Nastavljamo s tjednim prikazom stanja u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, gdje se nastavljaju napetosti i sukobi u nizu zemalja. Također, započele su pripreme o mirovnim pregovorima po pitanju Sirije.
Sirija:
U kazahstanski glavni grad Astanu 22. siječnja doputovali su sudionici pregovaračkog procesa: predstavnici vlade u Damasku i oporbenih organizacija, delegacije Rusije, Turske i Irana, predstavnik UN-a za Siriju S. de Mistura i veleposlanik SAD-a u Kazahstanu. Pregovori će se održati 23. i 24. siječnja. Prethodno je najavljeno kako će u pregovorima sudjelovati samo one organizacije koje mogu potvrditi obvezu o pridržavanju primirja. Stigli su predstavnici 12 oružanih grupacija iz raznih dijelova Sirije, a nije bilo predstavnika najveće oporbene organizacije „Ahrar ash-Sham“. Najvažnija zadaća ovih pregovora (koji će se voditi iza zatvorenih vrata), bit će potvrda dogovora o primirju od 29. prosinca prošle godine, pri čemu se ne planiraju nove inicijative. Čelnik ruske diplomacije S. Lavrov je izjavio kako se u Astani treba dogovoriti o punopravnom sudjelovanju terenskih zapovjednika u sirijskom političkom procesu.
VS UN-a je 20. siječnja pohvalilo napore Rusije i Turske glede zaustavljanja krvoprolića u Siriji, a sastanak u Astani ono smatra „važnim korakom“ u obnovi pregovora između Damaska i oporbe pod agendom UN-a.
Pozicija Irana po pitanju pregovora u Astani ostala je nepromjenjena. Teheran se i dalje protivi sudjelovanju SAD-a, zbog čega je tu državu formalno predstavljao jedino tamošnji veleposlanik. Za razliku od Teherana, službeni Damask se suglasio s američkim sudjelovanjem na pregovorima, a kategorički se usprotivio sudjelovanju Saudijske Arabije i Katara. Rijad se oglasio preko svog ministra vanjskih poslova AL-Jubeira, koji je izjavio kako Saudijska Arabija pregovore u Astani smatra mogućnošću za uspostavu čvrstog primirja i izrazio je nadu kako će oni pripremiti temelj za pregovore u Ženevi pod vodstvom UN-a.
Službeni Damask izjavljuje kako u pregovorima sudjeluje ne zato što smatra kako će oni dovesti do riješenja krize, nego zato, kako bi spriječio optužbe da se vlada protivi pregovorima i dijalogu po tom pitanju.
Istodobno, sirijski Kurdi izjavljuju kako se bilo kakve odluke koje budu donešene u Astani na njih neće odnositi jer kurdski predstavnici tamo nisu niti pozvani.
Potpredsjednik turske vlade Mehmet Şimşek izjavio je kako sirijski sukob nije moguće riješiti bez predsjednika Asada, što ne znači kako Ankara s njega skida odgovornost za pogibiju stotina tisuća ljudi.
Što se tiče vojnog stanja na sirijskom terenu, prošlog tjedna znatno se smanjio broj kršenja sporazuma o primirju. Istodobno sirijska vojska je nastavila napade na borce „Islamske države“ i drugih islamističkih organizacija. Zrakoplovi sirijske vojske su, uz potporu ruskih zračnih snaga, počeli napad u smjeru Palmire, a 17. siječnja obnovili su napade na ISIL istočno od Aleppa. Zamjećeno je i pojačano djelovanje ruskih strateških bombardera Tu-22M3 koji su polijetali s teritorija Ruske Federacije. Naime, pogoršalo se stanje u istočnoj Siriji, u zoni grada Deir az-Zour, gdje su snage „Islamske države“ uspjele presjeći teritorij pod nadzorom sirijske vojske na dva dijela. Kako se džihadisti sve više povlače iz iračkog Mosula, to ih sve više dolazi na bojišnicu spomenutog sirijskog grada, jedinog velikog grada na istoku zemlje pod nadzorom vlade u Damasku. Zbog takvog razvoja stanja šest ruskih strateških bombardera djelovalo je u toj zoni 21. siječnja.
U srijedu, 18.1., započela je prva zajednička operacija zračnih snaga Rusije i Turske u predgrađu Al-Baba i u blizini granice s Turskom, gdje turska vojska vodi teški boj s borcima „Islamske države“.
Američki Pentagon je 19.1. objavio kako su američki strateški bombarder B-52 i jedna bespilotna letjelica (dron) napali logor „Al-Qaide“ u regiji Idlib, pri čemu je poginulo više od 100 terorista.
Prošli tjedan Rusija i Sirija potpisali su sporazum o proširenju teritorija ruske pomorske baze u Tartusu i produžili rok njezinog najma na 49 godina, s pravom automatskog produljenja na još 25 godina ukoliko se strane prije toga ne dogovore drukčije. Sukladno sporazumu, u bazi će istodobno moći boraviti do 11 ruskih brodova, a korištenje baze, uključno i dopremljen teret i bilo koje vrste naoružanja bit će imune u odnosu na sirijsku jurisdikciju i carinske propise. Identičan sporazum dvije države potpisale su i glede razmještaja ruskih zračnih snaga u zrakoplovnoj bazi Hmeimim pokraj Latakije.
