Mario Stefanov: EU je prevarila i iskoristila Kataloniju

Sustavna politika Europske unije iskorištavanjem i zlouporabom katalonske muke i opravdane težnje za nezavišnoću promiče disoluciju europskih država, stvaranje tzv. Europe regija i, u konačnici,  čega mnogi nisu svjesni, uspostave EU kao nadnacionalne državne strukture.

Kakve veze ima nevladina organizacija European Free Alliance (EFA), podržana i finacirana od strane Europskog  parlamenta, što je vidno istaknuto na njihovim internetskim stranicama, s borbom Katalonije za nezavisnost? Kakve veze, nadalje, ima pisanje europskog medijskog portala EURACTIV, pod nadzorom europske elite,  s katalonskim pitanjem?

Naizgled nikakve, jer politika Europske unije koja ih financira i usmjerava izričito se protivi katalonskoj nezavisnosti. No iza zavjesa pozornice, ono što propagira EFA i EURACTIV  indikativni su fragmenti košmara  podjela i razbijanja geopolitičkog prostora Europe.

To su djelići sustavne politike Europske unije koja iskorištavanjem i zlouporabom katalonske muke i opravdane težnje za nezavišnoću promiče disoluciju europskih država, stvaranje tzv. Europe regija i, u konačnici,  čega mnogi nisu svjesni, uspostave EU kao nadnacionalne državne strukture. Djelovanje  EFA-e, uz financiranje od strane samog Europskog parlamenta, iskazuje svo licemjere europske politike koja istovremeno neposredno čvrsto podržava i središnju vlast u Madridu, kakvim god se ona metodama služila, i posredno podržava Kataloniju, te tako stvara i sada i u budućnosti šizofrenu situaciju kaosa iz koje dobitke izvlače centri gospodarske, financijske i političke moći Europske unije.

Tako, dok predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani neposredno pred katalonsku objavu nezavisnosti upozorava kako je „prirodno da se Europa mora bojati množenja državica“ i da „zato nitko u Europi ne namjerava priznati Kataloniju kao nezavisnu državu“, samo nekoliko dana kasnije,  EFA, koju financira taj isti Europski parlament, na svojim internetskim stranicama izražava dobrodošlicu Kataloniji kao novoj europskoj državi. Objavljuje proglas pod naslovom „Welcome Catalonia“, u kojem, pored potpore Kataloniji, poziva „ institucije EU  da se otvore procesu unutarnjeg proširenja“.

Ukoliko se i samo vodstvo EU parlamenta na čelu sa Tajanijem, slijedom primjera dobrog dijela parlamentarnih zastupnika nije potpuno posvetilo seksualnim igricama, pa među svojim paževima po parlamentu progoni ženske, a bogami i muške percipirane  spolne partnere, onda je cijeli taj parlament ili potpuno lud ili je samo  puka slučajnost da istovremeno žestoko podupire vlast u Madridu i preko  organizacije koju financira pozdravlja objavu katalonske nezavisnosti.





Dakako, nisu oni ludi i svi koji djeluju i šefuju u tom parlamentu  kao dio elite EU jako dobro znaju što rade. Svi su oni savršeno uvezani u oligarhijsku strukturu Europske unije, a slučajnost u politici jednostavno ne postoji.  U politici se ništa ne događa slučajno, a ako nešto izgleda kao da se dogodilo slučajno, onda budite uvjereni da je to već ranije negdje dogovoreno – kazao je svojevremeno američki predsjednik  Franklin D. Roosevelt. Riječ je, dakle, o zloj i prikrivenoj namjeri europske elite, njezinoj  dvostrukoj igri iskorištavanja katalonskog naroda i njihovih slobodarskih težnji u cilju opskurnih planova fragmentacije i preslagivanja Europe radi uklapanja u narastajuću EU imperiju.

European Free Alliance (EFA), ponovo naglašavamo – financiran od strane Europskog parlamenta –  ne podržava samo katalonsko odvajanje od Španjolske  nego istovremeno  poziva EU na daljnje „unutarnje  proširenje“. Što  taj pojam unutarnjeg  proširenja zapravo znači, postaje potpuno jasno uvidom u internetske stranice EFA-e, deklarirani politički program i i popis političkih pokreta i stranki država članica EU koje čine njezino članstvo.

