Zvuči pomalo nevjerojatno podatak da su obične radničke plaće u Japanu ostale na istoj razini tijekom posljednja tri desetljeća. To je potpuno bizarno za jedno razvijeno i sofisticirano gospodarstvo
Kada obični ljudi pomisle na Japan mogu im pasti na pamet razni pojmovi. Neki će se sjetiti divovskih i mega uspješnih tehnoloških korporacija (npr. Sony, Panasonic, Toyota) koje su sinonim su za kvalitetu i tehnološki napredak. Drugima će pasti na pamet lijepo uređeni veliki gradovi poput Tokija i Osake s velikim parkovima i prirodnim atrakcijama. Treći će istaknuti časnu i bogatu japansku kulturu i tradiciju (npr. tradicionalni odjevni predmet kimono, bonsai drveće, samuraje i gejše).
U svakom slučaju, velika većina ljudi na planetu će imati pozitivne asocijacije na Japan. Uz sve spomenuto, Japan je prepoznat kao uspješna, razvijena, bogata i civilizirana država koja može služiti kao primjer drugima. Japanska radna etika je naširoko poznata.
Iako je sve navedeno u cjelini (još uvijek) točno, Japanu na ekonomskom planu ne cvjetaju ruže već neko vrijeme. Štoviše, moglo bi se reći da je japansko gospodarstvo u velikoj krizi koja bi se mogla nazvati strukturnom. Japansko gospodarstvo sve više stagnira i gubi bitku s drugim suparnicima u Aziji, Europi i drugdje, a Japanci, poglavito obični ljudi, sve lošije žive.
Dana 10. lipnja vlada je objavila podatak kako je japansko gospodarstvo u prvom tromjesečju ove godine doživjelo pad od 1,8 posto. Bruto domaći proizvod (BDP) je ostao negativan jer su izvoz i potrošnja pali u odnosu na prethodno tromjesečje. Pad bi bio još veći da ga nisu umanjile privatne investicije.
Prošle, 2023. godine, Njemačka je po visini nominalnog BDP-a nadmašila Japan i postala treće najveće gospodarstvo svijeta. Japan je tako pao na četvrto mjesto nakon što je 13 godina držao poziciju treće svjetske gospodarske sile.
Nekada je Japan bio još uspješniji. Sve do ne tako davne 2009. japansko gospodarstvo bilo je drugo najveće svjetsko gospodarstvo, odmah nakon američkog. Međutim, 2010. usred Svjetske financijske krize pretekla ga je asertivna Kina. Sljedeće godine bi japansko gospodarstvo moglo pasti za još jedno mjesto jer će ga prema prognozama MMF-a preteći Indija. Nedvojbeno je kako s vremenom japansko gospodarstvo sve više stagnira. To je neželjeni trend koji se ne može sakriti i pokazuje kako nešto strukturno nije u redu sa Zemljom Izlazećeg Sunca.
Pad BDP-a, radne produktivnosti i vrijednosti jena
Prosječna godišnja realna stopa rasta japanskog BDP-a od 2000. do 2022. iznosila je samo 0,7 posto, dok je njemačka stop rasta iznosila 1,2 posto. Kao rezultat tih procesa, tijekom posljednja dva desetljeća japanski BDP porastao je samo oko 10 posto, dok se njemački BDP gotovo udvostručio.
U međuvremenu, produktivnost rada u Japanu u 2022. – mjerena vrijednošću dobara ili usluga koje radnik može proizvesti po satu – bila je na 30. mjestu od 38 zemalja OECD-a, a najslabija među državama članicama G7. Produktivnost rada u Japanu iznosi samo 60 posto produktivnosti rada Njemačke, koja je u tom segmentu na drugom mjestu iza SAD-a.
Kad se to uzme u obzir nije iznenađujuće da je Njemačka prešišala Japan po veličini nominalnog BDP-a iako ima „samo“ 84 milijuna stanovnika u odnosu na Japan koji broji 126 milijuna žitelja.
