Američka podmornica USS „Barb“ (SS-220) klase Gato, stjecajem neplaniranih okolnosti postala je prva podmornica američke mornarice, naoružana raketama koje su mogle djelovati po kopnenim ciljevima. Tijekom 2. svjetskog rata „ Barb“ je raketirala industrijska postrojenja i obalne gradove japanskog kopna i teritorija, kojeg su još uvijek držale japanske trupe.
U završnim mjesecima 2.svjetskog rata teški gubitci i nedostatak goriva, kao i potreba osiguranja dovoljnih snaga za otpor očekivanoj američkoj amfibijskoj invaziji na japanske otoke, zadržala je preostale kapitalne japanske ratne brodove u dobro osiguranim lukama. Počevši od srpnja 1945. godine, saveznički vojni brodovi počeli su masivno bombardiranje obalnih gradova u Japanu, u pokušaju da japanske pomorske snage izvuku na more i poraze ih u posljednoj odlučnoj bitci. No to im nije uspjelo, jer su Japanci glavninu flote, predvođene bojnim brodovima, nastavili držati u lukama izvan borbenog kontakta.
Tjedan dana prije američkog masivnog, topničkog udara po japanskom kopnu, američka podmornica „Barb“, na koju je ranije, po zahtjevu njenog zapovjednika Eugena Fluckeya prigodom obavljanja remonta u SAD-u, u eksperimentalne svrhe ugrađen višestruki bacač nevođenih raketnih zrna Mk. 51 kalibra 127 mm, prva je napala ciljeve na japanskom kopnu. Osim iz svog topa od 4 incha (102 mm), Barb je japansko tlo po prvi put u povijesti američke mornarice tukla i raketama. Tijekom iste patrole posada podmornice izvršila je i prvu borbenu misiju na japanskom tlu, iskrcavši se na kopno i minirajući priobalnu prugu, kojom prigodom je uništen japanski vlak. Inače, japanske podmornice su tijekom rata na Pacifiku u više navrata iz svojih topova tukle obalu Australije. Prvi put djelovanjem Barb-a na udaru s mora našlo se je japansko kopno.
Tijekom 2. svjetskog rata glavno oružje podmornica svih zaraćenih strana bila su torpeda, a kao sekundarno oružje korišteni su topovi srednjeg kalibra, najčešće od 76 do 100 mm. Tako su najbrojnije njemačke podmornice Type VII na palubi imale ugrađeni top SK C/35 kalibra 88 mm. Američke podmirnice klase Gato, kojoj je pripadala i Barb, orginalno su imale ugrađen top kalibra 3 incha (76 mm), no kasnije im je zamjenjen topom Mk. 9, kalibra 4 incha (102 mm).
Oni su korišteni za potapanje torpednim udarom oštećenih neprijateljskih brodova i uništenje brodova na koje se nije isplatilo trošiti dragocjena torpeda. No problem s topovima je bio u tome, što im je zbog ručnog punjenja i nedostatka automatskog punjača trebalo dosta vremena da na kopnenim ciljevima postignu ikakav značajniji učinak. Za to vrijeme morale su se nalaziti na površini i time biti izložene neprijateljskim ratnim brodovima i zrakoplovima. Raketni bacač Mk. 51 svojih 12 raketa mogao je ispaliti u roku od pet sekundi. Mana sustava je bila mali domet od svega 5 km. To je zato što nije konstruiran niti proizveden za ugradnju na ofenzivne ratne brodove, kao što su podmornice, već za naoružanje desantnih brodova kojima je svojom vatrom trebao pružati neposrednu potporu pri iskrcavanju pješaštva na neprijateljsku obalu. Na američke desantne brodove obično je ugrađivan veći broj lansera Mk.51 dok je na Barb mogao biti ugrađen samo jedan.
U vrijeme kada je zapovjednik podmornice Barb uspio ishoditi ugradnju tog lansera na svoj brod, on je testiran kao oružje za borbu protiv japanskih samoubilačkih zrakoplova, tzv. „kamikaza“. Gusta vatra iz većeg broja lansera montiranih na površinskim ratnim brodovima američke flote trebala je stvoriti vatreni zid koji bi spriječio prodor kamikaza prema svojim ciljevima.
