BLISKI ISTOK I SJEVERNA AFRIKA: Promjene vojno-političkih elemenata od 21. do 27. ožujka!

Kroz portal Geopolitika.news uvest ćemo praksu izradbe tjednih pregleda najznačajnijih vojno-političkih događaja s područja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, tog jedinstvenog i trenutačno najturbulentnijeg geopolitičkog poprišta i sjecišta interesa najvećih svjetskih i glavnih regionalnih sila.

U fokusu interesa, ne samo prošlog tjedna, nalazile su se, očekivano, Sirija i Irak, ali bilo je i niz važnih događaja i susreta svjetskih političara i političkih čelnika regionalnih država, koji ukazuju na radikalnu promjenu paradigme i stereotipnih gledišta na taj prostor. Oni potvrđuju naše prethodne analize iz kojih proizlazi, kako se te države sve više opiru namjenjenoj im ulozi vječito zaraćenih strana u interesu tuđih geopolitičkih projekcija, i kako se one sve iskrenije okreću iznalaženju prihvatljivih riješenja koja će isključiti opcije međusobnog višedesetljetnog oružanog iscrpljivanja koje im u suprotnom sljedi, a osim opće stagnacije i nazadovanja, ničim korisnim po njih ne može rezultirati.

Presudni čimbenik strateške izmjene bliskoistočne paradigme bez ikakve sumnje bio je i još će dugo ostati iznenadni i siloviti ruski vojno-diplomatski ulaz u tu regiju i potpuno nov pristup sukobljenim stranama, izvan do sada uvriježenih orijentacija vanjskih sila na pojedine lokalne saveznike uz demonizaciju protivnika. Ruski uravnoteženi politički pristup svim lokalnim igračima, i sunitima i šijtima, i Arapima i Perzijancima (Irancima) i Kurdima, kao i jasna i odlučna protuteroristička orijentacija, uz sve snažniji kineski financijski prodor koji nudi stabilnost i razvoj u zamjenu za mir, stvorili su uvjete za potpuno novi politički okvir. U njemu desetljećima sukobljene zemlje mogu ostvariti većinu svojih nacionalnih interesa, uz pojedine nužne kompromise, i osnažene ući u novu eru svjetskih geopolitičkih odnosa. Odnosa, u kojima je, sada je to već potpuno sigurno, došao kraj potpunoj dominaciji jedne države, SAD-a, a koja je trajala od raspada SSSR-a. Stare sile, ali i potpuno nove snažne regionalne zemlje, žele pravo na vlastiti razvoj i očuvanje vlastitih posebnosti.

Po Washington u ovom trenutku to predstavlja bolan proces i izaziva nervozne reakcije njegovog političkog i vojnog establišmenta, koje se ogledaju u podizanju novih „zidova“, hladnoratovskoj retorici i novoj utrci u naoružanju u odnosu na Rusiju i Kinu. Ali politika zastrašivanja u konačnici ne može dati pozitivne rezultate i toga su sve više svjesni i racionalni američki analitički krugovi. Sadašnja će nervoza kroz određeno vrijeme ustupiti mjesto racionalnoj i uzajamno korisnoj političkoj i gospodarskoj suradnji, koja može osigurati neslućen razvoj svijeta, zasnovan na načelima istinske pravednosti i očuvanja tradicionalnih, vjerskih i drugih posebnosti svih čimbenika međunarodne zajednice, bez nametanja vlastitih „civilizacijskih dosega“ kao obligatorne norme za sve. Koliko će vremena proći do prevage takve koncepcije globalnog razvoja sasvim je drugo pitanje. Naravno, ni prevagu „usijanih glava“ koje su spremne na „konačni obračun“ s mrskim neprijateljem nitko ne smije isključiti, ali to je, prema mom mišljenju, ipak manje izvjesna opcija.

Retrospektiva tjednih vojnih događaja

Krajem veljače započeto primirje u Siriji (koje se ne odnosi na borbu protiv „IS“ i „Jabhat al-Nusre“) u osnovi se poštiva, uz značajnija narušavanja samo u zoni Aleppa i krajnjem sjeveru regije Latakija.





Nesumnjivo najznačajniji događaj prošlog tjedna bilo je oslobađanje (od snaga „Islamske države“) drevnog i strateški važnog sirijskog grada Palmire (arap. Tadmor), 27. ožujka, izvršeno od strane sirijske vojske uz potporu ruskih zrakoplova i helikoptera. Taj događaj predstavlja najveći uspjeh vladinih snaga od početka ruske zračne intervencije i velikog je strateškog, vojnog i političkog značaja.

