Ultimatum S. Arabije i njezinih saveznika Kataru – rok 10 dana

Nedavno smo pisali o pripremi dokumenta od strane Rijada i Abu Dhabija (kojima se priključuju i njihovi saveznici, prije svega Bahrein i Egipat), u kojem će se nalaziti jasno precizirani zahtjevi koje će Katar morati ispuniti, kao preduvjet normalizacije njihovih političko-diplomatskih odnosa i prekida uvedenog bojkota te male zaljevske monarhije od svega 300-njak tisuća stanovnika, ali, ujedno, i najbogatije zemlje svijeta.

U petak, 23. lipnja, Rijad i njegovi saveznici obznanili su listu skraćenih zahtjeva u 13 točaka i dostavili je Kuvajtu – državi koja ima ulogu posrednika između Katara i Saudijske Arabije. Među najvažnijim, svakako su zahtjevi za prekidom katarskih diplomatskih odnosa s Iranom i svih veza s panislamističkim radikalnim pokretom „Muslimanska braća“ .

Još jedan zvučan zahtjev odnosi se na završetak turske vojne nazočnosti u Kataru, priopćila je agencija Associated Press, pozivajući se na sadržaj samog dokumenta.
Osim toga, od Katara se traži prekid „naturalizacije državljana“ drugih arapskih zemalja koji se sada nalaze u toj zemlji. Također, Doha mora izručiti sve one koji se nalaze na tjeralicama Saudijske Arabije, UAE, Bahreina i Egipta, a optuženi su za terorizam. Također mora dostaviti detaljno izvješće o financiranju inozemnih oporbenih organizacija i političkih pokreta. U jednoj točci se također spominje i isplata kompenzacija čiji je iznos još nepoznat.

Za ispunjavanje ovog klasičnog ultimatuma, čijim bi prihvaćanjem Katar de facto kapitulirao i prestao biti država koja vodi suverenu vanjsku politiku, Doha ima na raspolaganju svega deset dana.
Teško je predvidjeti kakav će biti odgovor službene Dohe, imajući u vidu nejasnu američku poziciju, koja se kretala od oštre osude predsjednika Donalda Trumpa i optužbi za katarsko sponzoriranje terorizma, do puno blažih stavova državnog tajnika Rexa Tillersona, koji je naglašavao zajedničku američko-katarsku borbu protiv terorizma i upozoravao arapske zemlje da njihovi zahtjevi Kataru moraju biti „razumni i provedljivi“. U međuvremenu su SAD i Katar potpisali sporazum o isporuci 36 američkih zrakoplova F-15QA za iznos od 12 milijardi dolara, i dogovorili obavljanje zajedničkih pomorskih vojnih vježbi. Osim toga, Katar su podržale Turska, Irak i Iran, dok su Kuvajt i Oman neutralni.

Doha je već ranije izvjestila kako slični zahtjevi, uključno i zatvaranje televizije Al Jazeera ili Midle East Eye nikada neće biti prihvaćeni. Osim toga, Katar odbacuje vođenje bilo kakvih pregovora sve dok traje arapska blokada zemlje.

Iz svega toga može se pretpostaviti kako će najnoviji spisak arapskih zahtjeva izazvati identičnu reakciju Dohe, koja kategorički odbacuje svoje financiranje ili potporu terorizmu, iako priznaje da pojedincima iz takvih organizacija omogućuje boravak u zemlji ali samo zbog mogućnosti uspostave dijaloga s ciljem riješenja globalnih sukoba.

Gledano iz šireg kuta, jasno je kako je najvažniji cilj arapskih saveznika osigurati promjenu katarske vanjske politike u odnosu prema Iranu – glavnom saudijskom regionalnom suparniku. Dobri odnosi Dohe i Teherana pod sumnju stavljaju i toliko razvikanu „sunitsko-šijtsku mržnju“, kao „ideologiju“ koja predstavlja jedno od temeljnih  saudijskih vanjskopolitičkih uporišta usmjerenih na osiguranje vlastite regionalne dominacije unutar arapskog svijeta čiju veliku većinu predstavlja sunitsko stanovništvo. Zato se od Katara zahtjeva zatvaranje diplomatskog predstavništva u Teheranu i izgon svih članova iranskog Korpusa straže islamske revolucije iz Katara, kao i prekid trgovinskih odnosa s Iranom.

Ali realno je vrlo teško očekivati kako će Katar Iranu okrenuti leđa. Dvije države dijele gigantsko plinsko nalazište „Sjeverni i Južni Pars“ u Perzijskom zaljevu, koji Kataru osigurava goleme financijske prihode, koji su ga i učinili najbogatijom državom svijeta.

Ali ukoliko Katar prihvati najnoviji ultimatum arapskih susjeda i Egipta, njegova provedba tijekom prve godine provjeravala bi se jednom mjesečno, a također i kvartalno. Nakon toga, slijedećih deset godina nadzor bi se obavljao jednom godišnje.

Za jednu državu, do jučer napoleonskih regionalnih ambicija, u svakom slučaju vrlo ponižavajući uvjeti.