BLISKI ISTOK I SJEVERNA AFRIKA: Promjene vojno-političkih elemenata od 28. 3. do 3. 4.

Geopolitika.news nastavlja s redovitim tjednim prikazom najznačajnijih vojno-političkih događaja u turbulentnim regijama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, čija duboka kriza ima globalne posljedice, poglavito na europski kontinent (prošlotjedni prikaz možete pročitati na poveznici).

Najznačajniji događaji prošloga tjedna odvijali su se u Siriji i Libiji, međutim, još uvjek ne prestaju ni rasprave o motivima ruskog vojnog izlaska iz Sirije. Pritom sada već posve dominantna postaje ona medijska verzija koja govori o Putinovoj punoj strateškoj pobjedi na sirijskom tlu, koja mu je pod krinkom povlačenja glavnine zračnih snaga omogućila željeno otpočinjanje stvarnog unutarsirijskog dijaloga, bez opasnosti od dugotrajnog uvlačenja u bliskoistočni sukob. Pritom ruska vojska zapravo nije niti izvršila klasično povlačenje već se prije radi o pregrupiranju njezinih snaga.

Rusija je povukla brze zrakoplove dalekog dometa (koje po potrebi može za nekoliko sati vratiti u Siriju), a ostavila, za sirijski tip ratovanja dovoljno učinkovite zrakoplove niže klase, ujedno osnaživši svoj zračni kontingent u bazi pokraj Latakije s helikopterima Mi-28 i njegovom modificiranom verzijom Ka-52 „Aligator“ (poznat i kao „noćni lovac“). Prvi doletom može može pokrivati Alepo i sjeverni teritorij do turske granice, a drugi bojno može djelovati i do Palmire (u središtu), pa čak i Deir ez-Zura (na istoku zemlje) i krajnjoj južnoj regiji Deraa uz granicu s Jordanom i Izraelom. S obzirom da ti helikopteri sa sobom, između ostalog, nose i navođeno raketno naoružanje, u sadašnjem trenutku osnaženog tehničkog i moralnog stanja sirijske vojske, oni dostatno kompenziraju izostanak povučenih ruskih zrakoplova. Inače, u Palmiru su prošli tjedan došle ruske specijalne postrojbe za razminiravanje terena, a na tamošnju zračnu bazu dislocirali su se i prvi vojni zrakoplovi sirijske vojske.

Američki Pentagon smatra kako je sadašnji ruski kontingent osigurao stvarnu mogućnost pružanja učinkovite potpore ofanzivnim akcijama sirijske vojske. Pentagon, nakon oslobođenja Palmire, kao prioritetan smjer sljedećih oslobodilačkih akcija sirijske vojske smatra grad Deir ez-Zur, s ciljem deblokade lokalnog garnizona sirijske vojske iz sastava 104. divizije Republikanske garde. U tom napadu, smatra Pentagon, sudjelovat će sve postrojbe koje su oslobađale Palmiru: „Tigrovi“, „Pustinjski sokolovi“, postrojbe iranske Revolucionarne garde, libanonski „Hezbollah“ i proiranski afganistanski Hazari (Hazari su 5-milijunski narod perzijskog jezičnog korijena: u Afganistanu ih živi oko 3 milijuna, Pakistanu 1,5 milijuna, 200-injak tisuća u Iranu i td.). Amerikanci smatraju kako te snage ipak sada trebaju predah i mobilizaciju pričuve nakon oslobađanja Palmire. One su tamo pretrpjele ozbiljne gubitke, o čemu govori i podatak o gubitku 12 tenkova i 180 sirijskih vojnika. Istodobno je na bojnom polju ostalo oko 500 mrtvih boraca „Islamske države“.

Inače, Pentagon je izjavio kako je ruska uloga u Siriji postala „više konstruktivna nago ranije“ ali da SAD „u sadašnjem trenutku na mogu surađivati s Rusijom“ u vojnim operacijama u toj zemlji.

Proglašeno primirje primoralo je i „umjerene“ oporbenjake na aktivnije učešće u borbama protiv „Islamske države“ jer su dovedene u poziciju, u kojoj je vidljivo da se samo Assadove snage učinkovito bore s tom terorističkom organizacijom, a što po njih može imati pogubne političke posljedice na ženevskim pregovorima čiji se nastavak očekuje sredinom travnja.





Nakon što su postrojbe, „Islamskoj državi“ bliske „Brigade Yarmuka“ prije desetak dana udvostručile svoj teritorij na krajnjem jugu Sirije, u regiji Deraa i to „na račun“ postrojbi „umjerene sirijske oporbe“, oporbene snage započele su napad na „Brigadu Yarmuka“ i njihove saveznike iz grupacije „Harakat al-Muthanna“. Primirje između vladinih i oporbenih snaga koje se u velikoj mjeri poštiva, ipak je omogućilo koncentraciju njihovih snaga na određene važne smjerove prema ISIL-ovim uporištima.

