Globalna borba za medijski utjecaj: Zašto ruski RT tako uspješno preotima Zapadnu publiku?!

Nedavno, u prosincu 2015., obilježeno je deset godina od osnutka i početka djelovanja međunarodnog ruskog informativnog tv kanala RT. RT čije je originalno ime glasilo Russia Today (hrvatski: Rusija Danas) postao je nezaobilazan medij i važan faktor koji utječe na javno mnijenje ogromnog dijela svjetske populacije. Počevši zapravo od ničega, ovaj medij se uzdigao na visine koje njegovi pokretači nisu ni sanjali.

U ovom tekstu analiziramo što je ustvari RT i koji je značaj toga tv kanala. Ova tv kuća i portal predmet su burnih rasprava, sporova i kontroverzi. Za neke je RT propagandno glasilo Kremlja, a za druge relevantan, hvalevrijedan i bitan masovni medij.

Prije svega, nemojmo zaboraviti jednu važnu činjenicu. Svugdje u svijetu, a posebice u svijetu politike i medija, prašina se podiže isključivo oko ljudi i stvari koje nešto vrijede i predmet su ljubomore i zavisti. Jedino siromašni i oboljeli od neke teške bolesti mogu imati 100% potporu i odobravanje širokih narodnih masa. Ne mora uvijek biti tako, ali najčešće jest.

Prevedeno na naš slučaj: da, program RT-a vrijedi, itekako vrijedi. Ostvarenja i rezultati koje je ovaj ruski medij postigao dovoljno govore sami za sebe. Navest ćemo samo neka dostignuća koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

RT se sastoji od tri glavna informativna kanala: RT International (emitira se iz Moskve), RT America (Washington) i RT UK (London) i kanala za dokumentarce (RT Documentary). RT online platforma odnosno portal se sastoji osim engleske i njemačke, i od francuske i ruske komponente. Programski sadržaji su dostupni na šest jezika uključujući arapski i španjolski.

Ovu tv kuću može gledati više od 700 milijuna gledatelja u više od stotinu zemalja diljem svijeta. RT je prva tv postaja čiji su pogledi na YouTubeu premašili milijardu. RT je najgledaniji tv kanal na YouTubeu čiji video zapisi imaju više od 3 milijarde pogleda. Više od 12 milijuna sviđanja i pratitelja na Facebooku.

RT je prvi ruski tv kanal koji je nominiran za prestižnu međunarodnu nagradu Emmy u informativnoj kategoriji i to tri puta: 2010. zbog praćenja posjeta Baracka Obame Rusiji, 2012. zbog izvještavanja o prosvjedu Occupy Wall Street i 2014. zbog prikaza štrajka glađu zatvorenika u američkom zatvoru Guantanamo.

2013. RT je osvojila prvo mjesto na najprestižnijem europskom televizijskom festivalu, Monte Carlo Festival, za najbolji 24-satni informativni kanal porazivši CNN, Al Jazeeru i Sky News.

80 milijuna kućanstava u Sjedinjenim Državama može gledati RT. 2011. ruski kanal je bio drugi najgledaniji strani informativni kanal u Americi odmah nakon BBC-a i najgledaniji strani tv kanal 2012. u velikim gradovima. 2014. u velikim američkim urbanim područjima, uključujući Washington, New York, Los Angeles, San Francisco i Chicago, RT je tjedno gledalo nešto manje od tri milijuna gledatelja. RT je jedna od najbrže rastućih tv mreža u Europi.

No, početak nije bio lagan. RT je kreirana u sklopu širih napora ruskih vlasti da poboljša sliku Rusije u svijetu koja je bila na vrlo niskim granama. Rusija se povezivala isključivo uz negativnosti poput tiranije, represije, komunizma. Nešto se moralo učiniti. Nakon kolapsa Sovjetskog Saveza Rusija je bila u svakoj vrsti nereda pa tako i u medijskom neredu. No, dolaskom novih vlasti na čelo sa Vladimirom Putinom stanje se počelo popravljati.

‘To će biti ruski pogled na svijet. Želimo prezentirati ruski stav na događaje u svijetu i staviti Rusiju na dobar glas.’ Tako je zborila na samim počecima glavna urednica Margarita Simonyan koja je ostala na toj poziciji kroz sve te godine do danas.

Na samom početku, u ljeto 2005., nova tv mreža nije imala niti vlastite urede već je bila smještena u nekorištenim prostorijama u zgradi RIA novosti. ‘Boja sa zidova je otpadala, pauci su hodali, prljavi prozori i stari namještaj’ – prisjeća se izvršni ravnatelj Andrej Bukaškin. Osnivačima je tada nedostajalo tehničkog i stručnog osoblja, ali su u kratkom vremenu napravili podvig. 10. prosinca 2005. Russia Today započela je emitiranje i otvorila novo poglavlje u svjetskoj medijskoj povijesti.

