IZRAEL O RUSKOM ODLASKU IZ SIRIJE: Strah od destabilizacije stanja

Za Izrael, kao i gotovo sve druge svjetske države, jučerašnja odluka o ruskom izvlačenju svog intervencionističkog kontigenta iz Sirije bila je posve neočekivana, čak i sa stajališta njihovih najpoznatijih vojnih i političkih analitičara koji održavaju tijesne kontakte sa svojim ruskim kolegama.

Odluka predsjednika Putina, koja u sebi nedvojbeno sadrži nove taktičke elemente s ciljem poremećaja taktike protivničkih igrača na tlu Sirije koji su je zasnivali na permanentnoj i dugotrajnoj ruskoj vojnoj umješanosti (neovisno o tome što je službena Moskva od samog početka svoju intervenciju ograničavala na razoblje od 4-5 mjeseci, od kada bi se trabalo tražiti političko riješenje krize koju je nemoguće riješiti vojnim putom), u Izraelu je izazvala puno više pitanja nego odgovora.

Izraelski portal Cursorinfo.co.il tako piše, da se sada političari bave pitanjem: kako će se takva odluka odraziti na regionalno stanje, poglavito na sam Izrael?

Utjecajni izraelski analitičar Dan Margalit kaže kako je nejasno, je li riječ o potpunom prekidu ruskih vojnih aktivnosti ili taktičkom manevru za pregrupiranje sila. Pitanje se sastoji i od toga, što taj potez znači po sudbinu predsjednika Bashara al-Assada? Brzi Assadov pad, nastavlja dalje Margalit, značio bi štetu po ugled Rusije i zato Putin mora imati nekakve posebne razloge za svoju odluku o povlačenju vojske iz Sirije.

Međutim, sam Izrael zabrinut je i mogućom destabilizacijom Sirije do koje može doći nakon nestanka ruskog stabilizirajućeg vojnog čimbenika, a što može rezultirati negativnim posljedicama i za samu Židovsku državu. Jer uza svu kontroverznost koju je izazvala ruska zračna intervencija na strani predsjednika Assada, ona je do određene razine smanjila stupanj konfrontacije Izraela s libanonskim „Hezbollahom“, a onda i samim Iranom. Ali, s druge strane, odlaskom ruskih zrakoplova sa sirijske bojišnice Izrael dobiva veću slobodu manevriranja po pitanju svog obračuna s potencijalnim protivnicima koji bi ugrozili njegovu sigurnost.

Koliki je stupanj iznenađenja službenog Tel Aviva najnovijom ruskom odlukom, svjedoči i činjenica kako je već danas, prvog dana započetog povlačenja ruskih snaga, u Moskvu otputovao izraelski predsjednik Reuven Rivlin koji će se sastati s ruskim kolegom Putinom i premijerom Medvedevom.

Mnogi zapadni analitičari, slično izraelskim, sumnjaju u stvarno povlačenje ruske vojske. O tome svjedoči i nepoznati razdoblje planiranog završetka izvlačenja intervencionističkih snaga (prema pojedinim ruskim izvorima ono je naznačeno na rok od 5 mjeseci, op. ZM).

Osim toga, Putinova zapovjed da pomorska baza u Tartusu i zračna baza u Latakiji i dalje ostaju u dosadašnjem režimu funkcioniranja, o tome i svjedoći. Štoviše, baze će i dalje ostati vojno osigurane sredstvima kopnenih postrojbi, suvremenim sustavima protuzračne obrane i pomorskim snagama. Pored toga, Rusi su u tamošnjim bazama kroz vrlo kratko vrijeme obavili potrebne infrastrukturne radove i baze osuvremenili, tako da je njihov ponovni masovniji vojni dolazak i razmještaj u slučaju potrebe puno jednostavniji i brži negoli je to bilo tijekom rujna prošle godine.
Završni i kratki komentar svega ovog možda bih najjednostavnije mogao sažeti u misao s kojom će se ipak svi složiti – bili oni pobornici ruske vojne intervencije ili ne, odnosno simpatizeri ruske ili američke politike:

Ruski predsjednik Putin poteze vuče samostalno i potpuno nepredvidljivo (kako je po svijet prije cca pola godine šokantno ušao u Siriju, tako danas jednako šokantno iz nje i izlazi). Upravo ta njegova nepredvidljivost, u kombinaciji s odlučnošću i poznavanjem funkcioniranja sadašnjega svijeta, danas i jest najveći problem po američke geostretege i državnu politiku SAD-a. Oni (i bilo tko drugi) jednostavno nisu u stanju predvidjeti sljedeći Putinov potez, a kamoli njegove dugoročne namjere, i u tome leži temeljni problem sadašnje provedbe američkih strateških interesa, ne samo u Siriji.