Tako European Free Alliance u odjeljku „o nama“ navodi: “EFA radi na ostvarenju ideje  o Europi naroda koja bi postala politička i kulturna stvarnost na europskoj i međunarodnoj razini. EFA je krovna oranizacija koja okuplja 40 progresivnih nacionalističkih, regionalističkih i autonomaških stranaka koje predstavljaju nacije bez država, regije i tradicionalne manjine u Europi“.





Dakle, EFA ne okuplja samo nevladine organizacije nacija koje se bore za stvaranje svoje  nacionalne države, kao što su Katalonci ili Baski, nego, nimalo slučajno, u istu kategoriju unosi i  okuplja pojedine  regije europskih država i nacionalne manjine.

EFA u svom programu tvrdi  kako „usmjerava svoju aktivnost na promicanje prava na samoodređenje naroda, ljudskih, građanskih i političkih prava, demokracije, unutarnjeg proširenja EU, upravljanja na više razina, decentralizacije moći, kulturne i jezične raznolikosti, kao i nacionalizma, regionalizma, autonomije i neovisnosti. Pravo na samoopredjeljenje temelj je EFA-inog programa i ideologije“.

Iz citiranog je posve jasno kako EFA  pravo na samoodređenje ne priznaje samo tracionalnim europskim nacijama bez država koje se sada nalaze u sastavu država članica EU, nego promiče i samoodređenje pojedinih regija država članica.

Ta je zapaljiva kombinacija dobro promišljena od strane europske elite koja financira ovakve projekte i koja eto, čak i pod krinkom srdačne potpore Kataloniji, ispod radara gura  ideju tzv. Europe regija, koja direktno vodi u fragmentaciju europskog  geopolitičkog prostora i to ne zbog opravdanih težnji pojedinih europskih nacija da izbore svoju državu, kakvih, uostalom, i nema  puno u Europi, niti bi mogle izazvati takav geopolitički potres kakav planira provesti agenda promicanja regionalnog samoodređenja i izgradnje Europe regija. Put koji utire EFA, pri čemu  bezobzirno iskorištava katalonski problem, vodi direktno u fragmentacijski kaos koji može biti u interesu jedino europskoj eliti, koja, sasvim je očito, na katalonskom slučaju igra dvostruku igru u cilju stvaranja EU kao nadnacionalne državne tvorevine, s oslabljenim nacionalnim državama njihovom fragmentacijom na regije. Pri tom uopće nije potrebno regije formalnopravno izdvajati iz matičnih država. Njihovo neizbježno udaljavanje od politike nacionalnih država kojima pripadaju i privlačenje središtu EU moći sasvim je dovoljno za realizacuju ciljeva europske oligarhije. Teško je izbjeći zaključak kako je Katalonija od strane Europske unije debelo namagarčena, zloupotrijebljena i iskorištena za ciljeve koji nemaju blage veze s njezinom nezavisnošću. Uostalom, Europska unija istu metodologiju primjenila je i na Ukrajini, koju je, tobože, u početnoj fazi žestoko podržavala, prikazivala da je gotovo na pragu primanja u članstvo EU, da bi je nakon toga ostavila na cjedilu u korist svojih egoističnih interesa. Katalonski narod prevaren je i napušten od strane EU jednako kao i Ukrajina.

European Free Alliance (EFA) okuplja šaroliko društvo nevladinih organizacija među kojima su, pored katalonskih i baskijskih političkih organizacija koje se bore za nacionalnu nezavisnost, i regionalne organizacije pojedinih članica EU, kao što su, primjerice, organizacija Koruških Slovenaca – Enotna lista (El), stranka venecijanskih regionalista – Liga Veneto Repubblica, francuska regionalna stranka -Mouvement Région Savoie (MRS), stranka korzikanskih nacionalista i autonomista – Partitu di a Nazione Corsa  (PNC), politička partija makedonske manjine u Grčkoj – Rainbow (Vinozhito), stranka južnog Tirola koja se u konačnici zalaže za odvajanje Južnog Tirola od Italije – Süd-Tiroler Freiheit, regionalna politička stranka francuske Bretanje – Union Démocratique Bretonne  (UDB), i  Lista za Rijeku, koja je na svojim internetskim stranicama pozvala predsjednicu RH i hrvatsku vladu na žurno priznanje Katalonije. To su zatražile  i sve ostale organizacije i skupine EFA-e od svojih država. Promatračku misiju u EFA-i ima politička organizacija ruske manjine u Latviji – Latvian Russian Union (RSL), a pridruženi član je i Liga Socijaldemokrata Vojvodine (LSV) na čijoj se interenetskoj stranici uočava  naslov „Vojvodina Republika – Put mira, razvoja i stabilnosti“. Usput rečeno, na stranicama Liste za Rijeku postavljen je  link  prema facebook stranici “Udruga  Slobodna Država Rijeka – Stato libero di Fiume“.

