Geopolitika.news prati složeno vojno i humanitarno stanje u sirijskom gradu Aleppu, ključnom za određivanje daljnjeg smjera sirijskog sukoba. Nakon što je Rusija 28. srpnja pokrenula humanitarnu operaciju u Aleppu, pozvavši istodobno ključne međunarodne humanitarne organizacije i UN da se u nju uključe, i otvorila koridore za izlazak stanovništva iz opkoljenih dijelova grada (uključno i pobunjenike koji namjeravaju položiti oružje, kao i one koji s oružjem žele izići iz grada), i dostavu humanitarne pomoći, a vlada u Damasku zajamčila amnestiju za sve borce koji se predaju tijekom iduća tri mjeseca, možda i ključan potez za razbuktavanje oružanog sukoba u i oko Aleppu bila je izjava službenog Washingtona kojom je rusku humanitarnu akciju označio pozivom na predaju oporbenih snaga, a ne iskrenim humanitarnim pobudama.
Slučajno ili ne, takav američki stav pobunjeničke snage su shvatile kao razdor američko-ruske koordinacije djelovanja u sirijskom sukobu (što on i jest) i impuls da krenu u deblokadu svojih snaga u Aleppu koje su već desetak dana u potpunom obruču vladinih snaga. Dakle, SAD je svoju sumnju u rusko-sirijske humanitarne ciljeve pretpostavio razbuktavanju rata za grad, čime će humanitarna kriza postati još dramatičnija, a skupa s njom i ona vojno-politička. Ovim potezom Washington skida masku kada je riječ o istinskoj zabrinutosti za civile Aleppa i indirektno kaže kako je njegov vojno-strateški značaj ipak daleko ispred međunarodnih konvencija i humanitarnog prava. Jer bitka za Aleppo određuje smjer sirijskog sukoba, uključno i dugoročni opstanak sadašnje političke garniture u Damasku.
Nedugo nakon obznanjenog američkog protivljenja humanitarnoj operaciji, iz susjedne regije Idlib i iz sjeverne Latakije pod Aleppo su prebačene snažne pobunjeničke snage, sastavljene većinom od bivše „Jabhat al-Nusre“ (koja je u međuvremenu promijenila ime u „Jabhat Fath ash-Sham“ i odrekla se „Al-Qaide“ kako bi ju se moglo smatrati umjerenom oporbenom snagom (poveznica).
Neovisno o tome što su ključni politički čimbenici izvan Bliskog istoka taj rebrending proglasili ništavnim, uključno i SAD (a što znači kako tu novoimenovanu strukturu sastavljenu od istih igrača i dalje smatraju terorističkom organizacijom), u Zapadnim se medijima posljednjih dana na to potpuno zaboravlja, a sve vojne akcije protuvladinih snaga u tom gradu stavljaju se pod zajednički nazivnik – pobunjenici, sastavljeni od 15-ak grupacija.
Neovisno o tome, mi ćemo ipak stvari i dalje nazivati pravim imenom i reći kako danas u Aleppu teroristi sprječavaju izlazak iz grada stanovnicima istočnog Aleppa po otvorenim koridorima, bilo pucnjavom po onima koji to pokušavaju, bilo izvršavanjem javnih kazni nad istima kao primjer ostalima. To je s njihove strane razumnjivo jer bi masovni odlazak civila iz sunitskih dijelova grada obranu džihadista ostavio izloženu slobodnom djelovanju vladinih snaga i njihovog topništva, tenkova i zrakoplovstva, a zatvorio bi usta međunarodnim humanitarnim organizacijama i političarima toliko zabrinutima za njihovu sudbinu. A ona je sada svakako kritična. Međutim, odbacivanje zajedničke akcije za njihov spas iznova će dovesti do novih dugih i besplodnih političkih nastojanja za iznalaženje riješenja, a u stvarnosti spas vlastitih političkih projekcija. I tako u krug već punih pet godina.
Međutim, islamističke snage opkoljene u istočnom Aleppu služe se metodom zastrašivanja, pričemu one neće ići u masovne egzekucije civila jer bi krajnji rezultat bio sličan onome da civili iz grada slobodno iziđu. Masovne egzekucije dale bi povod vladinim snagama za otpočinjanje široke vojne akcije protiv džihadista. Važno je naglasiti i to kako će „umjereni“ oporbenjaci unutar Aleppa kroz otvorene humanitarne koridore pokušati izvući vlastite obitelji, slično kako to ovih dana čine zapovjednici „Islamske države“ u iračkom Mosulu. Drugim riječima, resurs odmazde kojim raspolaže „Jabhat Fath ash-Sham“ („Al-Nusra“) je vrlo ograničen i ipak će se sve svesti na vojni pokušaj deblokade njihovih snaga s vanjske strane grada. A u takvim okolnostima bilo kakva dostava humanitarne pomoći opkoljenim civilima u sunitskom dijelu grada je isključena.
