U Ženevi su upravo završeni rekordni 15-satni maratonski pregovori američkih i ruskih šefova diplomacije Johna Kerryja i Sergeya Lavrova i njihovih timova o sirijskom sukobu. Dvojica visokih državnih dužnosnika ove godine su se po istom pitanju sastali nevjerojatnih više od 30 puta, što predstavlja raritet u ukupnoj povijesti svjetske diplomacije i jasno ukazuje o kakvim se ulozima u ovoj igri radi i kako se do utančine razmatraju svi segmenti sirijske krize i nastoje iznaći ona riješenja koja ne bi davala povoda za spekulacije o porazu jedne ili druge strane (to se u prvom redu odnosi na SAD koji je u „sirijsko proljeće“ 2011. godine krenuo jasnim i ambicioznim zajthevima za smjenom režima u Damasku, da bi danas na tom istom terenu djelovao vrlo limitirano, oslanjajući se uglavnom na nejake i razjedinjene sirijske oporbene snage (koje, uz to, nerjetko koketiraju s terorističkim organizacijama), i svoje partnere u regiji čiji su interesi ponekad vrlo teško uskladljivi s onim američkim).
Podsjećamo, Moskva i Washington već dugo vode pregovore o koordinaciji njihovih aktivnosti u Siriji za postizanje političkog riješenja tog petogodišnjeg krvavog sukoba, a što uključuje korake usmjerene prema prekidu vatre na terenu i zajedničkoj američko-ruskoj borbi protiv terorističkih organizacija.
Bilo kako bilo, pregovori u Ženevi su završili, a na zajedničkoj konferenciji za medije izložen je plan budućeg dogovora, koji će, kako navodi američka strana, biti održiv jedino u slučaju da režim i oporba mogu ispuniti svoja obećanja.
Sastanak u ženevskom hotelu „President Wilson“
Najnovija runda američko-ruskih razgovora održana je 9/10. rujana, u idiličnoj atmosferi luksuznog hotela „President Wilson“, smještenog na obali Ženevskog jezera. Tijekom dugog sastanka dvojica ministara povremeno su prekidali razgovore i odlazili na samostalne „konzultacije“ s povjerenikom glavnog tajnika UN-a za Siriju Steffanom de Misturom. Kurioziteta radi, zbog predodžbe o kakvim se pregovorima radilo, navodimo kako je ministar Lavrov gotovo pet sati čekao na odgovor američke strane na ruske prijedloge o riješavanju sirijske krize. Ti su prijedlozi, naravno, najprije „putovali“ u Washington, što svjedoči o tome tko u diplomatskim aktivnostima po sirijskoj problematici ima inicijativu, a tko „u hodu“ korigira stavove i donosi riješenja. Očito g. Lavrov ima „slobodne ruke“, znači i jasnu strategiju (naravno, prethodno do utančine koordiniranu s političkim i vojnim vodstvom u Moskvi), a g. Kerry ipak nema moć donošenja bilo kakvih konačnih odluka, što svjedoči o nepostojanju jasne i konzistentne američke politike o riješenju sirijske krize, oko koje se često sudaraju stavovi i interesi State Departmenta i Pentagona).
Na početku medijske konferencije oba su ministra izvjestila o planu koji bi morao omogućiti smanjivanje nasilja u Siriji i obnovu mirovnih pregovora. Usvojeno je ukupno pet dokumenata usmjerenih k navedenim ciljevima.
„Mi dogovaramo plan koji može postati uporišnom točkom za obnovu koraka oko mirnog riješenja sirijskog problema…“, izjavio je državni tajnik Kerry.
Usvojeni plan Moskve i Washingtona sadrži i zabranu letova sirijskih zrakoplova iznad teritorija pod nadzorom oporbenih snaga i u zonoma oko kojih se američka i ruska strana dogovore.
„Režim više neće biti u mogućnosti činiti ono što i ranije, navodno usmjeravajući svoje udare na „Al-Nusru“, a u isto vrijeme bombardirati oporbu.“, kazao je državni tajnik.
„Taj korak je ključan u ovom dogovoru. I zračni napadi Asadovog režima moraju biti zaustavljeni kako bi se zaustavilo širenje nasilja. To je ključan element. Nužno je da i oružane snage Asadovog režima također prekinu svoje akcije jer, s jedne strane, danas nema jasne razlike između „Al-Nusre“ i „IS“, ali kada se provodi takvo nerazumno bombardiranje stradava civilno stanovništvo“, izjavio je g. John Kerry. Također je dodao kako se sustav obustave vatre mora odnositi i na Aleppo – u protivnom će američko-ruski dogovor biti pod ugrozom. Radilo bi se „o uspostavi demilitarizirane zone čim je prije moguće, kako bi se obnovile humanitarne akcije“.
Jedna od glavnih stvari koju je naglasio državni tajnik odnosi se na odvajanje oporbenih snaga od onih terorističkih, na čemu već mjesecima inzistira službena Moskva.
