatranje njegovih uvjeta. Osim toga, Trump je Iran nazvao „terorističkom državom“ koja je bila pred padom ali joj je Obama omogućio novi život. Međutim, s druge strane, Trumpova pozicija u odnosu prema Siriji bliža je iranskim stavovima. On tako kaže, kako se Amerikanci u Siriji moraju boriti s „Islamskom državom“, a ne protiv režima predsjednika Asada, a izjasnio se i za smanjenje američke nazočnosti na Bliskom istoku. Dakle prilično velika proturječja, koja samo dokazuju kako Trump još uvjek nema definiranu vanjsku politiku, zbog čega iransko rukovodstvo ne žuri s iznošenjem važnijih komentara. Možda treba izdvojiti one od strane ministra vanjskih poslova M. Zarifa za vrijeme posjete Rumunjskoj, kada je, komentirajući netom objavljenu pobjedu D. Trumpa, izjavio, kako Iran nema tradiciju miješanja u unutarnje stvari drugih zemalja. Emocije su različite kod raznih nižerangiranih iranskih političara i kreću se od nezadovoljstva do ushićenja Trumpovom pobjedom. Ali središnja državna politika ipak će, poput mnogih drugih država, suzdržano i s nestrpljenjem, a neke i sa strahom iščekivati prve konkretne poteze budućeg američkog čelnika.





Egipatski predsjednik Al-Sisi telefonski je pozdravio Trumpa i pozvao ga na dolazak u Kairo. Pozitivno je reagirao i sirijski državni vrh, navodeći kako je spreman surađivati s Trumpom u slučaju da „njegova politika opravda nadanja Sirije“. S druge strane, sirijski oporbenjaci iz Visokog pregovaračkog vijeća izrazili su nadu da će im novi američki predsjednik nastaviti pružati potporu. Zanimljiva je bila i reakcija afganistanskih talibana, koji su izjavili kako talibani „pobjeđuju okupatore, tako da je po Amerikance korisno završiti afganistansku kampanju i napustiti zemlju“.

A sada se posvetimo tjednoj analizi ostalih zbivanja:

Sirija:





Nastavljaju se borbe između sirijske vojske i oružanih formacija ekstremističkih organizacija diljem zemlje. Najintenzivniji boj vodi se u Aleppu i njegovim predgrađima. Sirijske snage uspjele su vratiti nedavno izgubljena područja u neuspješnoj ofanzivi islamističkih snaga na zapadni i jugo-zapadni dio grada s ciljem probijanja obruča vladinih snaga, koje u istočnom Aleppu u potpunom okružju drže veliku skupinu pobunjeničkih snaga (uglavnom pripadnika radikalnih organizacija, većinom boraca „Jabhat al-Nusre“). Ruski stručnjaci iz Ministarstva obrane u Aleppu, izvjestili su o korištenju zabranjenog kemijskog oružja od strane islamista te su prikupljene dokaze i uzorke s terena poslali Organizaciji za zabranu korištenja kemijskog naoružanja. A ta je organizacija 12.11. osudila sirijsku vojsku i „Islamsku državu“ za primjenu kemijskog naoružanja, što je izazvalo „duboko žaljenje i zabrinutost“ Moskve.

Sirijska vojska vodila je napadačke akcije i u središnjem dijelu regije Hama, krajnjoj jugo-zapadnoj regiji Kuneitra, kao i u okolici Damaska.

Još je jedna važna vijest iz Sirije stigla prošli tjedan. Radi se o otpočinjanju vojne operacije „Gnjev Eufrata“ od strane prokurdskih „Sirijskih demokratskih snaga“ potpomognutih zračnim napadima koalicije pod vodstvom SAD-a, s ciljem oslobođenja grada Rakke – „prijestolnice“ „Islamske države“. Kurdske snage navodno su se Rakki približile na oko 25 kilometara sjeverno od toga grada.

Bilo to posljedica američkih izbora ili ne, aktualni američki predsjednik B. Obama izdao je 10.11. zapovjed Pentagonu, o likvidaciji čelne osobe „Jabhat Fath ash-Shama“ (bivše „Jabhat al-Nusre“) u Siriji. Pritom napominjemo, kako je upravo D. Trump nakon izbora najavio, da će se SAD u Siriji boriti protiv „Islamske države“, a ne za rušenje režima B. Al-Asada.