Oporbena grupacija u Aleppu „Nurredin al-Zinki“, nedavno spomenuta kroz odrubljivanje glave palestinskog dječaka (poveznica), prije nekoliko dana u staroj jezgri Aleppa uporabila je i otrovni kemijski plin. Međutim, za razliku od prvotnog zločina (kada je zbog pritiska dokaza na društvenim mrežama Washington bio primoran najaviti prekid pomoći toj „umjerenoj“ grupaciji proizišloj iz struktura „Islamske države“), uporaba kemijskog oružja medijski gotovo i nije spomenuta. Izostanak reakcija i osuda možda može otvoriti „padnorinu kutiju“ kada je riječ o uporabi kemijskog oružja džihadista protiv vladinih snaga, iako ga nemaju u količinama koje bi im omogućavale korištenje u ozbiljnim razmjerima.
Američki stav oko najnovije krize u Aleppu izražen je kroz riječi državnog tajnika Johna Kerryja, koje se odnose na novu prijetnju propašću prethodnog američko-ruskog dogovora u slučaju masovnog napada vladinih snaga na Istočni Aleppo. Ali sirijska vojska, nakon zauzimanja ključnih punktova i blokade tj. potpunog okruženja tamošnjih džihadističkih snaga, nije niti imala namjeru krenuti u otvoreno vojno čišćenje grada već iscrpiti protivnika sprječavanjem njegove opskrbe, a istodobno i njima i civilima omogućiti napuštanje grada uz jamstvo već proglašene potpune amnestije od kaznenog progona. Ukoliko Amerikanci budu i dalje davali prednost humanitarnim akcijama, Moskva će težiti određivnaju preciziranih rokova njihovog trajanja jer ni jedna humanitarna akcija ne može trajati beskonačno. To bi po Moskvu i Damask značilo gubitak inicijative (jednako kao i nakon primirja od 27. veljače), a konsolidaciju okruženih džihadista i njihovu adaptaciju novonastalim okolnostima, što može potpuno nivelirati njihov prvotni uspjeh.
Osnovni problem sada leži u pokušajima izvanjskog proboja obruča protuvladinih snaga radi deblokade njihovih suboraca u gradu. Radi se o nastojanjima oko 5 tisuća boraca „Al-Nusre“ (nazivamo ih i dalje tim imenom jer je čitateljima jednostavnije shvatiti o kojim se snagama radi, a ništa se značajno u organizacijskom i ideološkom smislu nije promjenilo), da se iz smjera jugo-istoka probiju u grad uz potporu topništva i tenkova ali i uporabu terorista-samoubojica. Međutim, nakon desetosatnih borbi ti pokušaji su završili neuspjehom uz pretrpljene velike gubitke sa strane džihadista kojih je navodno poginulo čak 150. Zapravo, koncentracija tako velikih „Al-Nusrinih“ snaga iz Idliba i Latakije, bez nužne potpore zračnih snaga, od samog je početka bila osuđena na propast. O tome svjedoči i glavni cilj koje te snage sada stavljaju kao zadaću: napad na zgradu kadetskog korpusa u Aleppu, u kojoj se nalazi veliki arsenal naoružanja (napad traje već drugi dan). Osim što je smješten na važnom području kojim se može nadzirati odnosno prekinuti ključni opskrbni smjer za grad, napad na vojno učilište ukazuje i na ozbiljan deficit džihadista u oružju i streljivu kojeg tamo ima u izobilju. To opet potvrđuje uspješnost blokade komunikacijske arterije koja od sirijskog pograničnog grada Azzaza uz tursku granicu, vodi u Aleppo, koja je bila ključna prometnica za opskrbu snaga „Al-Nusre“ u tom gradu. Neuspjeh vanjskog proboja blokade ukazuje i na oslabljenost islamističkih snaga u samom Aleppu koje više nisu u stanju izvoditi značajnije napadačke akcije i tako pomoći svojoj subraći u deblokadi grada.
Ovakav razvoja stanja dovodi do otpočinjanja druge faze čišćenja Aleppa, a to je postupno potiskivanje pobunjenika i džihadista iz okupiranih gradskih četvrti. Kada kažemo postupno, to znači kako će ta operacija trajati dugo jer niti vladine snage, ali ni libanonski Hezbollah i snage iranskog Korpusa straže islamske revolucije koje su koncentrirane oko Aleppa nisu vične uličnim borbama, a što je i „Ahilova peta“ njihovog dosadašnjeg boja za taj grad. Zato je i donešena odluka Damaska o trajanju amnestije za borce u Aleppu tijekom sljedeća tri mjeseca. Džihadisti će, s druge strane, tražiti slabe točke obruča sirijske vojske i nesumnjivo će ih, kako vrijeme bude odmicalo, uspjevati pronalaziti, čime će se i pokušaji čišćenja grada sve teže realizirati. Bez direktnih uličnih borbi grad je zapravo nemoguće osvojiti i kontrolirati, a pri ovakovom odnosu snaga to predstavlja pat poziciju. Pritom faktor vremena sigurno nije na strani Damaska.
