Posjet ruskog ministra obrane Izraelu: Izrael neće dozvoliti Iranu izgradnju vojnih baza u Siriji

U službenom posjetu Izraelu boravi ruski ministar obrane Sergej Šojgu. Nakon što je razgovarao sa svojim izraelskim kolegom Avigdorom Liebermanom, ministar Šojgu danas se susreo s premijerom Benjaminom Netanjahuom.

Izraelski predsjednik vlade je tijekom razgovora održanog u Jeruzalemu izjavio, kako njegova država neće dozvoliti Iranu izgradnju njegovih vojnih baza na teritoriju Sirije, priopćio je premijerov ured.

„Na pregovorima se rzgovaralo o nastojanjima Irana za izgradnjom vojne baze u Siriji. Iran mora shvatiti kako Izrael to neće dozvoliti“, rečeno je u priopćenju.

Dvojica dužnosnika također su razgovarala o Sporazumu o  iranskom nuklearnom programu. Premijer Netanjahu je u svezi toga rekao, kako će, u slučaju da taj Sporazum ne bude promijenjen,  za 8 do 10 godina Iran imati atomsku bombu.

Što se tiče ovog posljednjeg, treba naglasiti kako osim SAD-a, Izraela i Saudijske Arabije, niti jedna druga važnija svjetska sila ne podržava američka nastojanja za poništavanje Sporazuma s Iranom. Štoviše, ne podržavaju ga ni američke europske saveznice – supotpisnice Sporazuma – Velika Britanija, Francuska, Njemačka, kao i EU, a također niti Rusija i Kina. Njima možemo pridodati i Indiju (kao novu rastuću silu na koju SAD računa u svojoj novoj strategiji o Afganistanu, koja bi trebala preuzeti ulogu sada „odmetnutog“ Pakistana) , koja je također po tom pitanju stala na stranu Teherana. Osim toga, nedavno su i inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju potvrdili kako Iran ispunjava preuzete obveze iz potpisanog Sporazuma.

Što se tiče prvog dijela ove vijesti – namjere Tel Aviva za ne dopuštanje izgradnje iranske vojne baze u Siriji, Geopolitika.News bi to povezala s realnim stanjem u i oko Sirije. Naime, izraelski ministar obrane Lieberman još je prošli tjedan izjavio kako je u sirijskom građanskom ratu jasno tko je pobijednik i da je to predsjednik Asad. Dakle, sva nastojanja američko-izraelsko-saudijske koordinirane vanjske politike proteklog desetljeća, usmjerene prema promjeni vlasti u Damasku i zbacivanju predsjednika Asada (što je i bilo pokretač sirijskog građanskog rata 2011. godine), pala su u vodu. Pritom je važno naglasiti kako je Teheran u više navrata otvoreno i jasno kazao kako ne namjerava otvarati nikakve  vojne kopnene ili pomorske baze u Siriji. A zašto i bi? Sebi odanom vladom u Damasku on ionako može ostvarivati svoje gospodarske ciljeve, koji i jesu primarni u čitavoj ovoj priči, kroz neometan izlazak na Sredozemno more. Na taj način Tel Aviv izjavama o svom ne dopuštanju Iranu stvaranja njegove vojne infrastrukture u Siriji (Iranu je dostatno nadzirati političke procese u Libanonu posredstvom sebi odanog „Hezbollaha“) zapravo pokušava neutralizirati spomenuti neuspjeh koordinirane vanjske politike za svrgavanje Asada i pretvorbu Sirije u kaotičnu, sektaški razvaljenu državu, poput današnje Libije.

S druge strane, Izraelu će sigurnost, osim SAD-a, po pitanju bilo kakve ugroze od strane Irana još više jamčiti upravo Rusija koja na Teheran ima puno jači politički i vojni utjecaj od bilo koje vanjske sile, ne samo po pitanju Sirije. Dakle, osobitog razloga za zabrinutost od strane Irana Izrael zapravo niti nema. Slično je i s „Hezbollahom“ koji svoje neprijateljstvo prema Izraelu isključivo povezuje s neriješenim palestinskom pitanjem, nakon kojeg ta organizacija, kako kaže njezin čelnik šeik Hassan Nasrallah, nema problema s Izraelom. Naravno, tu je glavno pitanje kakvo riješenje palestinskog pitanja pojedina od strana zastupa. A u tom smislu Izrael će sada imati razloga za zabrinutost vezano i uz svoje odnose s Egiptom, koji je ovih dana otvoreno sudjelovao u nedavno ostvarenoj povjesnoj pomirbi dviju vodećih palestinskih političkih organizacija – Fataha i Hamasa u Kairu. Pritom se ne smije zanemariti niti pobočni utjecaj Teherana u tom „egipatskom“ procesu pomirbe godinama zavađenih palestinskih organizacija, s obzirom na njegov utjecaj na Hamas.

Top of Form
Bottom of Form