Početna ideja je bila da se kanal bavi prvenstveno političkim događajima u Rusiji, no ubrzo se shvatilo kako takav pristup neće donijeti rezultate. Russia Today je otpočetka bila namijenjena gledateljima izvan Ruske Federacije koje ne zanima konstantno slušanje o događajima koji se odvijaju samo u Rusiji ili su izravno s njom povezani. Zbog toga je i 2009. došlo do preimenovanja u jednostavno RT. Fokus RT-a se prebacio na događanja u cijelom svijetu, a posebice u Europi i Americi.

Izvještavajući istinito, smjelo, točno i bez okolišanja, stavljajući u fokus zanemarene javne osobe i događaje, RT je bilježila kontinuirani rast gledanosti. Pojavila se u vrijeme kad je internet malo pomalo postao najutjecajniji medij. Početkom 2000.-ih kvaliteta formalnih medija poput televizije i novina u svijetu se strmoglavila jer su se na internetu mogli čitati besplatni sadržaji poput blogova i portala kojih je iz dana u dan sve više. Zapadni mainstream mediji su počeli sve manje propitkivati svoje vlade i predsjednike te su se preusmjerili na jednostavno preuzimanje njihovih objava smatrajući ih apsolutno točnima. Politički događaji koji su se desili to potvrđuju.

2001. nakon terorističkog napada 11. rujna, SAD su za odmazdu izvršile invaziju Afganistana iako glavni arhitekt terorističkog napada nisu bili Afganistanci već Saudijac – Osama bin Laden. Američki mediji su započeli hajku protiv talibanskog režima a nisu tražili prave inicijatore terorizma koji su se nalazi u njihovim arapskim saveznicima.

2003. je uslijedila američka invazija Iraka zbog navodnog iračkog posjedovanja oružja za masovno uništenje. New York Times, CNN i ostali mainstream mediji stalno su prozivali i napadali Irak zbog navodnog posjedovanja toga oružja što se u budućnosti pokazalo krivim. Iako je bilo nekih isprika zbog netočnosti, godine laži ne mogu se opravdati kratkim izjavama isprike.

Naravno da je takva situacija pogodovala dolasku na scenu jedne tv kuće kao što je Russia Today koja pruža alternativni pogled na svijet. RT se počela rapidno uzdizati od 2008. i gruzijskog rata. Jedino je ona prenosila cijeli taj rat s terena otpočetka do kraja. Jedina je pokazala istinu o gruzijskoj agresiji i zločinima koje su snage Mihaila Sahašvilija počinile.

2010. je pokrenuta RT America i otada Amerikanci mogu vidjeti i saznati sve ono što prije nisu mogli. Sada mogu američki mnogi skriveni problemi izaći na vidjelo.

Krajem 2010. s izbijanjem Arapskog proljeća i novim geopolitičkim previranjima, RT je dobila priliku da svoje poslanje uzdigne na još jednu višu razinu. Zahvaljujući sjajnim novinarima koji nisu izbjegavali otići na ratom ugrožena područja, mogli smo vidjeti iz prve ruke o kakvim se to borcima ‘za slobodu i demokraciju’ na Bliskom istoku radi. Većinom su to bili najgori mogući džihadisti koji su brzo preuzeli kormilo pobuna u Libiji i Siriji. Na RT-u su upozoravali mnogi analitičari što će se dogoditi ako Gaddafi bude skinut s vlasti: potonuće u građanski rat, a i tako se dogodilo.

Ukrajinska kriza i rat u Donbasu samo su dodatno povećali ugled i gledanost RT-a. Migrantska kriza i ostali događaji tome samo potpomažu.

Trebamo se vratiti na samu svrhu postojanja ovog ruskog medija. Iako su osnivači pri osnutku Russia Today rekli kako je svrha pružiti alternativni i ruski pogled na svijet to nikako ne znači da je RT državni medij. Iako je glavni sponzor i inicijator osnivanja RT ruska država, RT nije nikad bila dvorski iliti državni medij. Državni mediji su BBC i CNN. Da je tako htjela funkcionirati RT nikad ne bi ni mogla.

