Turski ministar – Zapad kriv za ukrajinsku krizu

Turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu je 18. kolovoza iznio do sada nikada javno ne izrečene konstatacije bilo kojeg visokopozicioniranog dužnosnika vlada iz kruga zemalja članica NATO saveza, koje se odnose na ukrajinsku krizu. On je za krizu u toj zemlji u mnogome optužio Zapad.

„Pogledajte što se dogodilo u Ukrajini. Oni (Zapad) su joj postojano prijetili i prisiljavali na izbor između njih i Rusije. Govorili su „ili ćeš biti s nama ili s Rusijom“. Takav put nikuda ne vodi. To što se danas događa u Ukrajini jest glavni obrazac problema u regiji“, izjavio je turski ministar vanjskih poslova. Naglasio je, kako je on osobno još dvije godine prije početka ukrajinske krize govorio o tome, da će se, ukoliko se tako nastavi i dalje, u Ukrajini dogoditi sve ovo što se i dogodilo.

Zapad, prema njegovom mišljenju, mora odustati od patronažne politike jer je to „put u slijepu ulicu“.

Ove riječi šefa turske diplomacije ukazuju na dramatičnu promjenu turske vanjske politike, poglavito kada se imaju u vidu njezini prijašnji stavovi po pitanju Ukrajine, prije svega u kontekstu odnosa prema Krimu. One jasno ukazuju na okretanje Turske samostalnom vođenju vanjske politike (naravno, to nikako ne znači i okretanje leđa Zapadu, a još manje izlasku iz NATO-a), prije svega u njezinom bližem okružju gdje se Ankara primarno rukovodi zaštitom vlastitih nacionalnih interesa.

Dolaskom novog premijera Binaliya Yildirima nakon smjenjivanja njegovog prethodnika Davutoglua (ideologa turske neoosmanske vanjskopolitičke doktrine), novi vanjskopolitički smjer zemlje najavljen je njegovim prvim riječima odmah po stupanju na novu dužnost. Tada je izjavio kako će Turska popraviti sve porušene odnose sa svojim susjedima, a što je de facto označilo i kraj njezine agresivne vanjske politike koja je do krajnjih granica destabilizirala njezin unutarnji i međunarodni položaj. Bilo kako bilo, nakon neuspjelog državnog udara u noći 15. srpnja, Turska se vidljivo okreće politici suradnje i dogovora, pričemu zaoštrava odnose sa Zapadom, smatrajući ga „suodgovornim“ (SAD) za pokušaj puča, ili „izdajničkim“ (EU i SAD) zbog nepružanja potpore službenoj vladi u kritičnim trenutcima i neposredno nakon njih.