BDP je pod utjecajem tečaja domaće valute. S obzirom kako je japanski jen izgubio vrijednost u odnosu na američki dolar za skoro 30% u proteklom desetljeću, logično je kako se japanski BDP polako, ali sigurno smanjivao. Trenutačno za 1 dolar trebati dati 157 jena, dok je prije samo godinu dana 1 dolar vrijedio 140 jena.
I kad se gleda nominalni BDP per capita Japan ne stoji nimalo dobro. Upravo suprotno. Japanski BDP po glavi stanovnika iznosio je 34.064 dolara 2022., što ga je svrstalo na tek 21. mjesto među 38 država članica OECD-a. To je rekordno niska pozicija. Te godine japanski BDP činio je samo 4,2 posto svjetskog BDP-a, što je najniži zabilježeni postotak od 1980-ih.
Rast tržišta dionica
Usprkos padu ekonomske produktivnosti, japansko tržište dionica nastavilo je rasti. Štoviše, čak je ostvarilo rekord: Nikkei indeks jednom prilikom popeo se iznad 40.000. To je bila veća vrijednost od njegovog vrhunca 1989., neposredno prije pucanja japanskog tržišta dionica.
Usprkos problemima, velike japanske kompanije i dalje pozitivno posluju, najviše zbog slabog jena. Korporacije poput Toyote imaju značajne koristi od deprecijacije jena što im omogućuje ostvarivanje rekordne dobiti i povećanje tržišne vrijednosti njihovih dionica.
Još jedan veliki razlog za uzlet japanskog tržišta dionica je dolazak velikih ulaganja iz inozemstva. Američki ulagači nastavljaju upumpavati novac na japansko tržište dionica. Japanska vlada također potiče ljude da ulažu u dionice sukladno NISA politici oslobađanja od poreza.
Veliki profitiraju, a srednji i mali poduzetnici trpe
Slab jen pogoduje stranim turistima koji moraju dati manje dolara ili eura prilikom šopinga u Japanu i donosi velikeprofite izvozno orijentiranim japanskimkompanijama poput Mitsubishija, Itochua, Honde, Nissana, Sonyja, Hitachija, Mitsua.
Ipak, rast tržišta dionica i slabljenje nacionalne valute nije dobro za većinu japanskih poduzetnika i nacionalno gospodarstvo u cjelini. Slabiji tečaj jena u velikoj mjeri negativno utječe na japanske uvozničke kompanije koje uvoze energiju, hranu, repromaterijale i opremu.
Japan je država bez velikih resursa i primorana je uvoziti gotovu svu energiju. Prošle godine je Tokio uvozio približno 3,1 milijuna barela sirove nafte dnevno. To ga čini jednim od najvećih svjetskih uvoznika nafte. Japan je također vodeći svjetski uvoznik ukapljenog prirodnog plina (LNG). Prošle godine Japanci su uveli oko 350-400 milijuna kubičnih metara prirodnog plina dnevno, u obliku LNG-a.
Nakon nesreće u Fukushimi 2011., Japan je smanjio uporabu nuklearne energije, ali postoji kontinuirana rasprava o ponovnom pokretanju nekih nuklearnih reaktora kako bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima.
Obični ljudi – najveći gubitnici
Velike korporacije možda ostvaruju rekordne profite, ali većina malih i srednjih poduzetnika trpi, a samim time i velika većina japanskih građana.
Najveći problem japanskoga gospodarstva je pad domaće potrošnje budući da ona čini polovicu japanske gospodarske aktivnosti. Osobna (privatna) potrošnja čini otprilike 55% japanskog BDP-a (troškovi kućanstava za hranu, stanovanje, prijevoz, obrazovanje i zdravstvenu skrb). Kada se tome dodaju vladini izdaci, ukupna domaća potrošnja obično čini oko 75-80% BDP-a. Pad potrošnje je izravna posljedica slabih i nedovoljno visokih plaća.
