Matija Šerić
Savezna Republika Brazil jedinstvena je država kojoj nema slične ni u Amerikama niti u ostatku svijeta. Poglavito zato što je to jedina zemlja Latinske Amerike u kojoj je portugalski službeni jezik a ne španjolski, zauzima otprilike polovicu površine Južne Amerike i najmnogoljudnija je rimokatolička zemlja na svijetu s oko 217 milijuna stanovnika. Brazilsko stanovništvo je jedno od najmultikulturalnijih na svijetu budući da se radi o imigrantskoj zemlji gdje su doseljenici pristizali sa svih kontinenata.
Brazilsko gospodarstvo 10. je najveće na svijetu a politički, Brazil je vrlo važna država. Član je BRICS-a, G-20, Mercosura. Trenutačno je srednja (regionalna) sila u međunarodnoj zajednici s potencijalnima da postane supersila. Brazil se zbog svojih prirodnih resursa i specifičnosti često naziva zemljom čuda. U pozitivne strane po kojima je prepoznatljiv mogu se ubrojiti rijeka Amazona i Amazonska prašuma, kip Krista Otkupitelja iznad Rio de Janeira, karneval, samba, nogomet, kava, impresivna arhitektura i sl.
Popularnost favela
Međutim, Brazil posjeduje i svoju tamnu stranu. Uz sve resurse na raspolaganju, radi se o jednoj od ekonomski najnejednakijih zemalja svijeta, u kojoj 10% najbogatijeg stanovništva posjeduje 50% nacionalnog dohotka, a oko 8,5% stanovništva živi ispod granice siromaštva.
Kad mnogi diljem svijeta pomisle na Brazil prva asocijacija koja im pada napamet su siromašne gradske četvrti – favele. Favela je riječ koja na brazilskom portugalskom označava slum, iliti sirotinjski i prenapučeni dio grada naseljen ekstremno siromašnim stanovništvom koje muku muči s preživljavanjem u teškim uvjetima.
Svjetska javnost upoznata je s pojmom favela kroz masovne medije, ponajviše putem dramatičnih i šokantnih akcijskih filmova snimljenih na području Brazila ili dokumentaraca u kojima se pokušava objasniti značaj nastanka i postojanja divljih sirotinjskih četvrti. Svakako najpoznatiji film koji je uzdrmao svjetsku publiku bio je 2002. „Božji grad“ (por. „Cidade de Deus“) čija se radnja odvija u istoimenoj faveli Rio de Janeira.
Favele simboliziraju siromaštvo, kriminal, bijedu, i općenito, tamnu stranu suvremenog Brazila. Iako favele nisu nešto s čime se lokalno stanovništvo ponosi, one su postale simbol ove zemlje izuzetnih potencijala. Najveće i najpoznatije favele nastale su u većim gradovima poput Ria i Sao Paula ali postoje i u ostalim dijelovima zemlje.
Povijesni nastanak i razvoj
Kako su uopće nastale favele u jednoj lijepoj južnoameričkoj zemlji kao što je Brazil? Uporaba riječi datira iz kasnog 19. stoljeća. Nakon ukinuća ropstva 1888. i povećane urbanizacije, mnogo ljudi s brazilskog sela preselilo se u gradove. Ti novi migranti tražili su posao u gradovima, ali s malo ili nimalo novca nisu si mogli priuštiti gradsko stanovanje. Građanski rat koji je izbio krajem stoljeća stvorio je velik broj izbjeglica koje su počele naseljavati neugledne i zapuštene dijelove zemlje kako bi preživjele. Prvu pravu favelu sagradili su bivši vojnici koji su postali beskućnici nakon Rata Canudosa 1895.-1898. Njih 20.000 vratilo se iz rata i nisu imali gdje živjeti i krenuli su osnivati favele. Općenito su prve favele nastale u saveznoj državi Bahia.
Prva favela Morro de Providencia u Rio de Janeiru prvotno se zvala „Morro da Favela“, prema igličastoj biljki faveli („Cnidoscolus phyllacanthus“) koja raste na neplodnom teritoriju Brazila. Osobine ove biljke mogu se poistovjetiti s favelama. Budući da biljka raste na neuglednom teritoriju i najlošijim klimatskim uvjetima, može ju se usporediti sa stanovništvom favela koje uspijeva preživljavati u nehumanim životnim uvjetima. Favela obično nastaje kada doseljenici zauzmu prazno zemljište na rubu grada i izgrade barake od odbačenih ili ukradenih građevinskih materijala.
Favela
U kasnijim vremenskim razdobljima pridružuju se postojećim stanovnicima oslobođeni robovi bez vlastitog zemljišta te ostatak siromašne i zapostavljene populacije, a favele postaju najpoznatiji simbol siromaštva. Također, favele su poznate pod nazivom „divlje naselje“, a prve novonastale četvrti nazivane su po afričkim četvrtima (por. „bairros africanos“) zbog velikog broja crnačkog stanovništva. U novije doba u favelama je završilo stanovništvo koje je napustilo urbanizirana naselja te prihvatilo tamošnji način života.