Međutim, Geopolitika.news ipak ima drukčije informacije u odnosu na prioritetni smjer daljnjeg djelovanja sirijske vojske i njoj odanih postrojbi. Nakon oslobođenja (3. travnja) još jednog strateški važnog grada Al-Quaryatayn na jugu regije Homs (drevni kršćanski grad od 40 tisuća stanovnika, smješten na prometnici Damask-Palmira, okupiran 20.8.2015. g. od strane ISIL-a, uz divljačko rušenje drevnih samostana i crkava, poput samostana sv. Ilije proroka, starog 1500 godina), čime je dodatno osigurano južno krilo obrane Palmire, čini se ipak kako bi vladine snage mogle krenuti na sjever prema Aleppu (a ne istok zemlje) gdje se sigurnosno stanje zaoštrava i u čijoj je okolici ISIL još uvjek snažan zahvaljujući neometanoj komunikaciji prema Turskoj kroz 98-kilometara dug koridor između granice dviju država (gradova Aazaz i Jarablus).

Deir ez-Zur, kao i Rakka, možda i jest logičan odabir za nastavak prodora vladinih snaga jer su od Palmire udaljeni svega 150-ak kilometara ravnog i slabo branjenog terena (oba grada su smještena na rijeci Eufrat i nesumnjivo će biti područja djelovanja sirijske vojske, a Rakka vjerojatno i kurdskih postrojbi). Međutim, važnost Aleppa kao bivše sirijske financijske prijestolnice, za Damask u ovom trenutku ima daleko veći prioritet. Osim toga, iako se primirje u cjelosti održava, najveći broj njegovog prošlotjednog kršenja bilježilo se upravo u regiji Aleppo i na sjeveru regije Latakija.





U zoni grada Aleppa zadnja dva tjedna zabilježena je oružana aktivnost dijela oporbenih snaga usmjerena prema vladinim postrojbama, a osim toga, vladine snage su nakon napada terorističke organizacije „Jabhat al-Nusre“ bile primorane napustiti položaj El-Ais u neposrednoj blizini Aleppa.

Prema informacijama ruskog Ministarstva obrane od 2. travnja, u zonama južno i zapadno od Aleppa borci „Jabhat al-Nusre“ sebi su u potpunosti potčinili grupacije koje su ranije pripadale sirijskoj oporbi, o čemu su izvjestili američke kolege. Novonastalo stanje omogućuje ruskim zračnim snagama nanošenje udara i na te položaje.

Na sjevernu regije Aleppo, 29. ožujka vodile su se snažne borbe između kurdskih „Sirijskih demokratskih snaga“ i postrojbi „Islamske države“ u zoni pograničnog grada Aazaz (zapadni „ulaz“ u spomenuti 98-kilometarski „turski“ koridor).

Inače, još jedna karakteristika novonastalog stanja i u regiji Aleppo ali i na jugu zemlje, kao i u regiji Damask, jest nastavak žestokih borbi između džihadističkih snaga međusobno – onih „Islamske države“ i „Jabhat al-Nusre“.

Pojedini mediji govore i o obnavljanju američkog programa vojne obuke boraca sirijske oporbe.

Spomenuta neometana komunikacija ISIL-a prema Turskoj i dostava vojne pomoći njihovim snagama sa strane Turske, bila je i predmet prošlotjednog pismenog obraćanja ruskog predstavnika u VS UN-a Vitalia Churkina toj organizaciji. O istoj temi telefonski su razgovarali i američki i ruski ministri vanjskih poslova John Kerry i Sergey Lavrov, koji su se složili o „crnoj rupi“ na tursko-sirijskoj granici. Pritom je važna spomena i informacija Amnesty Internationala o tome, da su turske snage pucale na sirijske izbjeglice koje su nastojale ući na turski teritorij.

Sirijski predsjednik Assad prošli tjedan dao je niz važnih priopćenja: uz zahvalu ruskoj vojnoj potpori, kao i onoj iz Irana i stranih postrojbi koje se bore uz vladine snage, on smatra kako je sada već posve sigurno da će Sirija biti očuvana kao jedinstvena država zahvaljujući „jedinstvu naroda i vlasti“; da Sirija, osim ruskih vojnih baza koje su joj dugoročno nužne čak i u slučaju pune „stabilizacije stanja“, neće imati niti jednu drugu stranu bazu na svom teritoriju; da će investicijsku prednost u gospodarskoj obnovi zemlje imati ruske, iranske i kineske tvrtke, a štetu koju je Sirija pretrpjela u već petoj godini rata, Assad je procjenio na 200 milijardi dolara; rekao je kako je spreman provesti izvanredne predsjedničke izbore „ako to želi sirijski narod“; predložio je i formiranje vlade nacionalnog jedinstva i brzu promjenu ustava zemlje. Raspisivanje predsjedničkih izbora i vladu nacionalnog spasa odmah su odbacili prosaudijski dijelovi sirijske oporbe, zahtjevajući pritom hitni Assadov odlazak s vlasti.

