Turska: Novi smjer prema sirijskoj politici

Turski medij Milliyet objavio je zanimljiv osvrt vezano uz tursku politiku prema Siriji (http://www.milliyet.com.tr/suriye-politikasinda-yeni-ayar-dunya-ydetay-2296150/), a Geopolitika.news ga prenosi u cjelosti:

Binali Yıldırım (turski premijer, op. G.news) u svojim prvim izjavama po dolasku na tu dužnost, izjavio je kako je njegov cilj poboljšanje pogoršanih (Turskih, op.G.news) odnosa s državama regije, među koje je svrstao i Siriju.

U posljednje vrijeme premijer i drugi članovi vlade odašilju signale u tom smjeru poduzimajući određene korake. Razmatrali su sirijski problem tijekom posljednjih sastanaka s Rusijom i Iranom. Turski premijer je kazao, kako se glede toga u sljedećih pola godine mogu očekivati važni događaji. U  intervjuu izvjesnoj novini govorio je o turskom „planu“ od tri točke, pripremljenom za riješavanje sirijskog problema.

Taj „plan“ uključuje parametre koje je odredila Ankara. Prvi od njih je očuvanje sirijske teritorijalne cjelovitosti (drugim riječima, država se ne mora raspasti na nezavisne regije); drugo – omogućavanje načina kako bi razne etničke grupe same uspostavile svoju samoupravu; treće – osiguranje povratka sirijskih izbjeglica svojim kućama…

S Asadom ili bez njega?

Taj „plan“, koji sadrži opća načela, ne zadire u važan moment, poput metodologije (načina) s pomoću koje bi se dosegnuli ti ciljevi. Npr.,kako će se to odvijati: s Asadom ili bez njega? Kako će se zaustaviti građanski rat koji traje već pet godina? Hoće li vanjski igrači promijeniti svoje pozicije kojima podupiru lokalne snage? I kako će naći „zlatnu sredinu“?

Turska je od samog početka krize kao prvi uvjet za njezino riješenje postavila odlazak Asada s vlasti. Kako bi se to osiguralo, počela je otvoreno i aktivno podupirati oporbene organizacije. To je Tursku gurnulo u sukob s Rusijom i Iranom koje podupiru Asada.

Sada se u okviru dijaloga s Rusijom i Iranom očekuje ispravljanje tih različitih gledišta i zauzimanje dogovorene strategije.

„Traženje zlatne sredine“

Stvarna ruska (i iranska) pozicija u odnosu na Asada zahtijeva od Turske „elastičnost“ u traženju te „zlatne sredine“. Govoreći konkretnije, Ankara će, vjerojatno, morati  prestati inzistirati na svojim uvjetima – „Asad najprije mora otići“, i na taj će način biti nađena zajednička formula.

Drugi moment koji Ankara mora urediti s Rusijom i Iranom u politici po Siriji vezan je uz njezinu aktivnu potporu snagama sirijske oporbe (poput Slobodne sirijske vojske). Opće je poznato kako su te snage cilj ruskih napada (uključno i sirijski Turkmeni), što zabrinjava Ankaru. Očekivanje Turske po tom pitanju je da Rusija te snage više ne smatra neprijateljima.

I na kraju, pitanje koje se neposredno tiče Turske, a povezano je sa strankom sirijskih Kurda „Demokratski savez“ (PYD)/Postrojbama narodne zaštite (YPG). To pitanje posvađalo je Tursku sa SAD-om. Interes i simpatije koje je Rusija ranije iskazivala prema PYD izazvali su nezadovoljstvo Ankare. Zanimljivo će biti hoće li Rusija sada u okviru svoje politike prema Siriji omogućiti poredak koji će uzeti u obzir i osjetljivost Ankare po tom pitanju