Ipak, većina favela nastala je od 1940-ih do 1970-ih godina kada je došlo do egzodusa stanovništva iz siromašnih, ruralnih područja Brazila u gradove, osobito Rio. Siromašni doseljenici nisu mogli pokriti troškove kupnje oskudnog zemljišta ili platiti stanarinu i ti ruralni migranti nisu imali drugog izbora nego postati graditelji divljih naselja. Od 1950. do 1980. broj stanovnika koji žive u favelama samo u Riju porastao je sa 170.000 na više od 600.000, a početkom 21. stoljeća procijenjeno je da je u gradu bilo čak tisuću favela.
Vladine kampanje uklanjanja favela
Kako bi se uhvatila u koštac s problemom favela, brazilska vlada je 1960-ih i 1970-ih provodila sveobuhvatni program uklanjanja favela koji je preselio favele na periferiju gradova. Neka od najbrutalnijih uklanjanja favela u povijesti Rio de Janeira dogodila su se u tom razdoblju. Vojni režim tog vremena osigurao je ograničene resurse za potporu tranziciji, a stanovnici favela (faveladosi) mučili su se da se prilagode svojim novim sredinama koje su bile zapravo izopćene zajednice s lošim stambenim objektima i neadekvatnim javnim uslugama. Neuspjeh države u upravljanju favelama bio je glavni okidač nasilja, trgovine drogom i pojave bandi od 1970-ih nadalje. Stvaranje dobro naoružane specijalne policijske postrojbe BOPE 1978. bio je odgovor vlade na nasilje.
Loši civilizacijski standardi i vladini programi poboljšanja
Desetljećima su favele bile sklonište za sirotinju, a poglede vanjskog svijeta privlačile su samo zbog živopisnih boja pročelja od zbijenih dasaka i najjeftinijih građevinskih materijala. No, i život u njima se mijenja. Nastambe od drva, granja i blata s vremenom su zamijenili beton i cigle. Nedostatak adekvatne infrastrukture dovodi do improviziranih i na brzinu postavljenih vodovodnih i električnih instalacija. Voda se često mora prenositi na velike udaljenosti, a rudimentarne metode zbrinjavanja otpada predstavljaju opasnost za zdravlje. Kao rezultat prenapučenosti, nehigijenskih uvjeta, loše prehrane i zagađenja, bolesti su raširene u siromašnijim favelama, a stope smrtnosti dojenčadi su visoke.
Većina favela ipak ima struju i vodu, no u mnogima se i dalje može vidjeti „rijeka fekalija“ koja teče posred naselja. Mnoge su favele poput Rocinhae (najveće favele u Južnoj Americi, u kojoj prema procjenama živi oko 70 tisuća ljudi), donekle dosegle civilizacijske standarde. Rocinha ima stotine poslovnih prostora, banke, restorane, kafiće, internet pa čak i svoju televizijsku postaju. Također, ona je popularna turistička destinacija za strane turiste.
1980-ih i ranih 1990-ih, državna se politika promijenila s politike iskorjenjivanja na očuvanje i poboljšanje života u favelama. Program „Favela-Bairro“, pokrenut 1993., nastojao je poboljšati životni standard faveladosa. Program je pružao osnovne komunalne usluge, povezivao favele s formalnom urbanom zajednicom kroz niz prometnica i javnih prostora te legalizirao posjedovanje zemljišta.
Agresivna intervencija države, međutim, nije posve nestala. Opće nasilje i aktivnosti narkobandi eskalirali su u favelama, a od 1995. država je odobrila zajedničku intervenciju vojske i policije pod nazivom „Operacija Rio“. Ta operacija bila je pokušaj države da povrati kontrolu nad favelama od narkokartela koji su konsolidirale društveni i politički vakuum koji je ostavila prethodno neuspješna državna politika intervencije. Od 2009. Rio de Janeiro ima zidove koji odvajaju bogate četvrti od favela, službeno radi zaštite prirodnog okoliša, ali kritičari tvrde da su te prepreke pokazatelj segregacije bogatih od siromašnih.