USS Barb je diesel električna podmornica klase Gato, oceanskih sposobnosti djelovanja, o čemu svjedoči njezina dužina od čak 95 metara i domet od gotovo 20 tisuća kilometara. Na ophodnji je mogla provesti i više od dva mjeseca. Pod vodom je mogla izdržati 48 sati, a testirana je i na maksimalnoj dubini ronjenja od 91 metar. Pogonsku skupinu sačinjavala su 4 diesel motora „General Motors“ i 4 elektro-motora tvrtke „General Electric“, koja su preko dvije elise osiguravala površinsku brzinu od oko 40 km/h i podvodnu od 17 km/h. Posadu je činilo šest časnika i 54 dočasnika i mornara. Podmornice klase Gato bile su naoružane s 10 torpednih cijevi za torpeda od 533 mm, od kojih su šest bile na provi, a četiri na krmi. Podmornica je mogla ukrcati 24 torpeda. Prvotno ugrađeni topovi od 76 mm, kasnije, tijekom operativne uporabe zamijenjeni su topovima od 102 mm, a protuzrakoplovni topovi Bofors 40 mm i Oerlikon 20 mm uglavnom su ostali na podmornicama sve do kraja rata. Raketni bacač Mk. 51 neplanirano je ugrađen samo na podmornicu Barb.
Barb je s Atlantika u ožujku 1944. godine prebačena na pacifičko ratište, gdje je djelovala sve do kraja rata i na kojem je postala jedna od američkih podmornica s najvećim brojem uništenih neprijateljskih brodova. Računa se da je na Pacifiku potopila ukupno 17 japanskih brodova,odnosno ukupno 96 628 tona brodovlja, uključujući i japanski nosač zrakoplova Un’yō.
U siječnju 1945. godine Barb je krenula na jednu od svojih posljednjih patrola. Zapovjednik je neprimjetno uspio podmornicu uvesti u plitko more kineske luke pod japanskom okupacijom – Namakwan. U brzom napadu uništio je šest japanskih brodova prije nego što se je uspio udaljiti bez štete za podmornicu. No, kako je u vodama uz japansku obalu bilo sve manje isplativih japanskih ciljeva, na slijedeću patrolu Barb je isplovila s ukrcanih 100 raketa za bacač Mk. 51. Iz baze u Midwayu isplovila je 8. lipnja 1945. godine, a pred japansko matično kopno stigla je 20. lipnja. Dana 22. lipnja, u 2:30 sati, Barb je izronila u blizini grada Shari na sjeveroistoku otoka Hokkaido. U nekoliko sekundi ispalila je svih 12 raketa na gradić Shari. Potom je otplovila prema sjeveru do obala Sahalina. Tijekom slijdećih mjesec dana Barb je ispalila 68 raketa na ciljeve u zoni Shikuka, Shoritoria i Kashihoa. Ciljevi su napadani noću, najčešće s granice maksimalnog dometa raketa. Barb je, također, svojim topom od 102 mm djelovala po Kaihyou, Shibertoriu i Chiri. Napadnuta su industrijska postrojenja, skladišta, tvornica papira, nekoliko malih brodogradilišta, jedna radio postaja, jedna radarska i jedna postaja opremljena reflektorima velike snage. Tijekom dana japanski zrakoplovi tražili su američku podmornicu, a ona je djelovala isključivo noću. Na kraju je zapovjednik podmornice odlučio napasti bazu zrakoplova koji su je proganjali, pa je 12 raketa ispaljeno na zračnu luku Shikuka s koje su polijetali protupodmornički zrakoplovi. Raketni napadi na japansko kopno od strane podmornice Barb bilo je prvo korištenje raketa more-kopno u povijesti američke mornarice.
Barb je, potom, u svojoj posljednjoj patroli izvršila i prvo iskrcavanje i borbeno djelovanje na japanskom tlu. Tijekom ophodnje uz japansku obalu posada je uočila velik promet primorskom željeznicom u blizini grada Karafuta. Zapovjednik je odlučio prugu dignuti u zrak postavljanjem eksplozivne naprave. U noći, 22. na 23. srpnja 1945. godine, dio posade iskrcao se na obalu, onesposobio japansku stražu i na prugu postavio eksploziv težine 25 kilograma, koji je inače namijenjen za samouništenje podmornice u slučaju potrebe. Umjesto timera upotrebljena je improvizirana naprava koja je izazvala eksploziju u trenutku kada je preko eksploziva prešla lokomotiva vlaka. Barb je nastavila djelovanje uz obalu Sahalina sve do 26. srpnja, nakon čega je 2. kolovoza pristala u svoju bazu na Midwayu. Rakete kojima je Barb djelovala po kopnenim ciljevima nisu se pokazale superiornijima od topničkog oružja kojim su tada raspolagale podmornice. No svega nekoliko godina nakon rata, nove tehnologije, utemeljene na prvim vođenim krstarećim projektilima Regulus I i Regulus II, i balističkim raketama, drastično su umanjile značaj topničkog oružja velikog kalibra na ratnim brodovima u svrhu djelovanja po kopnenim ciljevima. Nova oružja podmornice su mogle ispaljivati s velikih udaljenosti i iz podvodne vožnje, zaštićene od protupodmorničkih snaga.
Tako je podmornica Barb navjestila budućnost podmorničkog ratovanja.
0 komentara