„Ukoliko grupacije zakonite i legitimne sirijske oporbe žele očuvati svoj legitimitet, one se na bilo koji način moraju distancirati od „Jabhat al-Nusre“ i „Islamske države“, izjavio je g. Kerry. „To razdvajanje provodit će se uz potporu posebnog ekspertnog središta u koje ulaze predstavnici vojnih i obavještajnih službi (Rusije i SAD-a, op. ZM.), osnovanog za osiguranje prekida vatre“, izjavio je američki državni tajnik.
Dodao je, kako je otpočinjanje stvarnog početka dijaloga između sukobljenih strana moguće pod uvjetom najmanje sedmodnevnog prekida bilo kakvih vojnih aktivnosti na teritoriju čitave države. Naglasio je, da danas SAD i Rusija „zajedno pozivaju sve strane na preuzimanje obveza za završetak vojnih aktivnosti“. Postoji, kaže dalje g. Kerry, „jasan rok – počet će važiti od 12. rujna u 00:00 sati“.
Ruski ministar Lavrov je kao ključni element dogovora naveo razdvajanje sirijskih oporbenih postrojbi od terorista. Vlasti u Damasku upoznate su sa sadržajem ovog dogovora i već su ga spremne prihvatiti i primjenjivati, kazao je g. Lavrov.
Dodao je kako će temeljni sadržaji ovog dogovora biti prosljeđeni Međunarodnoj grupi za potporu Siriji i VS UN-a, računajući kako će oni u obje organizacije biti podržani.
Posebni predstavnik UN-a Stefan de Mistura pozdravio je dogovor SAD–Rusija, izjavivši, kako on „otvara vrata mogućnosti“ za riješenje sukoba u Siriji. Također, navodi dalje de Mistura, UN „pozdravlja činjenicu da su Ruska Federacija i Sjedinjene američke države uistinu spremne djelovati zajedno kako bi pobijedili „Islamsku državu“ i „Jabhat al-Nusru“.
Podsjećamo, oružani sukob u Siriji počeo je u ožujku 2011. godine i u njemu je, prema izvješćima UN-a, do sada život izgubilo više od 220 tisuća ljudi.
Oporbeno Visoko pregovaračko vijeće podržava američko-ruski dogovor
U većini dosadašnjih pregovaračkih krugova održaanih u Ženevi između vladinih predstavnika i predstavnika sirijskih oporbenih grupacija, najveću prepreku je činilo prosaudijsko Visoko pregovaračko vijeće, koje je već u samom startu znalo minirati pregovore postavljajući prethodne ultimativne zahtijeve koji su se odnosili na nužnost napuštanja dužnosti predsjednika Asada prije uspostave prijelazne vlade, ili pak na deblokadu svih okruženih sirijskih naselja od strane sirijske vojske i sl. Naravno da su takvi ultimatumi bili neprihvatljivi jer bi u stvarnosti značili potpisivanje kapitulacije Damaska, nakon čega daljnji pregovori više i ne bi bili potrebni. Uglavnom, iza takvih radikalnih zahitjeva, uključno i onih o ne dopuštanju uključivanja u pregovore i predstavnika sirijskih Kurda (a njihovo uključivanje je postojano zahtijevala Rusija), stajali su Rijad i Ankara.
U međuvremenu su se odnosi u regiji znatno promijenili. Turska je vješto zaigrala na politiku usmjerenu isključivo na zaštitu svojih državnih interesa vješto balansirajući između Moskve i Washingtona, što do pokušaja državnog prevrata nije činila. Rusiji je takva politika od strane jedne članice NATO saveza i više nego li dovoljna za zadovoljavanje svojih interesa. S druge strane, Rijad se našao u nezavidnoj situaciji jer bez političke i još više logističke potpore sa strane Turske on na sirijskom terenu nema previše poluga za promicanje svojih interesa.
A da se stanje mijenja, ukazuje i današnja izjava Basme Kodmani, predstavnice tog istog prosaudijskog Visokog pregovaračkog vijeća, o tome, da ono podupire dogovor između ministara vanjskih poslova Amerike i Rusije o uspostavi prekida vatre, uz uvjet da vladine snage primirje budu poštovale. A još samo prekjučer, iz tog istog Visokog pregovaračkog vijeća u medije su plasirane informacije, kako ono neće prihvatiti bilo kakav jednostrani američko-ruski dogovor o riješenju sirijskog sukoba.
Jamstva za mir ipak nema
Međutim, niti nakon ovog maratonskog razgovora američke i ruske strane nitko ne može jamčiti kako će na terenu uistinu doći do značajnijih pomaka. U sirijski sukob uvučeno je jako puno igrača – domaćih, regionalnih, svjetskih – svaki sa svojim interesima. Tu su i Saudijska Arabija i Iran i Turska sa svojim regionalnim ambicijama. Tu je i EU sa svojim iracionalnim planovima beskonačnog širenja do, ni ona sama ne zna kud. A tu je i sve snažnija vojna nazočnost Kine kojoj primarna koncentracija SAD-a na Siriju sigurno nije na uštrb njezinih interesa. Kina danas slobodnije djeluje u „svom dvorištu“ na Dalekom istoku zbog ograničenja američkih političkih i vojnih resursa, predugo fokusiranih na Bliski istok, u kojem se stavri ipak nisu posložile prema njihovim prvotnim strategijama i planovima.
0 komentara