Sadašnje tursko nemiješanje u sukob na sjeveru Sirije rezultat je post-pučističke tranzicije te zemlje u kojoj ona iz temelja filtrira sve segmente državnih i društvenih struktura, uključno i oružane snage. Ali ono će prije ili kasnije završiti i ako se Ankara iznova aktivno uključi u potporu protuvladinim snagama u regiji Aleppo stanje se može itekako promijeniti. Dolazak zapovjednika američkih OS generala Josepha Dunforda u tursku bazu „Incirlik“ 1. kolovoza, svega nekoliko dana od otpočinjanja ruske humanitarne operacije, kao i višemjesečna suradnja truske obavještajne agencije MIT i CIA-e u njihovoj zajedničkoj centrali Musterek Operasyonu Merkezi (МОМ) u Gaziantepu na krajnjem jugo-zapadu zemlje (odakle su obučavali i prebacivali islamističke borce u Siriju), ukazuje na američki pokušaj reaktivizacije turskih aktivnosti u susjednoj zemlji.
Jako puno ovisit će i o predstojećem susretu Putin – Erdogan 9. kolovoza u Sankt Peterburgu, na koji su pozvani i vojni stručnjaci dviju zemalja (bez ministara obrane). Jučer su po pitanju sirije razgovarali i zamjenici ruskih i turskih ministara vanjskih poslova. Današnje priopćenje kineskog Ministarstva vanjskih poslova kaže kako Kina „pozdravlja i podupire rusku humanitarnu akciju u Aleppu koja se provodi u skladu s mandatom UN-a“. Jučer su obavljeni telefonski razgovori ruskog i američkog čelnika diplonacije Lavrova i Kerryja. Dakle – diplomacija se zahuktala ali su ipak sve oči uprte u predstojeći sastanak u Sankt Petreburgu. Jer tamo se uistinu neće razgovarati o turskim pomidorima na ruskim tržnicama niti o ruskim turistima na turskim plažama. Stanje u Siriji je već toliko kritično da sve ostalo pada ne u drugi već u deseti plan.
U slučaju neuspjeha dogovora, vladine snage i rusko zrakoplovstvo, u nedostatku bilo kakvih drugih ozbiljnijih mogućnosti da oslobode grad, bit će primorane oštro i precizno djelovati po džihadistim, nastojeći smanjiti broj civilnih žrtava na najmanju moguću mjeru. Kako i u kojoj mjeri bi na takav scenarij odgovorio Washington sa svojim ograničenim manevarskim snagama u Siriji a da stanje u potpunosti ne iziđe izvan nadzora, teško je predvidjeti. Zapravo, ukoliko Turska odustane od snažnije vojne umješanosti, SAD bi morao to učiniti sam kroz napade na sirijsku vojsku, a što je teško za vjerovati zbog tada već posve otvorene mogućnosti direktnog vojnog sraza s Rusijom. Tu se onda otvara i pitanje Ukrajine i tamošnje ruske suzdržanosti, a sve skupa bi prijetilo općim kolapsom. Zato je Turska za američke interese u Siriji ključna država bez koje oni „ispadaju iz igre“. Stoga nikoga ne bi previše iznenadilo ni da turski disident u SAD-u F. Gulen doživi nekakvu neočekivanu „nezgodu“. A baš su danas njegovi odvjetnici javno obznanili kako se boje za život „turskog Soroša“.
Sankt Peterburg 9. ovog mjeseca u velikoj mjeri određuje sirijsku sudbinu iako nakon sastanka čelnika Rusije i Turske neće biti potpisani nikakvi službeni dokumenti, a puno toga će sigurno ostati i iza „zatvorenih vrata“. Po Washington to znači (a što se još nije dogodilo u posljeratnoj povijesti), da se o jednoj od najvrućih točaka svijeta u modernom geopolitičkom obračunu odlučuje bez njegovog neposrednog sudjelovanja. Štoviše, u pregovorima s američkim glavnim globalnim vojnim suparnikom sudjeluje jedna članica NATO saveza. Je li SAD u ovo kratko vrijeme ipak uspio, i ako jest po koju cijenu po sebe i EU, „slomiti“ bilo kakve neugodnosti od strane Ankare doznat ćemo vrlo brzo.
0 komentara