Libija:
Libijska nacionalna vojska je 16. siječnja počela vojnu operaciju „Pravo mučenika“ s ciljem oslobođenja od ekstremističkih organizacija zapadnog dijela drugog po veličini libijskog grada Bengazija.
U središnjem dijelu libijskog priobalja, jugo-zapadno od Sirta, 18. siječnja američki bombarderi B-2 uništili su dva kampa s borcima „Islamske države“ koji su još u prosincu napustili luku Sirt. Napad je izvršen s ciljem sprječavanja namjere njihovog pregrupiranja što je, prema izjavi Pentagona, „predstavljalo ugrozu za sigurnost Libije, regije i nacionalnih interesa Sjedinjenih Država“.
U egipatskom glavnom gradu Kairu, 21. siječnja održan je 10. susret šefova diplomacija država susjeda Libije: Egipta, Alžira, Tunisa, Čada, Nigera, kao i same Libije, uz nazočnost M. Koblera, predstavnika UN-a za Libiju, te predstavnika Afričke unije i Arapske lige. Zaključeno je kako bi vojni način rješavanja libijskog sukoba imao negativne posljedice za sigurnost i stabilnost čitave regije i da je najvažnije očuvati jedinstvo i suverenitet te države, kao i njezinih zakonitih tijela i institucija, i da je potrebno odbaciti miješanje u unutarnje stvari te zemlje. U zaključnom komunikeu se navodi i nužnost sveobuhvatnog političkog dijaloga između sukobljenih strana, kao i očuvanje jedinstva libijske vojske, uz potporu vladi nacionalnog jedinstva na čelu s F. Sarrajem.
Egipat:
Visoki sud AR Egipta donio je 16. siječnja odluku o ništavnosti ugovora između Egipta i Saudijske Arabije o demarkaciji morskih granica i predaji dvaju egipatskih otoka u Akabskom zaljevu – Tiran i Sanafir, pod suverenitet Saudijskog Kraljevstva.
Izrael:
Izraelske zračne snage prošlog tjedna polučile su novi sustav PRO „Hetz-3“ (strijela), kao ključni element višekomponentnog sustava obrane izraelske države, čija je zadaća zaštita zemlje od napada balističkih raketa (info: izraelsko Ministarstvo obrane).
Turska:
Turski parlament je 20. siječnja izglasao zakon o prijelazu zemlje u predsjednički sustav (usvojio je 18 prijedloga izmjena Ustava). Zakon bi u skoro vrijeme trebao potpisati predsjednik Erdogan, nakon čega će se o njemu građani izjasniti na državnom referendumu, u roku od 60 dana nakon objave zakona u državnom službenom listu. Ukoliko sve prođe po planiranom, predsjednik Erdogan imao bi mogućnost ostanka na vlasti do 2029. godine, neovisno o tome što se ne bi produljila mogućnost ponovnog kandidiranja u odnosu na trenutačni zakon. I dalje bi ostala mogućnost za samo dva predsjednička mandata ali oni bi počeli vrijediti tek od studenog 2019. g., kada bi se trebali održati redoviti parlamentarni izbori.
Ustavnim promjenama protivi se oporba, smatrajući kako će one potpuno onemogućiti sustav nadzora i ravnoteže, dajući šefu države „ogromne ovlasti“.
Predsjednik Erdogan je 19. siječnja izjavio kako je tijekom istrage osumnjičenih za pokušaj prošloljetnog vojnog udara uhićeno 43 tisuće osoba, a 95 tisuća ih je dobilo otkaze, ali da to još nije kraj. Također je priopćio, kako je tijekom borbi s borcima terorističke Radničke stranke Kurdistana proteklih godinu i pol dana poginuo 871 turski vojnik i policajac, uništeno 10 tisuća kurdskih pobunjenika, uhićeno 12 tisuća boraca RSK, a poginulo je i 337 civila.
Iran:
VS UN-a je 18. siječnja službeno objavilo kako je Iran ispunio svoje obveze iz prve godine nakon potpisivanja dogovora međunarodne zajednice i Irana glede njegovog nuklearnog programa. Iran, kako se kaže u priopćenju, ne provodi tajna istraživanja u sferi atomske tehnologije.
Šef iranske diplomacije M. Zarif izjavio je 18. siječnja kako je Teheran otvoren „za gospodarske odnose s SAD-om, neovisno o političkim razmimoilaženjima“. Ministar dalje kaže kako iranska vanjska politika „ne smije biti jednosmjerna. Kina, Rusija i Indija ostaju naši važni partneri. Oni su bili s nama u naša teška vremena. Ali mi smo također zainteresirani za razvoj odnosa s EU, razvoj naših tradicionalnih odnosa s ostalom Azijom – Japanom, Korejom“. Najsnažnije je odjeknula ministrova rečenica o tome, da Iran i Saudijska Arabija „mogu zajedno učiniti kraj užasnom položaju ljudi u Siriji, Jemenu i Bahreinu“.
0 komentara