Zvuči pomalo nevjerojatno podatak da su obične radničke plaće u Japanu ostale na istoj razini tijekom posljednja tri desetljeća. To je potpuno bizarno za jedno razvijeno i sofisticirano gospodarstvo. Iako su na zahtjev vlade velike kompanije posljednjih godina nakon koronakrize podignule plaće zaposlenicima, većina malih i srednjih tvrtki odbija to učiniti. Zbog kontinuirane financijske deregulacije središnje japanske banke, japansko gospodarstvo posljednjih godina prešlo je iz deflacije u inflaciju.
Inflacija je 2022. iznosila 2,5%, a 2023. godine 3,27%. To su za Japan koji je naučio na konstantnu deflaciju velike brojke. Cijene roba i usluga vrtoglavu rastu, a povećanja plaća običnih ljudi niža su od stope poskupljenja. Prosječne su plaće u siječnju 2024. pale 0,6 posto na godišnjoj razini u odnosu na siječanj 2023. Logično je kako su Japanci sve nezadovoljniji. Prognoze nisu optimistične. Očekuje se da će stopa inflacije u ovoj godini iznositi oko 3%. Središnja banka stope ranije ove godine podigla je kamatne stope prvi put od 2007., s negativne stope -0,1% na razinu od0 do 0,1%.
Stagnacija japanskoga gospodarstva nosi velike prijetnje. Osim smanjene domaće potrošnje javljaju se i neželjeni procesi poput gubitka visokokvalificirane radne snage. Statistike pokazuju kako se se mnogi kvalificirani japanski radnici iz automobilske, elektro i kemijske industrije, IKT sektora, robotike i medicine trajno sele u Sjedinjene Države, Kanadu, EU i Veliku Britaniju jer tamo mogu dobiti mnogo veće plaće radeći slične poslove. Pritom, domaće stručnjake neće zadržati skandal nezabilježenih razmjera u japanskoj autoindustriji.
Skandal u japanskoj autoindustriji
Novi problem u gospodarstvu je aktualni autoindustrijski skandal u vidu neprikladnih testiranja više modela vozila velikih proizvođača automobila koji čine bazu moći japanskoga gospodarstva.
Na temelju izjava kompanija i medijskih izvješća, utvrđeno je da 38 modela Honde, Toyote, Yamahe i Suzukija nije prošlo odgovarajuća ispitivanja (atest) za sigurnost i ekološku učinkovitost. Ministarstvo prometa je naredilo proizvođačima da zaustave isporuke šest modela koji su još u proizvodnji. Prema zakonu, japanski proizvođači automobila moraju provesti ispitivanje novog modela vozila prije prodaje i obavijestiti ministarstvo o atestu bez potrebe za vanjskim pregledima.
Takaki Nakanishi, izvršni direktor istraživačkog instituta Nakanishi sa sjedištem u Tokiju i stručnjak za auto sektor, rekao je da su domaći mediji preuveličali razmjere skandala, ali on može naštetiti japanskim proizvođačima.
Japanski proizvođači „izrađivali su automobile koji su bili bolji od zahtjeva japanskih standarda“, rekao je Nakanishi, „ali nisu slijedili domaća pravila, bili su u prekršaju.“ Vladini istražitelji krenuli su istraživati Hondu i druge optužene kompanije.
Početkom lipnja, predsjednik Toyote Akio Toyoda ispričao se zbog opsežnog lažnog testiranja koje je uključivalo: korištenje neadekvatnih ili zastarjelih podataka u crash testovima, netočno napuhavanje zračnih jastuka, umanjivanje oštećenja stražnjih sjedala u sudaru i prikrivanje stvarne snage motora. Japanski skandal je preslika Volkswagenova skandala Dieselgate iz 2015.
