Nastavljamo s analizom g. Maria Stefanova o beskrupuloznim geopolitičkim igrama strateških arhitekata američke vanjske politike, kojima se vješto, voluntaristički i oportunistički, poput hijena pridružuju različite podstrategije lokalnih, regionalnih igrača – prije svih Izraela i besramno bogatih arapskih monarhija, koji u nastalom kaosu i metežu, poput lovaca u mutnom, nastoje prigrabiti ostatke nekad prelijepe i stabilne Arapske Republike Sirije za svoje perfidne i uske interese. I pritom, u najboljoj makijavelističkoj maniri, ne biraju sredstva – uvjek iznova spremni za plasiranje gomila prljavih laži, obmana i optužbi prema svima onima koji se takvoj politici nastoje suprostaviti. Ali prema onoj drevnoj narodnoj mudrosti, da se „zlo samo proždire“, nastavit ćemo sa zanimanjem pratiti zbivanja oko ove napaćene zemlje, iskreno se nadajući kako će se narodna mudrost iznova pokazati snažnijom od laži i pokvarenosti sijača smrti i nepravde. Ali da ne duljimo previše, evo trećeg nastavka ove tužne priče koju vam može ponuditi jedino Geopolitika.News:
Tako već danas, zagovarajući kurdsku državu, američki senator Peter Galbraight,negdašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj i savjetnik regionalne kurdske vlade na sjeveru Iraka dok iračka država de iure još postoji, otvoreno polazi od stava kako Iraka de facto više nema. Uostalom, to je ustvrdio još davne 2006. godine u knjizi „End of Iraq“ („Kraj Iraka“),očito tada dobro upoznat s geostrateškim planovima i ciljevima američke politike na Bliskom istoku, jer je u isto vrijeme američka državna tajnica Condoleezza Rice prvi put najavila stvaranje “Novog Bliskog istoka”,kasnije nazivanog i “Velikim Bliskim istokom” i “Širim Bliskom istokom”. Kako ga god nazivali, u njemu evidentno nema mjesta za Irak i Siriju .
Krajem 2015. godine Galbraight je prilično razbistrio tu maglovitu viziju nove američke regionalne geopolitičke konstrukcije, pripisavši je ISIL-u, valjda zato što je on uspješno provodi na terenu: “Cilj ISIL-a je izbrisati granice koje su nactali Francuzi i Britanci na kraju 1. svjetskog rata. I uspjet će u tome. Neće uspjeti uspostaviti kalifat, u to ne vjerujem, ali te granice i koncept Iraka i Sirije kao razdvojenih država unutar tih granica su prošlost. Kurdistan nikada nije bio bliže neovisnosti.“ Iako je strategija podjela i preslagivanja Bliskog istoka još uvijek pred javnošću zamagljena, maske protagonista polako padaju. Ovih dana washingtonska administarcija na dužnost posebnog izaslanika Bijele kuće za Libiju namjerava postaviti Sebastiana Gorka, savjetnika za sigurnost predsjednika Trumpa , koji riješenje za Libiju vidi u njezinoj podjeli na tri državna entiteta: Tripolitaniju, Fezan i Cirinaiku. Isto riješenje nakon libijskog pokusa primjenilo bi se potom i na Irak i Siriju.
Ključni akteri neobjavljene velike strategije razbijanja arapskih država, prekrajanja bliskoistočnog zemljovida i pokretanja integracijskih procesa prema Europi su – američka i europska politička, financijska i gospodarska elita, zaljevske diktature iz GCC-a na čelu sa Saudijskom Arabijom i državna politika Izraela.
