prof. dr. sc. Trajče Stojanov: MAKEDONIJI PREOSTAJE JOŠ JEDINO DA SE SAMOUKINE

Od trenutka kada je na referendumu, 1991. godine proglasila neovisnost pa do danas, Makedonija je u sporu oko svog imena s južnim susjedom – Grčkom. Preciznije, Grčka ima problem oko toga da se Makedonija naziva Makedonijom. Spor ima dugu povijest i netko sa strane teško ga može razumjeti. Uglavnom, Grčka osporava ne samo pravo Makedonije na povijesno, antičko naslijeđe, nego i državni teritorij. Naime, nakon Balkanskih ratova, mirom u Bukureštu 1913. godine Makedonci nisu dobili svoju nezavisnost budući da je “oblast” Makedonija konačno podjeljena između Grčke, Bugarske i Albanije.

Nakon raspada Jugoslavije, u kojoj je Makedonija imala status republike, Grci su, iz straha da će Makedonija potraživati i teritorije i antičko nasljeđe, preimenovali cijelu regiju oko Soluna u „Makedonija“, kako bi prigrabili za sebe makedonsko naslijeđe i inkorporirali ga u svoj identitet. Tako, današnja Grčka valjda ima najkompleksniji identitet u Europi: pravoslavno-bizantijski (ona je jedina nesekularna država u Europi u kojoj je pravoslavna religija ustavno i službena), antičko-grčki, helenski, makedonski….

Grci su odmah nakon neovisnosti Makedonije počeli s mjerama pritiska kako bi postigli svoj cilj, odnosno prinudili Makedoniju na odricanje od svoga imena. Embargo, granične blokade, vize, nepriznavanje putovnica, do maltretiranja makedonskih turista na graničnim prijelazima i demoliranja automobila… sve kao dio službenog i neslužbenog pritiska na Makedoniju. Tako je nastao i Privremeni sporazum i s njim povezano privremeno ime ili privremena referenca FYROM (Former Yugoslavian Republic of Macedonia), koja je trebala „bajpasirati“ ulazak Makedonije u međunarodne organizacije koje su joj mogle zajamčiti opstanak. Pristanak na „privremeno ime“ bio je tada politički oportun potez, kojim je mlada makedonska država osigurala svoj opstanak. Ali taj se spor produžio, eto više od dva i pol desetljeća i u međuvremenu kreirao ozbiljne, ne samo međususjedske, već i regionalne, geostrateške probleme. Najbliže su do riješenja dvije zemlje bile na samitu NATO saveza u Bukureštu, 2008., kada se tadašnji državni vrh na čelu s Nikolom Gruevskim suglasio s imenom Republika Makedonija – Skoplje. Međutim, Grci to nisu prihvatili, zbog čega Makedonija nije bila primljena u NATO. Nakon toga, Makedonija je pred Međunarodnim sudom u Hagu pokrenula i spor zbog kršenja privremenog sporazuma od strane Grčke. Naime, tim se sporazumom Grčka obvezala kako neće blokirati Makedoniju prilikom pristupanja u međunarodne saveze i integracije. Iako je spor dobila, Makedoniji to nije puno pomoglo budući da je presuda iz Haga neobvezujuća.

Kako ta blokada od strane Grčke nosi probleme samo Makedoniji, a ne i Grčkoj, Makedonija je u pokušaju zatvaranja tog problema s vremenom počela praviti sve veće i veće ustupke i napuštati svoje ranije pozicije u odnosu na Grčku, iako ih je u međunarodnim relacijama već bila stekla. Prema Privremenom sporazumu predmet spora je ime koje Grčka osporava. Međutim sporazum nalaže da dvije države pronađu međusobno prihvatljivo riješenje. Na početku, Makedonija je stajala na poziciji “dvojne formule”, što je u duhu Privremene pogodbe: jedno ustavno ime za međunarodnu uporabu (Republika Makedonija), a drugo ime u komunikaciji s Grčkom. Ipak takav je prijedlog vrlo brzo napušten kao pozicija koja je slaba i koju  Makedonija ne može dobiti. Nakon toga prešlo se na međunarodno ime bez Ustavnih promjena. Vrlo skoro predmet pregovora postao je i identitet države, što podrazumijeva: jezik, nacionalnost, povijest…Iako su u međunarodnim i bilateralnim odnosima 133 zemlje priznale Makedonju pod ustavnim imenom Republika Makedonija, između kojih i tri stalne članice Vijeća sigurnosti UN. Isto tako, makedonski jezik je u Ujedinjenim narodima zapisan kao makedonski, a Makedonci priznati kao nacija. Kako vidimo, ovih se stečenih pozicija Makedonija treba odreći.