Japanski „Novi kapitalizam“ bez djece i brakova
Ekonomska i demografska politika premijera, vođe Liberalno-demokratske stranke (LDP), Fumija Kishide koji je na vlasti od listopada 2021. nije dala pozitivne rezultate. Ta politika je uvelike nastavak politike pokojnog bivšeg premija Shinza Abea koji je vladao od 2012. do 2020. Kishidin kabinetu lipnju 2023. lansirao je akcijski plan „Novog kapitalizma” kako bi ostvario rast gospodarstva i preraspodijelio bogatstvo kroz povećanje plaća s naglaskom na ulaganje u ljudske resurse, znanost i tehnologiju, inovacije i start-upove, zelenu i digitalnu transformaciju. Međutim, vidljivo je kako nakon godinu dana Kishidina vlada ne uspijeva riješiti velike probleme koji neće biti riješeni tako skoro.
Nezaposlenost iznosi samo 2,6%, ali je značajan problem. Japan pati od ozbiljnog nedostatka radne snage, ali mu neka zanimanja nedostaju, a nekih ima previše i ne mogu se svi zaposliti. Japanu u velikoj mjeri nedostaje medicinskog osoblja (tehničari, sestre), računalnih programera, nastavnika engleskog jezika, građevinskih i proizvodnih radnika, mehaničara, radnika u ugostiteljstvu. S druge strane, ima previše administrativnih radnika. S obzirom da Japan nije imigrantska država problem neće biti lako riješiti. Ili će trebati privlačiti imigrante ili restrukturirati gospodarstvo.
Stopa nataliteta nastavlja padati, dosegnuvši rekordno nisku razinu prošle godine: 1,20 rođena djeteta po ženi! Godinu ranije stopa nataliteta je iznosila 1,26.
Stopa plodnosti pala je u svih 47 prefektura, a u Tokiju je po prvi put pala ispod 1,0 na nevjerojatnih 0,99. Susjedne prefekture Saitama, Chiba i Kanagawa bile su na manje od 1,20. Za pozitivnu stopu nataliteta i opstanak potrebna je razina od 2,1 djeteta po ženi.
Pao je i broj sklopljenih brakova. Prošle godine, prvi put u poslijeratnom razdoblju od 1945., broj parova koji su se vjenčali pao je ispod 500.000, na oko 470.000. Iako je brak osobno pitanje svake osobe, ako se netko ne može vjenčati zbog loših ekonomskih uvjeta tada to nije privatno nego nacionalno političko pitanje. Mnogi mladi ljudi su zaposleni na određeno vrijeme i njima može biti teško zaraditi dovoljan prihod za život, a kamoli da planiraju obitelj. Najveći problem je rješavanje stambenog pitanja i tu bi vlada nešto morala učiniti.
Japan – država slučaj?
Negativni demografski trendovi mogli bi se dugoročno pokazati opasnim za Japan i ugroziti ne samo ekonomski napredak, sustav socijalne skrbi nego i nacionalnu sigurnost zemlje. To je pokazatelj kako i kad je stanje dobro u državi vlasti i građani se ne smiju nikada opustiti i uživati u zoni komfora, nego gledati dugoročno.
Ako ne dođe do ozbiljnih reformi, Japan bi se iz kapitalističkog raja mogao se pretvoriti u nešto neželjeno – nešto što je malo tko očekivao i nešto o čemu malo tko razmišlja. Čak i ako izuzmemo demografski slom, pad radne produktivnosti, izbijanje koruptivnih skandala, izostanak rasta ili mizeran rast BDP-a, pokazatelji su kako nešto ozbiljno nije u redu s Japanom.
Indija i Japan: savez za sprječavanje Kine i jačanje Indopacifika
Zemlja Izlazećeg Sunca bi mogla postati država slučaj jer je lišena većine prirodnih resursa. Loši društveno-ekonomski trendovi prije ili kasnije će se preliti na politiku. Radikalne skupine različitih predznaka će ojačati.
S obzirom na duboku povijest japanskog fanatičnog militarizma i imperijalizma to je veliki problem koji se ne smije zanemariti.