U prvoj fazi projekta izvršena je disolucija svih arapskih država koje bi mogle biti prijetnja Izraelu i lokalnim arapskim gospodarima i eksponentima američke i europske politike – Saudijskoj Arabiji i saveznicima iz GCC-a. Strategija asimetričnog drobljenja i razbijanja arapskih protivničkih država ili njihovoga pretvaranja u bezopasne, nefunkcionalne paradržave razdirane unutarnjim sukobima i regionalna fragmentacija, savršeno je jasno izražena u tkzv. „Yinanovom planu“ iz 1982. godine. U studiji „Strategija za Izrael tijekom 80-ih godina“ visokog službenika izraelskog ministarstva vanjskih poslova Odeda Yinona, javno objavljenoj u Reviji palestinskih studija Israela Shahaka i u publikaciji „Kivunim“ uprave svjetske cionističke organizacije u Jeruzalemu, navodi se kako će se „Sirija raspasti u skladu sa svojom etničkom i vjerskom strukturom u nekoliko država kao danas Libanon, tako da će nastati šijitska alavitska država uz obalu, sunitska država u području Aleppa i druga sunitska država Damaska, a Druzi će također uspostaviti svoju državu…. Takvo stanje biti će jamstvo za mir i sigurnost u regiji za duže razdoblje, a taj cilj je već danas unutar našeg dosega“. Izraelski disident prof. Israel Shahak, tvrdio je tada, kako je vizija postupne fragmentacije i unutarnje podjele arapskih država u zasebne etničke i vjrske entitete iznesena u Yinonovoj studiji postala sastavni dio izraelske strateške misli, a daljnjim razvojem događaja nakon drugog iračkog rata i rušenja Saddama Husseina 2003. godine, isticao je potpunu sukladnost američke geopolitičke vizije prekrajanja Bliskog istoka i Yinonova plana.
Uostalom, dugodišnji šef izraelske vojne obavještajne službe, bivši načelnik stožera izraelske vojske i tadašnji izraelski ministar obrane Moshe Yaalon, u izjavi za „National Public Radio“ sredinom 2015. godine, potpuno otvoreno kaže: “Granice na Bliskom istoku apsolutno će se mijenjati… one su se već promijenile jer sirijski predsjednik Bashar al-Assad više nije u mogućnosti ujediniti svoju zemlju i kontrolira samo 25 posto Sirije.“ Prema Yaalonu, dio arapskih država nema „realnu povijest“ nego su “umjetno iscrtane famoznim britansko-franscuskim sorazumom Sykes – Picot na ruševinama Osmanskog carstva. Egipat će uvjek ostati Egipat ali Libija ,Sirija i Irak su umjetne državne tvorevine i mi danas svjedočimo njihovom kolapsu.“
Yaalon nije spomenuo, ali izrečeno se odnosi i na ostale države arapskog svijeta nastale u istom povijesnom trenutku i odlukama istih imperijalnih središta svjetske moći, pa bi uz nabrojene trebao nestati i Libanon po scenariju građanskoga rata koji se vodio između 50-ak libanonskih vojski i milicija od 1975. do 1990. godine, nakon čega Libanon više nikada nije mogao biti funkcionalna država. Slijedeći korak je njegovo potpuno i definitivno razbijanje. Cijena takvih prevrata velike stratege pri tom nimalo ne zamara, a takve agende mogu se provesti samo uz milijunske žrtve.