Početkom listopada, u jeku katalonske krize, europska medijska platforma EURACTIV, kojoj je Europska komisija suosnivač  i financijer, donosi analizu pod naslovom: „Može li EU regija ponuditi alternativu katalonskoj secesiji“.

U analizi EURACTIV,  povodom tadašnjeg europskog  tjedna regija i gradova, otvoreno zagovara Europu regija i  podjelu europskog  geopolitičkog prostora izvan okvira postojećih nacionalnih država.

Kako bi barem  donekle prikrila  stvarne namjere tvoraca agende Europe regija, analiza EURACTIV-a  uključuje i mogućnost  stvaranja novih nacionalnih država kroz  tzv. unutarnje proširenje EU, ali u isti koš kao i EFA utrpava i regionalno samoodređenje. Europskoj političkoj i financijskoj oligarhiji, koja progovara kroz ovu medijsku platformu, potpuno je svejedno je li riječ o starim  europskim nacijama koje još uvjek nemaju svoje države, ili pak, o pojedinim regijama država članica EU koje traže veću autonomiju unutar svojih nacionalnih država, a zapravo žele puno više od toga.

Cilj je očito usitnjavanje europske političke scene, a izmučena i prevarena Katalonija koristi se kao katalizator nametanja agende Europe regija. Tako u svojoj analizi EURACITV  otvoreno iskazuje: “U izazivanju dosadašnjeg primata nacionalnih država EU je stvorila mogućnosti regionalne neovisnosti na način kakav nikada do sada nije postojao. Doista, iako mnogi građani misle da je EU entitet koji prenosi vlast iz glavnih gradova članica do Bruxellesa, izvorna je ideja bila da bi taj prijenos ovlasti trebao biti u dva smjera – od nacionalnih država prema Bruxellesu i od Bruxellesa prema dolje, do regija država članica. EURACTIV se poziva na načelo supsidijarnosti koje je usvojeno unutar Europske unije i uneseno u ugovor iz Maastrichta 1992. godine. Načelo zahtjeva da se odluke moraju donositi na razinama koje su najbliže građanima, a da je pri tome odlučivanje  još uvijek učinkovito. U tu svrhu je  1994. godine osnovan Europski odbor regija kao  savjetodavno  tijelo EU-a, koje čine izabrani lokalni i regionalni predstavnici iz svih 28 država članica. Oni u Odboru regija iznose svoje mišljenje o zakonodavstvu EU-a koje izravno utječe na regije i gradove. Europska komisija, Vijeće ministara i Europski parlament savjetuju se s Odborom regija  pri izradi zakonodavnih tekstova (direktiva, uredbi itd.) na područjima koja se tiču lokalnih i regionalnih vlasti. Međutim, Odbor regija za sada ima samo savjetodavnu ulogu, a razvija se intencija da njegove odluke imaju i obvezujući karakter. To bi bio glavni preduvjet za daljnu regionalizaciju i fragmentaciju Europske unije.

Preko prividnog odlučivanja regija unutar političke strukture EU automatski bi se umanjila uloga nacionalnih država i u konačnici osigurao odlučujući utjecaj središta moći Europske unije i najmoćnijih država članica. Tome, uostalom, služi i cijela priča oko usitnjavanja i lomljena Europske unije za što je bezobzirno i krajnje  nemoralno iskorišteno katalonsko nacionalno pitanje. Tobožnjom potporom Kataloniji preko udruga koje kontroliraju svojim novcem i utjecajem, vodstvo EU, zapravo, potiče razvoj plana stvranja Europe regija sa svim što on sa sobom nosi. S Katalonijom su se samo grubo poigrali u cilju ostvarenja planirane agende Europe regije i fregmentacije radi novog preslagivanja i uklapanja u nadnacionalnu EU.