Irak:

Nastavljaju se borbe za irački grad Mosul između službene iračke vojske potpomognute kurdskim postrojbama, protiv boraca „Islamske države“ koji već dvije godine taj grad drže pod okupacijom. Potporu vladinim snagama pružaju zrakoplovi međunarodne koalicije pod vodstvom SAD-a. Oslobođeni su gradovi Nimrud i Hamam al-Alil južno od Mosula, kao i neke zone istočnog dijela samog Mosula, a vojska nastavlja prodor u smjeru središta grada (službeni irači izvori). Međutim, nezavisni izvori govore o potpunoj propasti akcija iračke vojske iz južnog, sjevernog i zapadnog smjera, kao i o velikom otporu dobro pripremljenih islamističkih boraca. Oni se koriste i samoubilačkim akcijama i „živim štitom“ od tamošnjih civila, a također su minirali sve važnije prilaze gradu.

Prve ozbiljne žrtve imaju i američki vojnici, a navodno se radi o 20 ubijenih i oko 30 ranjenih vojnika. Čini se kako Pentagon upravo zbog toga šalje na bojišnicu dodatnih 1700 vojnika iz elitne 82. zračno-desantne divizije, a očekuje se njihovo neposredno učešće u zauzimanju Mosula, skupa s iračkom vojskom.

Turska:

Zapadne države nisu učinile ništa dobro po tursku državu, a suvremena Turska više „nije ta zemlja koja je ovisila o izboru puta od strane nekog drugog“ i samostalno će odabrati svoj put, izjavio je 7.11. turski predsjednik T. Erdogan.

Europska unija osuđuje narušavanje ljudskih prava u Turskoj i zabrinuta je raspravama o uvođenju smrtne kazne u toj zemlji, izjavila je šefica EU diplomacije F. Mogherini. Slične kritike Turskoj uputila je 9.11. i Europska komisija, u svom redovitom godišnjem izvješću o turskom napretku prema članstvu u EU. M. Schultz, predsjednik Europskog parlamenta, izjavio je 13.11. kako EU može uvesti sankcije protiv Turske zbog privođenja oporbenih političara i novinara.

Libija:

Libijska nacionalna vojska pod zapovjedništvom maršala Kh. Haftara objavila je kako nadzire oko 70% ukupnog državnog teritorija i da se bori s četiri grupacije terorista: „Islamske države“, „Al-Qaide“ iz država Arapskog Magreba, kao i predstavnika saveza „Muslimanska braća“ i različitih najamnika i njihovih oružanih formacija. Podsjećamo, general Haftar odan je zakonito izabranom parlamentu u sjevero-istočnom gradu Tobruku, koji otvoreno podupiru Egipat, Francuska, djelomično i Italija, a Rusija im isporučuje oružje koje navodno financiraju UAE.

Egipat:

Nastavlja se opasno zaoštravanje odnosa između Egipta i Saudijske Arabije započeto prošlog mjeseca, nakon jasne naznake Kaira o namjeri vođenja samostalne vanjske politike. Tako je 7. 11. saudijska državna naftna tvrtka ARAMCO objavila informaciju o obustavi isporuka nafte Egiptu, neovisno o u proljeće potpisanim ugovorima kojima je Saudijska Arabija i de facto postala najvažniji izvoznik nafte na egipatsko tržište. Kairo je reagirao promptno, najavivši kako će izići na međunarodno tržište s ciljem zamjene isporuka iz Saudijske Arabije „na korist egipatskog naroda“. Pritom ne isključuje uvoz nafte ni iz Rusije ali, ono što je donedavno bilo nezamislivo, i iz Irana.

Osim toga, vjerojatno ne slučajno, Administrativni sud u Kairu je 8.11. usvojio odluku o priznavanju neprovodljivosti sporazuma Egipta i Saudijske Arabije iz proljeća ove godine, kojim se egipatska vlada odrekla suvereniteta nad svoja dva strateški važna otoka na ulazu u Akabski zaljev (Tiran i Sanafir) i predala ih Rijadu.

MMF je 11.11. Egiptu odobrio kredit od 12 milijardi dolara s rokom od 10 godina, s ciljem makroekonomske stabilnosti i ubrzanja rasta egipatskog gospodarstva. Kairo je već dobio prvu tranšu tog kredita, u iznosu 2,75 milijuna dolara.

Afganistan:

Talibani su prošlog tjedna izveli dva krvava teroristička napada: prvi je izvršen 10.11. kada je automobilom-bombom napadnut njemački konzulat u Mazar-i-Sharifu, na sjeveru zemlje. Poginulo je 6 osoba, a ranjeno njih 120. Talibani su izjavili kako je taj napad predstavljao njihov odgovor na prethodno američko bombardiranje sjeverne regije Kunduz, kada je poginulo 30 civila, među kojima i djeca. Drugi teroristički napad talibana izvršen je dva dana kasnije, kada se bombaš-samoubojica uspio provući pokraj sigurnosne zaštite i ušao u najzaštićeniji dio NATO-ve baze u Bagramu. Poginula su 4 američka vojnika, a još je 10 osoba ranjeno.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like