Ulazak u Europsku uniju svakako je strateski cilj Makedonije, ali ne pod takvim uvjetima. „Tajming“ je na strani Grčke, budući da Zapad, zbog sve većeg utjecaja Rusije na regiju, inzistira na uvlačenju Makedonije u NATO, pa makar se država zvala i Disneyland.  To Zapad uopće ne interesira, pa tako valjda ne interesira i Zaeva i njegovu stranku. On je osobno, kao i vlada koju predvodi, izašao sa službenim prijedlogom „Ilindenska Makedonija“ (Republik of Ilinden Macedonia), što je, svakako, apsurdno i smiješno. Taj prijedlog otkriva svu apsurdnost jednog takvog spora. Iako je bilo sasvim očito kako ovaj apsurdni spor ne može imati logično riješenje, ipak ovo je vrhunac. Iliden je makedononski praznik na koji je prvi put 1903.g. podignut ustanak protiv Turaka, a potom i 1944., kada je održano zasijedanje Antifašističkog Sobranja Narodnog Oslobođenja Makedonije (ASNOM), u manastiru Svetoga Prohora Pčinskog. Povjesničari, koji ne daju da im bilo što promakne, kažu kako taj datum 1903. godine nije izabran slučajno. Naime, tog je datuma Filip, otac Aleksandra Makedonskog, dobio veliku bitku kod Heroneje (338 pr.Kr.) protiv udruženih Grčkih polisa, čime je postao vladar tadašnje Grčke.

Možda baš zbog toga (a koji bi razuman čovjek više znao zbog čega uopće), Grčka je ekspresno odbacila ovaj prijedlog kako “iredentistički” i time opet minirala pregovore. Što iredentističko ima u tome, trebali bismo stvarno biti kreativni, a da bismo shvatili. Tom logikom svaki prijedlog može biti odbačen. Da apsurd dovedemo do krajnih granica, možemo reći da bi i prijedlog “Cirkuska Makedonija” također bio iredentistički, jer “circ” na latinskome označava krug, zbog čega bi se to moglo referirati na zaokruženost – objedinjavanje sva tri dijela Makedonije koja su razdjeljena nakon Bukureštanskog dogovora, što svakako pretstavlja opasnost za Grke.





Ali vratimo ozbiljan ton ovom neozbiljnom sporu i zaključimo kako ovaj prijedlog makedonskog premijera Zaeva i nije bio namjenjen konačnom rješenju, već je, prema našem mišljenju, trebao poslužiti kao dimna zavjesa za ustupke koje niko prije njega nije učinio. Naime, po prvi je put makedonska strana suglasna promjeni Ustava, kako bi novo ime postalo službeno ustavno ime i za domaću uporabu, što bi značilo kako bi sva korespondencija za svijetom, upis u registar međunarodnih organizacija, bilateralne komunikacije, čak i s državama koje su već priznale Makedoniju kao Republiku Makedoniju, službene dokumente države – putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole, zdrastvene iskaznice, novac….ustav….sve, doslovno baš sve trebalo preimenovati novim imenom! Ovih dana svi raspravljaju o tom besmislenom prijedlogu „ILINDENSKA Makedonija“, a niko ne vidi, čak i ne priča kakva je šteta već nanesena posljednjim, kao i brojnim prethodnim ustupcima.  Iako sada sporazum može biti i nepostignut, ipak, nakon ovih ustupaka, Grčka nikada ne bi prihvatila ništa manje. Više od ovog je jedino odluka da se samoukinemo. Ali kako su Grci iracionalni do krajnih granica, njihovo odbijanje i ovaj put će nam valjda spasiti ime…od nas samih!

(Stavovi autora su njegovi osobni i ne predstavljaju nužno i stav redakcije Geopolitika Newsa).

O autoru: doktorirao je filozofske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta „Sv. Kiril i Metod“ u Skoplju, radi kao predavač filozofije na Filozofskom fakultetu u Štipu, autor je brojnih stručnih publikacija.





Komentari

komentar

0 komentara

You may also like