Palmira je veliko komunikacijsko čvorište od zapada (Damaska) prema istoku i iračkom Bagdadu, i od juga prema sirijskom sjeveru. Osim što je povećan ukupni oslobođeni teritorij, službene sirijske snage prepozicionirale su se iz „tradicionalnog“ zapadnog uporišta zemlje (regije Latakija, Aleppo, Hama, Homs i Damask) u njezino samo središte, te im se otvorio novi prostor za nastavak oslobodilačkih vojnih akcija protiv ISIL-a, uključno i zauzimanje njihove „prijestolnice“ Rakke i velikog istočnog grada Deir ez-Zoura. U njemu su vladine vojne snage već godinama blokirane od strane ISIL-a, a potporu im pruža jedino sirijsko i rusko zrakoplovstvo.

Sada se, zapravo, radi samo o tome tko će Rakku prije zauzati, postrojbe iz Demokratskog saveza sjevera Sirije (u kojima kurdske postrojbe čine većinu (80-ak %), a surađuju s lokalnim arapskim plemenskim postrojbama i Asirijcima-kršćanima) stvorenog pod patronatom SAD-a, ili službena sirijska vojska. Dvije strane međusobno ne ratuju, a u slučaju njihovog oslobađanja Rakke nedvojbeno će doći do nanošenja velike štete turskim strateškim interesima koji, zapravo, još jedino svojim utjecajem na postrojbe „Islamske države“ obuzdavaju vojno osnažene i nacionalno osvješćene Kurde i u Siriji ali i unutar Turske (kroz manipuliranja ISIL-ovim terorizmom i njegovim „automatskim“ pripisivanjem u Turskoj zabranjenim kurdskim političkim organizacijama).





Koliki je značaj oslobađanja Palmire i u strateškom i u kulturno-povjesnom kontekstu, ukazuje i telefonski razgovor predsjednika Putina i Assada odmah nakon oslobađanja grada, u kojem je ruski predsjednik naglasio kako će ruske zračne snage nastaviti pružati potporu sirijskoj vojsci u borbi protiv terorizma, dok je Assad naglasio, kako oslobođenje Palmire ne bi bilo moguće bez potpore ruskih snaga.

Na krajnjem jugu Sirije, u regiji Deraa, uz granicu s Izraelom i Jordanom, ISIL-ova „podružnica“, brigada „ShuhadaYarmuk“ prošlog je tjedna udvostručila svoj teritorij porazivši postrojbe „Slobodne sirijske vojske“ i „Jabhat al-Nusre“. Zanimljivo je primjetiti kako se sirijska vojska u te sukobe nije miješala te je za pretpostaviti kako joj odgovara međusobno istrebljenje islamista, a također želi potvrditi i suradnju tzv. umjerenjaka s islamistima iz terorističke organizacije „Al-Nusre“ što namjerava iskoristiti u pregovaračkim procesima.

Istodobno s oslobodilačkim akcijama sirijske vojske, 24. ožujka službene vojne snage susjednog Iraka, uz potporu zapadne koalcije pod vodstvom SAD-a, započele su oslobodilačke akcije u sjevernoj regiji Iraka Ninavi i njezinom središtu i drugom po veličini iračkom gradu Mosulu, kao i zapadnoj regiji Anbar. Američka potpora ogledala se u intenzivnim zračnim udarima i topničkoj potpori. Oslobođeno je nekoliko naselja u zoni grada Mahmur, a vladine snage došle su do zone 30 kilometara od Mosula. Istodobno su sa sjevera krenule postrojbe Kurda-jezida (kršćana) i arapskih plemena koji se bore na strani službene iračke vojske. One su oslobodile od ISIL-ovaca strateški važnu zonu u regiji Sanjar na granici sa Sirijom, presjekavši ključnu komunikaciju koju koriste teroristi s obje strane granice. Iračka vojska nastavlja napade na „IS“ u više zona zapadne regije Anbar. Šef Pentagona Ashton Carter, 25. ožujka je izjavio kako se operacija oslobađanja Mosula još nalazi u „ranoj fazi“ i da Amerikanci obećavaju povećati pomoć iračanima kako bi se „stvorili uvjeti za njihovu operaciju u Mosulu“.

Istodobno se političko stanje u Bagdadu usložnjava. Vlada premjera Al-Abadija sve je više pod političkim udarom snažnih šijtskih organizacija, prije svih utjecajnog šijtskog vođe Al-Sadra, zbog korupcije unutar članova vlade. Tu se moguće radi i o indirektnom utjecaju susjednog Irana koji se protivi značajnijem vezanju iračke vlasti uz američke interese. Al-Sadr zahtjeva i promjene niza ministara, a čak je i nekoliko ministara iz redova šijtskog Vrhovnog islamskog vijeća Iraka najavilo bojkot rada vlade. U tom smislu 25. ožujka u Bagdadu su održani i masovni prosvjedi protiv korupcije unutar vlade. Nije isključeno da iračka vojska intenzivira svoje oslobodilačke akcije upravo radi političke dekompresije na vladu ali je pitanje kolika je njezina stvarna vojna moć ukoliko se upusti u samostalne akcije bez prethodne koordinacije s američkim i kurdskim postrojbama protiv još uvjek snažnih snaga „IS-a“ na svom teritoriju (one do nedavno nisu bile izložene masovnim zračnim udarima poput onih na sirijskom tlu).