Sirijska sredstva informiranja inače izvješćuju i o „mitinzima javne potpore kandidatima za parlamentarne izbore“ u Damasku i drugim gradovima, a koji bi se trebali održati 13. travnja i koje je oporba odbacila nazivajući ih „pogrešnim korakom“.

Libija

VS UN-a je 31. ožujka produljilo na još 16 mjeseci (do 31. srpnja 2017. g.) sankcije Libiji, zbog ilegalnog izvoza nafte, istodobno odbacivši libijski zahtjev za dozvolu upravljanjem njezinim, još 2011. g. iz doba vlasti Moamera Gadafija zamrznutim računima i aktivima. VS će u budućnosti ta sredstva predati Vladi nacionalnog jedinstva.

A kakvo je stanje oko Vlade nacionalnog jedinstva, formiranoj uz potporu UN-a? Šef te vlade Fayezz Sarraj je 30. ožujka iz Tunisa, zajedno s još šestoricom članova Predsjedničkog vijeća, došao na pomorsku bazu libijske ratne mornarice u Tripoliju, koju nadzire proislamistička vlada na čelu s H. Al-Hweylemom. Radi dolaska delegacije, tamošnje vlasti su zatvorile zračni prostor nad glavnim gradom, a u samom gradu se vode borbe između pristaša i protivnika Vlade nacionalnog jedinstva. Dolazak predstavnika nove vlade u Tripoli pozdravili su Zapadni političari, a 1. travnja i VS UN-a, pozvavši odmah na njihovu borbu protiv terorizma. VS je pozvalo sve države na prekid svih odnosa s dosadašnjim razjedinjenim vlastima u Tripoliju i Tobruku, odnosno onim njihovim dijelovima koji ne priznaju novu Vladu. U međuvremenu je deset gradova na zapadu Libije dalo potporu novoj Vladi, a nacionalna naftna tvrtka je izdala priopćenje o suradnji s novim vlastima, pričemu se čuju i priopćenja kako se novoj vladi priključuju i oružane postrojbe koje su do sada blokirale libijske naftne luke.

Irak

U prošlotjednom izvješću dotakli smo se problema s kojima se susreće vlada u Bagdadu,zbog sve jačeg pritiska šijtskih političkih snaga vezano uz „preveliko popuštanje Amerikancima“. Premijer al-Abadi je 31. ožujka predstavio parlamentu spisak sa 16 novih članova vlade, a što je povezano sa stanjem u sferi sigurnosti.

Realno se radi o potpunoj rekonstrukciji vlade, a što je vidljivo i iz reakcije utjecajnog proiranskog šijtskog političkog vođe al-Sadra koji je istog dana pozvao svoje suradnike na obustavu bojkota rada vlade, napomenuvši kako je „Abadi učinio hrabar korak, objavivši danas o punoj smjeni sastava kabineta ministara“. Također je i obustavio individualne prosvjedne akcije koje su ispred zgrade vlade započele 27. ožujka.

Turska

Fokus turskih medija bio je posljednjih dana usmjeren na boravak predsjednika Erdogana u SAD-u. Njegovi složeni odnosi s predsjednikom Obamom nisu mogli biti skriveni, usprkos Obaminom „popuštanju“ i pristajanju na kratki susret s turskim čelnikom na marginama Međunarodnog samita o atomskoj sigurnosti. Prethodno su čitavu stvar s Erdoganom „omekšavali“ potpredsjednik Joe Biden i državni tajnik John Kerry. Iz takvih nastojanja proizišle su i Obamine izjave o njegovom „strahu zbog određenih aktivnosti turskih vlasti“ vezane uz razvoj stanja u Turskoj. Međutim, dodao je, kako su američko-turski odnosi „kritično važni za čitav niz međunarodnih i regionalnih pitanja i ostat će takvima“, a dvije će zemlje i dalje strateški surađivati i u okviru NATO-a.

Istog dana predsjednik Erdogan je izjavio, kako je nužno obnoviti rusko-turske odnose za riješavanje regionalnih problema. „Mi se nadamo kako će doći do određenog zatopljenja. Ali toga još nema“, rekao je turski čelnik u Washingtonu.

Zanimljivo je kako su se u pojedinim turskim oporbenim medijima pojavile informacije o namjeri svrgavanja Erdogana s vlasti od strane turskog vojnog čelništva i uz potporu SAD-a. Nedugo nakon tih objava oglasio se i turski vojni vrh i potvrdio svoju punu privrženost ustavu zemlje, odbacivši mogućnost bilo kakvih protuzakonitih poteza vojske u odnosu na državnu političku vlast.

Iran

Iranski prioritet je izgradnja raketnog štita, izjavio je u prošli četvrtak vjerski čelnik Ali Hamenei, naglasivši kako nije pravilno razmišljati da „budućnost Irana leži u orjentaciji k pregovorima, a ne raketama“.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like