Američki medij The Washington Post u jučerašnjem vrlo zanimljivom članku piše o hladnom prijamu američkog predsjednika Baraka Obame prigodom njegovog dolaska na samit G-2 u Kinu. Novina izvodi zaključak kako, ukoliko se stvar promatra kroz prizmu dočeka američkog čelnika koji je ispod svih uobičajenih diplomatskih normi, nije za očekivati bilo kakvo poboljšanje odnosa između dviju država u bliže vrijeme (Izvor).
Problemi su počeli odmah po sljetanju predsjednika Obame u Kinu, piše WP. Uz prednja vrata predsjedničkog zrakoplova, kroz koja obično on izlazi, nije bilo ljestvi za silazak iz zrakoplova.
I dok je Obamina svita tražila način izlaska, službeni fotografi Bijele kuće koji su pratili dolazak predsjednika, htjeli su zauzeti najbolje položaje za uobičajeno ovjekovječenje dolaska predsjednika u drugu zemlju. Ali naišli su jedino na predstavnika kineskih vlasti koji je na njih galamio i naredio njihov žurni odlazak.
Predstavnik Obamine administracije se umješao i izjavio kako se radi o našem predsjedniku i našem zrakoplovu i da novinari mogu ostati. Kineski službenik im je na to odgovorio: „Ovo je naša zemlja!“ Potom je ušao u raspravu s predsjednikovom savjetnicom za nacionalnu sigurnost Susan Rice i njezinim zamjenikom Benom Rhodesom, nastojeći spriječiti njihov dolazak k zrakoplovu.
Vjerojatno se radi o posljednjem posjetu Obame Kini u svojstvu predsjednika SAD-a. On je došao na samit G20, a posjet odražava zapletenost i uzajamna razočarenja koja karakteriziraju odnose dviju zemalja. Obaminu azijsku politiku određivali su nategnuti odnosi s Kinom u zadnjih sedam godina.
U subotu je nekoliko članova protokola Bijele kuće i predsjedničke administracije zadržano u diplomatskom kompleksu od strane kineskih službenika i s njima se sporilo povišenim tonovima prije nego li su mogli izići.
Jedan kineski službenik i kineski pripadnik sigurnosnih snaga umalo da se nisu i potukli. Sliužbenik je želio pomoći diplomatima ući, a predstavnik osiguranja nastojao je to spriječiti. Američki predstavnik ih je primirivao riječima – „molim vas, smirite se“.
Svađa kineske i američke strane nastavljala se u dvorani i još do 20 minuta prije dolaska američkog i kineskog predsjednika. Kinezi su tvrdili kako za 12 američkih novinara iz Obamine pratnje u dvorani nema mjesta. Amerikanci su inzistirali suprotno, pokazujući na prostrani dio dvorane odjeljen za novinare.
Iako imajući u vidu sve ove nemile događaje koji su prethodili Obaminom dolasku, predstavnici Bijele kuće su američko-kineske odnose opisivali u svijetlim tonovima, ukazujući na suradnju u takvim sferama poput zaštite klime.
Ali u mnogim drugim sferama dva najjača gospodarstva svijeta nisu mogla nadvladati rastuće neprijateljstvo i povećana razmimoilaženja. To se odnosi na morske sporove, cyber zaštitu, trgovinu i ljudska prava. Sve to zajedno, uključno i spomenuti doček, ukazuje koliko se malo promjena dogodilo od vremena prvog problematičnog posjeta Obame Kini 2009. godine, navodi WP.
Napuštanje velikih nada
Obama je 2009. godine velike nade polagao u poboljšanje američko-kineskih odnosa. On je prema kineskom vodstvu želio pokrenuti nekoliko inicijativa. Nije se susretao s Dalaj-Lamom kako ne bi razljućivao Peking, čime je razljutio borce za ljudska prava. Obama je bio prvi američki predsjednik koji je posjetio Kinu u prvoj godini svog mandata. Ali njegova administracija je bila začuđena do kojeg je stupnja kineska strana kontrolirala sve aspekte Obaminog posjeta.