Pregled najvažnijih tjednih političkih događaja

U Ženevi se 24. ožujka završio drugi krug unutarsirijskih pregovora uz posredništvo Steffana de Misture (posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a), bez bilo kakvih konkretnih dogovora ili postignutih kompromisa. Vladini predstavnici oporbenjacima govore kako je politički prijelaz u zemlji „preuranjen“ zbog nastavka borbe protiv terorističkih organizacija, a pro-saudijska oporba iz Vrhovnog vijeća za pregovore, suprotno tome, inzistira na brzom odlasku predsjednika Assada i osnutku prijelazne vlade.

Prethodno je de Mistura pripremio dokument od 12 točaka na temelju prošlog kruga pregovora i prijedloga sirijske vlade, „oporbe iz Rijada“ i „oporbe Moskva-Kairo“. U dokumentu se navodi kako Sirija mora ostati cjelovita i suverena građanska država, a svim stranama u sukobu se predlaže donošenje izjave o zabrani nazočnosti inozemnih najamnika u svojim redovima , odbacivanja potpore terorizmu i suglasnost oko isključivog prava na primjenu oružja jedino od strane sirijske vlade. Sljedeći krug pregovora de Mistura je najavio za 9. ili 10. travnja.

Istog dana, 24. ožujka, u Moskvi je održan dvodnevni sastanak američkog državnog tajnika Johna Kerrya s predsjednikom Putinom i ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom. Razgovaralo se o Siriji, Iraku, Ukrajini, Sjevernoj Koreji. U Moskvu je istodobno doputovao i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, a Moskva je zapravo postala središte svjetske diplomatske aktivnosti i novih inicijativa, poglavito po pitanju Bliskog istoka, usprkos navodnoj ruskoj političkoj izolaciji.

Nakon punih 14 godina jedan je iranski predsjednik posjetio Pakistan. Predsjednik Rohani prošli je tjedan boravio u dvodnevnoj posjeti Islamabadu i razgovarao s premijerom Nawazom Sharifom o regionalnim problemima i proširenju suradnje dviju država u uvjetima Iranu ukinutih sankcija. Prije svega bilo je riječi o gospodarstvu, trgovini i energetici. Potpisano je šest dokumenata, a planira se povećanje obujma međusobne trgovinske razmjene na 5 milijardi dolara. Predsjednik Rohani je izjavio kako će „Iran, kao strateški partner, izgraditi sve uvjete kako bi zadovoljio potrebe susjedne zemlje za naftom, plinom i električnom energijom“, te je pozvao pakistansku stranu na ubrzavanje izgradnje njihovog dijela plinovoda. Državnici su se dogovorili i o pojačavanju suradnje u sferi sigurnosti.

U Jemenu su zaraćene strane dogovorile obnovu pregovora o mirnom riješenju rata koji traje već više od godinu dana. Oni bi trebali započeti 18. travnja u Kuvajtu, a sudjelovat će snage odane legalnom predsjedniku Hadiju koje pomaže Rijad (arapska vojna koalicija), i, s druge strane, šijtski ustanici-huti, kao pristaše bivšeg predsjednika države (Hadijevog prethodnika) A. Saleha. U tu svrhu obnovljeno je primirje koje bi trebalo započeti od 10. travnja. Prema riječima predstavnika glavnog tajnika UN-a Sheiha Ahmeda, pregovori će biti neposredni i obuhvatit će širok spektar pitanja, od uspostave sigurnosti do političkog procesa. Glavnu ulogu uspostave političkog dijaloga u Jemenu na sebe preuzima UN, slično kako je to i u sirijskim pregovorima.

Egipatski premijer Sh. Ismail, 27. ožujka, u parlamentu je predstavio program vlade za iduće dvije i pol godine, a on je socijalnog karaktera i trebao bi postati temelj političkog, gospodarskog i socijalnog razvoja Egipta do 2030. godine.

Na sjeveru Sinajskog poluotoka i dalje se zadržava napeto stanje, a bilježe se gotovo svakodnevni oružani napadi na egipatske vojne i policijske postrojbe. One upravo provode posebnu protuterorističku operaciju pri čemu aktivno djeluje i vojno zrakoplovstvo.

A da je terorizam još uvjek daleko od konačnog poraza potvrđuje i vijest iz pakistanskog Lahorea, gdje je 27. ožujka, u velikom terorističkom napadu poginulo 65 osoba, a ranjeno njih 280.

Na jugo-istoku Turske jačaju borbe između vladinih snaga i boraca Radničke stranke Kurdistana. Prošli tjedan turski MUP izvjestio je o započinjanju nove protuterorističke operacije protiv RSK u tri regije u kojima su lokalne vlasti proglasile neprekinuti policijski sat.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like