Revolucijama tkzv.”arapskog proljeća “ uz potporu SAD, Zapada, Turske i zaljevskih zemalja, srušeni su jedan za drugim svi sekularni režimi u regiji osim u Egiptu, gdje vlast nakon izborne pobjede Muslimanske braće vojnim udarom uz podršku Saudijske Arabije ponovo preuzima vojska, i Tunisa, gdje izborima vlast ponovo preuzimaju sekularne stranke. Prodemokratske revolucije poprimaju karakter sunitskih islamskih revolucija. Libijski diktator Muammar al Gadaffi ubijen je nakon zapadne vojne intervencije, a vlast preuzimaju različite islamističke skupine koje započinju oružane obračune za nadzor nad naftnim resursima. Ekstremnije skupine, među kojima Al Qaeda i libijski ISIL, uništavaju tkzv. umjerene islamiste i preuzimaju kontrolu nad velikim dijelovima teritorija. Otvaraju se skladišta bivše libijske vojske i ogromne količine naoružanja hitno se preko Turske, u organizaciji američkih službi, dostavlju u Siriju – gdje je jedna od pobuna „arapskog proljeća“ zapela u slijepoj ulici. Sirijski režim Bashara al Assada nije odstupio, pa se pobuna potpomognuta zapadnom dostavom oružja islamističkim pobunjenicima i ruskom i iranskom podrškom Assadu pretvorila u višegodišnji rat, koji je, polako, za svoga trajanja otkrivao mračnu geopolitičku i geoekonomksku pozadinu „arapskog proljeća“u službi američkih i europskih interesa i probitaka njihovih regionalnih saveznika Saudijske Arabije ,Turske i Katara. Da će se Siriji nešto usitinu globalno važno događati moglo se naslutiti još u lipnju 2012. godine, kada se na konferenciji tajnovitog, elitnog i moćnog Bilderberg kluba u Chantillyu, u Virginiji, pojavila dr. Bassma Kodmani – glasnogovornica oporbenog Sirijskog nacionalnog vijeća sa sjedištem u Istanbulu.Ta neformalna sirijska vlada, osnovana u rujnu 2011. godine, trebala je, prema američkim i savezničkim planovima, kontrolirati tkzv. umjerenu oporbu i Slobodnu sirijsku vojsku, a po rušenju Bashara al Assada preuzeti vlast u Siriji. Ugledna znanstvenica i ravnateljica istraživanja Međunarodne diplomatske akademije („Academie Diplomatique Internationale“), čiji je pak glavni ravnatelj Jean-Claude Cousseran, gle čuda, negdašnji ravnatelj francuske vanjske obavještajne službe DGSE („Direction generale de la securite exterieure“), zacijelo nije bez razloga pozvana na konferenciju Bilderberga. Sirija je očito bila tema tajnovitog sastanka svjetskih moćnika, a donesene zaključke danas gledamo sa zgražanjem. Bassma Kodmani i danas vidi samo dvije opcije rušenja Assada -„veća militarizacija lokanih snaga otpora ili strana intervencija“.
U međuvremenu su te, od Zapada podržane tkzv. prodemokratske snage oporbe, zajedno sa oružjem dostavljenim od zapadnih i arapskih saveznika preko Turske i Jordana, većim dijelom prebjegle na stranu ekstremista, koje su, zahvaljujući financijerima i dobavljačima naoružanja iz Turske i zaljevskih monarhija, postale ISIL. Prenošenjem djelovanja na susjedni Irak, ISIL razbija iračku vojsku, preotima joj moderno američko i starije rusko naoružanje i postaje gospodar ogromnih prostranstava Sirije i Iraka s energetskim potencijalima i stvara kalifat – Islamsku državu, koja u deliriju okrutnih zločina prekraja političku, etničku i vjersku kartu Bliskog istoka točno prema zamislima agende „Novog Bliskog istoka“ i prema zemljopisnim kartama iz studije „Blood Borders”, objavljene istovremeno dok je u Tel Avivu Condoleezza Rice najavljivala stvaranje novog Bliskog istoka, a Galbraight pisao o kraju Iraka. ISIL je uistinu za svoje gospodare na sunitskom dijelu budućeg Bliskog istoka temeljito odradio prljavi posao i udario temelje planiranog državnog entiteta koji se sada naziva njegovim kalifatom . ISIL i kalifat će biti uništeni jer su odradilili svoju ulogu, vodstvo i borci će biti likvidirani ili preimenovani u neku novu islamističku organizaciju, za nove zadaće u korist istih godpodara, ali će njegovo djelo ostati-etnički i vjerski očišćen sunitski teritorij kao dio prekrojenog i budućim geopolitičkim integracijama pripremljenog Bliskog istoka sa Sirijom i Irakom spremnima za podjelu.
Sirija je kao jednistvena i međunarodno priznata država, koja uz pomoć Rusije i Irana pruža aktivni otpor, ostala posljednja prepreka realizaciji velike američke i europske imperijalne bliskoistočne strategije i zato će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi je uništili i razbili na geopolitički beznačajne dijelove – vazalski vezane za imperijalne centre financijske i političke moći.
-nastavlja se-
Poveznice:
0 komentara