Turski medij „Sabah“: marš janjičara izluđuje SAD

Geopolitika.News nastavlja s prijevodom onoga što samtra dostojnim prijevoda. Danas je to, svakako, jučerašnji članak turskog medija „Sabah“, autora Bercana Tutara, koji se odnosi na top-temu ovoga tjedna unutar svjetskih vojnih analitičkih krugova – sklapanju rusko-turskog ugovora o isporuci Turskoj suvremenih ruskih PZO i PRO sustava S-400, usprkos više puta javno izražavanom američkom protivljenju. „Sabah“ je provladin medij i zato njegove stavove možemo smatrati produženom rukom službenih stavova Ankare. Iz sadržaja teksta jasno se iščitava, koliko turbulentnoj dinamici i promjeni čitave paradigme globalnih strateških odnosa upravo sada svjedočimo. On najbolje ukazuje koliko su daleko u sferu potpunog nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi i koliko će, zapravo, njih biti složeno svesti u okvire zadovoljavajuće, a kamo li iznova strateške suradnje. Zato evo prijevoda toga teksta u cijelosti:

„Kao signal onima koji bestidno okružuju Tursku sa svih strana, predsjednik Erdogan je izjavio: „Oni su jednostavno sišli s uma nakon što smo mi sklopili sporazum o S-400.“ A kako ovdje ne sići s uma! Turska će poslje Rusije i Kine biti treća zemlja u svijetu i prva u NATO-u, koja će posjedovati S-400. … Taj strateški sporazum označava završetak jedne epohe. Dva tako jaka i važna igrača, poput Rusije i Turske, koje su tijekom 250 godina jedna drugoj konkurirale na Kavkazu, Balkanu, Srednjoj Aziji, Bliskom istoku, ujedinjuju svoje napore. Nećemo govoriti o tome da je globalna strategija Atlantista bila u našoj regiji temeljena na sukobu Rusije i Turske, a u cjelosti, u Aziji – na konkurenciji Rusije i Kine. Sada se ta temeljna paradigma radikalno mijenja. Tradicionalna imperijalna strategija, koja se zasnivala na „ravnoteži straha“, odlazi u prošlost. Štoviše, trio Turska-Kina-Rusija u potpunosti je razrušio tri zasebna američka globalna mita. Turska, ispunjavajući ulogu crnog labuda, skrila je lažne ideje SAD-a o demokraciji i ljudskim pravima. Postalo je jasno kako je „izvoznik demokracije“ SAD – ustvari trgovac kaosom, ratovima, prevratima. Rusija je već u sitne komadiće razbila mit Pentagona u Gruziji, Ukrajini, Siriji, a temeljem skandala oko Snowdena i navodnu virtualnu umješanost u američke izbore – iskonstruiranu od strane CIA-e. A Kina je sa svojom proizvođačkom nadmoći srušila američku ekonomsku supramaciju. A najviše je Atlantiste izbacilo iz ravnoteže, to, što je Turska „izletjela iz krletke“. Sada oni svim sredstvima žele uzdrmati odnose Turske, Kine i Rusije. S tim ciljem oni će maksimalno proširiti kaos u svim državama koje se nalaze na trasi „Puta svile“. Brazil, koji se drži blisko rastućoj Aziji, preodgajaju „sudskim prevratom“, a Venezuelu – političkom krizom. SAD, koje provode „ustavni prevrat“ u Kini savezničkom Pakistanu, pod agendom sjevernokorejske krize također su protiv Pekinga razmjestili sustav proturaketne obrane u Južnoj Koreji. U okviru tragedije u Rakhini (Mianmar) – pokrenut je projekt mobilizacije islamskog svjeta protiv Kine, identičan onome koji je uspješno primjenjen protiv Rusije tijekom okupacije Afganistana. A u odnosu na Rusiju računa se na to, da bi nakon Ukrajine revanš išao posredstvom novog „podgrijavanja“ čečenskog problema. Može li se to zaboraviti? Od 1945.g. SAD je svrgnuo više od 50 vlada u svijetu, kao rezultat okupacije, prevrata, unutarnjih urota. U nekoliko desetaka svjetskih država oni su se uplitali u izbore i vlast predavali svojim „plaćenicima“, provocirali građanske ratove i nisu se ustručavali od primjene zabranjenog oružja protiv civilnog stanovništva. A najvažnije – vršili su atentate na mnoge inozemne vođe. Ali svi planovi, koji su trebali biti ispunjeni protiv Turske od 15. srpnja 2016.g., razbili su se o čvrstu stijenu  volje turskog naroda. Kada je CIA bacila ručnik u ring, u tom trenutku je preko Izraela pokrenuta „karta referenduma“ na sjeveru Iraka, kako i „projekt osnivanja terorističkog koridora“ rukama Pentagona na sjeveru Sirije. Njemačkoj je već bila dana uloga zaštite terorističke organizacije FETO Fetulaha Gulena i Radničke stranke Kurdistana. A kada je postalo jasno kako sve to ne daje rezultate, aktiviran je američki sud. Ali neovisno o tome, oni (protuturski teroristi, op. GN.) svejedno neće postati cilj i iznova će proći pokraj Turske“, završava svoj članak turski medij „Sabah“, čiji original možete vidjeti na poveznici.