Zašto? Većinu zaposlenika odnosno novinara, kojih danas ima više od dvije tisuće, čine novinari ne iz Rusije, već iz zapadne Europe i Sjedinjenih Država. Svi novinari moraju govoriti tečno engleski jer se program emitira na engleskom, a osim toga moraju biti izvrsno upoznati sa događajima u dijelu svijeta s kojim se bave. Da su se Putin i ruska država izravno išli miješati u uređivanje programskih sadržaja, ti novinari bi pobjegli. Zbog nedostatka slobode i prava na drukčije mišljenje takvi novinari su i došli raditi na rusku televizijsku postaju.
RT je skupila izvrsne novinare iz cijelog svijeta koji u zapadnim mainstream medijima u svojim državama ne mogu raditi ono što mogu u Rusiji. Peter Lavelle, Rory Suchet, Anissa Naouai, Max Keiser su samo neki od vrhunskih novinara sa Zapada. U novije vrijeme i legendarni Larry King je čak prešao na RT.

Zanimljivo da u američkoj državi, koja ima dugačku demokratsku tradiciju i tradiciju slobode izražavanja, svi glavni mediji su pod kontrolom službene politike koliko god takav prikaz stvarnosti bio iskrivljen. Dok u Rusiji koja ima dugačku tradiciju autokrata, diktatora i jednoumlja, postoje bitni i važni mediji koji imaju slobodu djelovanja neovisno o službenoj politici.

Smisao i svrha RT-a je pružiti alternativni pogled na svijet u punom smislu te sintagme. U praksi to znači preispitivati i propitkivati politiku, događaje, njihove motive, uzroke i posljedice. RT nastoji prvenstveno gledateljima izvan Ruske Federacije, u Europi i Americi, prikazivati stvarnost onakvu kakvom ona doista jest, a ne iskrivljenu i uljepšanu stvarnost kakvu najčešće pružaju zapadni mediji.

Izuzev međunarodnih odnosa i vanjske politike država prikazuju se i analiziraju unutarnji problemi Europljana i Amerikanaca poput nezaposlenosti, policijskog nasilja, migrantskih problema, etničkih i religijskih napetosti, studentskih poteškoća, bolesti itd. Sve ono što većina medija u Europi i Americi zataškava i stavlja u drugi plan tome RT posvećuje poseban značaj. Tako i osobe koje su marginalizirane mogu na RT-u doći do izražaja i reći svoj stav.

Naravno, da je osim alternativnog prikaza stvarnosti cilj i bolje prezentirati Rusiju. I tu se ne radi o tome da se propagira Putina i njegovu politiku. Dapače, Putina se često i kritizira, već je cilj pokazati da Rusija nije onakav ‘bad guy’ kakvom je žele često prikazati.

Kako izgleda program RT-a? Svaki puni sat gledamo izravan prijenos najaktualnijih vijesti iz svijeta. Rory Suchet, Eunan O’Neill i drugi voditelji i urednici rade odličan posao. Vijesti i izvještaji su relevantni, precizni, aktualni i jasni širokom gledateljstvu. Nema dosadnih i dugačkih monologa. Vijesti nisu predugačke već se fokusiraju na ono što je bitno. Pozvani analitičari su oni koji dosta puta ne mogu doći do izražaja na CNN-u ili Sky Newsu. Njih se ne prekida te mogu reći sve ono što žele pa i kad to ne ide na rusku korist.

No, nisu vijesti jedino što RT nudi. Programski sadržaj vrvi od odličnih emisija kao što su CrossTalk, Worlds Apart, In the Now, Keiser Report, SophieCo, Politicking itd. Nećemo ulaziti u analizu svakog uratka, ali svi oni su pravljeni na top standardima uz visok profesionalizam.

Ženska postava: Oksana Boyko, Anissa Naouai, Gayane Chichakyan i Sophie Shevardnadze je stručno, intelektualno i iskustveno najjači ženski novinarski tim na svijetu. Sve one, za razliku od nekih drugih novinarki koje nemaju praktičnog iskustva, uvjerile su se u stvarnost Rusije, SAD-a, Bliskog istoka, Ukrajine i sl. na terenu te vrlo dobro znaju istinu. Kad su u pitanju gosti u studiju, uvijek su nazočni zanimljivi sugovornici kojima je dan prostor da iznesu svoje mišljenje. Zadovoljstvo je gledati kako Chichakyan rešeta glasnogovornike Bijele kuće poput Tonera i Kirbyja koji su ‘zaprepašteni’ pitanjima o Turskoj, ISIL-u, američkim bombardiranjima civilnih područja i sl. Kad su u pitanju studijske analize, nema ravne Anisi Naouai i njenom specifičnom razotkrivanju činjenica s kojima zapadni mediji manipuliraju javnošću.