O kakvoj razini licemjerja je riječ, najbolje izražavaju nastupi predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska. Na sam dan proglašenja nezavisnosti  Katalonije, 27. listopada,  Tusk na svom twitter profilu upisuje: „ Za EU se ništa ne mijenja. Španjolska ostaje jedini naš sugovornik.“ Tjedan dana ranije Tusk izjavljuje: “Ne može se sakriti činjenica da je situacija u Španjolskoj zabrinjavajuća. No pozicija EU institucija i zemalja članica je jasna. Nema mjesta za bilo kakvu medijaciju ili međunarodne inicijative ili akcije.“  Naglasio je kako pitanje odnosa Španjolske i Katalonije nije dio EU agende, zbog čega nema mjesta za intervenciju Bruxellesa. Početkom listopada, nakon održanog referenduma u Kataloniji, Donald Tusk pozvao je katalonskog čelnika Carlesa Puigdemonta da ne proglašava nezavisnost Katalonije, riječima: „Pozivam, da u vašim namjerama i postupcima poštujete ustavni poredak Španjolske i ne proglasite  odluku koja bi bilo kakav dijalog učinila nemogućim. Različitost ne smije i ne treba voditi do sukoba čije bi posljedice sigurno bile loše za Katalonce, Španjolsku i cijelu Europu.“ No, dok tako ustrajno uskraćuje podršku katalonskoj nezavisnosti, istovremeno snažno poziva na regionalizaciju EU. Umjesto postojećih nacionalnih država i stvaranja novih nacionalnih država, Donald Tusk, zapravo, nudi Europu regija koja bi, prema njemu, bila „slobodnija i pravednija od Europe novih domovina“.  Govoreći na Odboru regija Tusk iskorištava katalonske težnje za nezavisnošću i proglašava ih štetnima, kako bi promovirao tu regionalnu agendu,  koja je postala sastavni dio otvorenih pregovora o novom ustroju Europske unije, pokrenutih od strane francuskoga predsjednika Macrona i prihvaćenih od strane najmoćnijih država EU. Tusk navodi: “Ideja o Europi mnogo je starija od europskih naroda. Zato je naša baština jednako važna za Walles, Provansu ili Laponiju i njihovu različitost,  kao i u slučaju pojedinačnih nacionalnih država. Nacionalizam znači biti odvojen. Za mene pravi regionalizam je snažan protuotrov nacionalizmu i separatizmu“. Tusk ističe kako regije stvaraju prekogranična partnerstva i nadilaze unaprijed postavljene granice. Time omogućuju jači gospodarski razvoj kroz  financijsko i gospodarsko povezivanje koje granice nacionalnih država otežavaju.

Elita Europske unije i najmoćnijih država članica i njezina bruxelleska transmisija na putu je transformacije Europske unije, u kojoj važan dio predstavlja i projekt regionalizacije. Pregovori o novom formatu, o novom izgledu i strukturi Europske unije upravo su započeli. Ne može se izbjeći pitanje, kako to da je baš u ovome trenutku početka velikih europskih pregovora tako naglo otvoreno katalonsko nacionalno pitanje  s prilično suspektnim učincima. Posebice, kada se jako dobro zna da su vladajuće snage u Madridu, na čelu s kraljem, važan dio te iste europske političke elite koja kreira i kontrolira zbivanja unutar Europske unije. Postaje sve očitije da je Katalonija namamljena u opaku navlakušu koja služi, ne katalonskom narodu, nego ciljevima europske  oligarhije. Katalonija je od strane EU pokrenuta i potom ostavljena na cjedilu, prepuštena samoj sebi na isti način kako je to učinjeno s Ukrajinom. Licemjerje europske vodeće politike na primjeru Katalonije, koju sada koristi kao strašilo i istovremeno priliku za proguravanje regionalizma, pokazalo se u svom punom spektru.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like