Promjene i kriminal
Mnoge favele nestaju. Zbog velikog doseljavanja u Rio de Janeiro, i brda iznad grada postala su prenapučena, a zemlja na kojoj su nastala siromašna naselja, vrlo vrijedna. Tako je na mjestu zloglasne favele Božji grad izgrađena jedna od najskupljih četvrti u cijelom Brazilu. U Ipanemi i Leblonu, četvrtima poznatima po plažama, koje su prije bile prepune favela, danas su ostale samo tri. Neke su sravnjene sa zemljom kako bi se izgradili objekti za Svjetsko nogometno prvenstvo 2014. i Olimpijske igre 2016. S obzirom da se u favelama ne plaća porez, mnogi se baš iz tog razloga doseljavaju u njih. Mirnije favele znače i skuplje nekretnine, a zbog dolaska sve većeg broja stranaca, mnogi predviđaju da će obnova i podizanje standarda natjerati prvobitne stanovnike naselja da se odsele.
Slika: Turizam u favelama
Do prije nekoliko godina, favelama su isključivo vladali nasilje i narkobosovi, ali tzv. pacifikacija i česte policijske racije koje su pokrenute zbog međunarodnih sportskih manifestacija, učinile su ova divlja naselja ipak nešto sigurnijima. No, ne previše sigurnima. U mnoge od favela još uvijek je nemoguće ući. Za to je potrebno dopuštenje „bossa“, a to je obično neki trgovac drogom. Treba napomenuti da većina stanovništva favela od rođenja živi u lošim uvjetima tako da ne znaju da postoji nešto bolje ili drugačije. Maleni postotak ljudi težak život je natjerao na izbor življenja u faveli jer ima i gorih nastambi. Djeca od malena poznaju pojam kriminala, a uobičajena je stvar raditi za moćnike u kriminalnoj industriji. Nimalo neobičan prizor je dijete s pištoljem u ruci te majke koje prenose drogu. Preprodaja droge je jedan od najvećih problema, a u tom kriminalnom poslu uglavnom su zaposleni dječaci tinejdžerske dobi. Pucnjava na ulicama česta je pojava, ne samo među bandama već i između kriminalaca i policijskih snaga. U novije doba, favele nisu više toliko „zloglasne“, iako brazilska vlada uvijek upozorava strance da ne zalaze tamo na svoju ruku.
Svijet za sebe
Stanovništvo u favelama je najčešće prepušteno samo sebi jer vlasti u Brazilu desetljećima ne mare za siromašne ili to počinju činiti tek posljednjih 20-ak godina dolaskom ljevičarskih vlada na vlast poput aktualnog predsjednika Lule da Silve. U neke favele nije zalazila ni policija stoga su postale svijet za sebe. Prema podacima iz 2011. godine, čak 11,5 milijuna Brazilaca (šest posto stanovništva) živi u favelama kojih samo u Rio de Janeiru ima oko tisuću.
Prema podacima brazilske agencije za istraživanja, smatra se da u favelama živi više od 70% crnog stanovništva, a slijede ih melezi. Melezi su mješavina rasa nastala iz mješovitih brakova (mulati – bijelci i crnci, mestici – bijelci i Indijanci, zambosi – crnci i Indijanci). Prosječna životna dob u favelama je 48 godina, što je 20 godina manje od nacionalnog prosjeka. Za ovu činjenicu optužuju se neregulirani i primitivni higijenski uvjeti, manjak sanitarnih čvorova, zagađenost okoliša, ali i velika stopa kriminala. Ti podaci ne mogu biti nikada konkretno točni upravo zato što brazilske vlasti ne vode precizne statistike.
Pozitivni pomaci
Usprkos svim negativnostima koje se vežu uz favele, nije sve tako crno, odnosno mnoge pozitivne stvari su iznikle iz njihova postojanja. Npr. stručnjaci smatraju kako je Brazil nogometna supersila upravo zbog toga što su mnoge nogometne zvijezde odrasle u sirotinjskim četvrtima brazilskih gradova. Onaj dio djece i mladih koji se ne želi baviti kriminalnim aktivnostima izlaz traži upravo u sportu. Neki od najvećih nogometnih velikana kao što su Pele, Rivaldo i Ronaldo upravo su svoj sportski put započeli na ulicama favela. Ronaldinho je također sa svojom obitelji živio u straćari u srcu favele. Težak život natjerao je mlade da igraju nogomet kako bi si omogućili bolje sutra.
U favelama se razvila i različita glazba kao što je samba, hip-hop, funk carioca. Potonji je tip glazbe populariziran u favelama i postao je popularan diljem svijeta. Od sredine devedesetih do danas turisti sve više žele posjetiti favele kako bi vidjeli drugu stranu Brazila. Turističke agencije vode zainteresirane turiste kroz siromašne kvartove kako bi im pokazali pravo lice ove južnoameričke države. Fascinacija s favelama može se vidjeti u mnogobrojnim slikama, fotografijama, video uradcima a i neke zgrade širom svijeta su građene po uzoru favela. Čak su i neki europski noćni klubovi dizajnirani po istom modelu. Favele ostaju trajni simbol teškog života brazilskog naroda i podsjetnik da u zemlji čuda postoje i dalje četvrti bijede.