„Njemu nisu dozvolili puno govoriti“ – izjavio je Orville Schell, iskusni stručnjak za Kinu koji je u vrijeme posjeta bio u toj državi. „Kinezi mu nisu dozvolili sresti se s određenim osobama, odgovarati na pitanja auditorija, nastupiti na radijskoj postaji. On nije znao kako bi reagirao. Nije želio ispasti nepristojan. SAD nije odmah shvatio što Kina i njezino rukovodstvo time žele“, izjavio je Schell. On smatra kako je to, između ostalog, bila posljedica velikog kineskog rasta u vrijeme kada je ostali svijet snažno potresala gospodarska kriza i kada je Kina, zapravo, preuzela ulogu drugog najvećeg svjetskog gospodarstva, a njezine vođe spoznale kakvu je moć Kina izgradila. Oni su, ostavši neokrznuti velikom svjetskom krizom, započeli realizaciju svojih potencijala i više nisu namjeravali ići u ustupke, kako po velikim pitanjima, poput teritorijalnih sporova, tako i onih manjih.
Kada je Obamina administracija shvatila kako njezini prijedlozi o bliskoj suradnji nisu naišli na plodno tlo, započeta je politika „Okretanja k Aziji“. To je značilo prebacivanje temeljne vanjskopolitičke pozornosti SAD-a s Bliskog istoka na Istočnu Aziju – regiju, kojoj se iznova pridaje strateški značaj s dugoročnom perspektivom.
Oni koji su planirali politiku „Okretanja k Aziji“, govorili su svojedobno visoki američki dužnosnici, proučili su povijesne primjere izdizanja država temeljem pada drugih: izdizanje Njemačke u Europi nakon Prvog svjetskog rata, Atene i Sparte, izdizanje SAD-a u XX. stoljeću.
Iz tih istraživanja oni su izveli zaključak, kako je od svega bolje s Kinom razgovarati s pozicije sile. S ciljem povećanja pritiska na Kinu SAD je odlučio značajno ojačati svoje veze s tradicionalnim saveznicima u Aziji i pronaći nove saveznike iz reda onih država, nezadovoljnih novom kineskom politikom – Vjetnam, Burma i Indija, navodi WP. Iskoristivši takav višestrani smjer, smatralo se tada, SAD može parirati rastućoj vojnoj moći i tvrdoglavosti Kine.
Sumnje sa strane saveznika
Glavni problem povratka u Aziju bio je u percepciji i sadržaju.
Europski i bliskoistočni vođe izražavali su zabrinutost činjenicom da će glavnina pozornosti SAD-a biti usmjerena u drugu regiju na njihov račun. Kineske vođe smatrali su kako američki povratak Aziji služi za izgradnju urote i miješanje u unutarnje stvari Kine s ciljem usporavanja njezinog rasta.
Istodobno, ti isti azijski saveznici bili su sumnjičavi. Mnogi su postavljali pitanja o tome, što će od tog „povratka“ biti pusta retorika, a što će imati gospodarski i vojni sadržaj.
Posljednjih mjeseci te su se sumnje iznova pojačale tako da i Ugovor o trans-tihooceanskom partnerstvu, kojeg se Obama nada primjeniti još ove godine, može umrijeti zbog odsustva potpore, kako u Kongresu tako i sa strane predsjedničkih kandidata Hillary Clinton i Donalda Trumpa, navodi WP.
A od vremena početka „povratka“, američko-kineski odnosi su se snažno pogoršali. Obje države se trude izbjeći vojni sukob, ali su sve više ljute i nezadovoljne jedna s drugom.
Američko-kineski problemi mogu postati glavni problem s kojim će se u Aziji susresti Obamin nasljednik. Druge zemlje se boje kineskog rasta, ali nisu uvjerene kako je SAD u mogućnosti uspostaviti ravnotežu. To, kako će se novi američki predsjednik odnositi prema Kini kao i odgovarajuća reakcija Pekinga, čini se, odredit će sudbinu regije u sljedećih 10 godina.
Ako je na temelju posjeta Obame moguće izvesti zaključke, nikakvih poboljšanja u bliže vrijeme ne treba očekivati.
U subotu večer, kada su predsjednici završili razgovore i spremali se na pješačenje do automobila Obamine delegacije, kineski službenici su neočekivano smanjili broj američkih novinara sa šest na tri, a zatim na samo jednog.
„Tako je kod nas u planu“, kazao je kineski službenik predstavniku Bijele kuće, gledajući u stranu. „Ali u vas se uvjek sve mijenja“, odgovorio mu je američki službenik.
Nakon dugih i mučnih pregovora oni su se konačno uspjeli dogovoriti da će predsjednike pratiti samo dva novinara.
A taj kompromis nije zadovoljio ni jednu stranu, zaključio je američki The Washington Post.
0 komentara