Tu su i izvrsni dokumentarci poput vjerojatno jednog od najboljih o Sjevernoj Koreji, kurdskim ženama koje se bore protiv ISIL-a, američkim veteranima koji su se odlučili vratiti u Vijetnam da zatraže oprost, migrantskoj krizi u Calaisu itd.

Šlag na tortu cjelokupnog sadržaja je Larry King koji je u svojim poznim godinama života ostao aktivan te se njegova politička emisija Politicking emitira na ruskoj televiziji. Prešavši na RT King je opravdao svoju odluku izjavom da ‘želi propitkivati više političare umjesto da govori u njihovu korist’. Na taj način je potvrdio kako slogan RT-a ‘Question more’ (pitanje više) nije samo fraza već praksa.

Naravno, nismo zaboravili kritike. Često najviši američki dužnosnici poput Johna Kerryja vole udariti po RT-u proglašavajući ih vjesnikom Kremlja i Putinovom propagandom koja se navodno koristi kao sredstvo ruskog utjecaja i želje za dominacijom. U takvim slučajevima nikada ne iznose detalje koji bi ukazali što je to krivo što RT objavljuje. Jednostavno ih iritira istina koju ruski medij otkriva. Američku vanjsku politiku u državnim medijima aka CNN, Usa Today, Fox News se velikom većinom portretira pozitivno dok se skriva ono nepoželjno. Kad netko istinu razotkrije dobije titulu propagatora.

Mogli bi RT-u zamjeriti da nekad previše naivno gleda na neke stvari poput izraelsko-palestinskog pitanja, ali to je stvar pristupa pojedinih novinara. Naravno da i na ovom kanalu ima pogrešaka. Zamjerka je ponekad sklonost senzacionalizmu i stavljanju fokusa na neke vijesti koje nemaju važan karakter. Moglo bi se puno toga propitkivati u Rusiji od siromaštva, bijede, nasilja itd. Općenito, bilo bi dobro da nam se više prikazuje običan život u Rusiji. Lako je otkrivati minuse Europe i SAD-a, a puno je teže to raditi u svome dvorištu. Vjerojatno i u RT-u postoji granica do koje se može kritizirati državna vlast. Svi ti nedostaci su puno manji od drugih top tv kanala, ali postoje. Ukratko,postoje događaji koji se zanemaruju i ignoriraju, ali sve činjenice koje su iznesene su točne.

Narod u Europi i Americi nije glup i blesav koliko god neki moćnici tako mislili. Stajalište da je Rusija utjelovljenje negativnosti i opasnosti narodne mase na Zapadu su prozrijele kao netočno pa u tome i leži ključ uspjeha ruskog tv kanala. Danas zapadnjaci gledaju RT kao što su 1970-ih i 1980-ih Rusi slušali Radio London ili Glas Amerike u potrazi za istinom. Narodu je dosta laži i propagande.

RT je pružila istinu o Arapskom proljeću, demistificirala ‘rusku agresiju na Ukrajinu’, razotkrila tursku suradnju s ISIL-om, pružila istinu o rušenju zrakoplova MH17, istražila nagli porast korištenja oružja u SAD-u, prikazala probleme koje donose migranti, prosvjede protiv policijskog nasilja u Americi… Sve to nije jeftino. Budžet televizije se povećao s 30 milijuna $ 2005. na oko 300 milijuna $ 2015.

Problem sa zapadnim mainstream medijima jest da su se udaljili od novinarske struke i nepristranosti te su prevelikog oduška dali emocijama i osjećajima. Previše vjeruju državnim vlastima. Novinari na temelju državne politike stvore određeni zaključak pa zatim žele istinu prilagoditi tome. S druge strane, RT krasi čisti novinarski profesionalizam, dopušta iznošenje različitih mišljenja, potiče kreativnost, nudi alternativu i višestruko ispituje politiku iako se ponekad potkradu pogreške.

Nezadovoljstvo masa dosadašnjim kanalima pružilo je mogućnost penetracije ruskom kanalu koji danas 10 godina nakon osnutka ima svijetlu budućnost. Vaš autor pali RT svaki dan odmah nakon ustajanja ako ima vremena jer se gledanjem RT-a dobiva najbolji mogući prikaz stvarnosti. Treba gledati i sve ostale kanale poput Euronewsa, Al Jazeere, CNN-a i BBC-a jer slobodno medijsko tržište nam dopušta da sami biramo što ćemo gledati i zaključujemo što je točno, a što nije. Gledajte RT, ali i druge kanale i kritički promišljajte. Topla preporuka.

Članak u cijelosti preuzet s advance.hr