Die Welt: Došlo je vrijeme za ukidanje sankcija Rusiji

Geopolitika.News nastavlja s prevođenjem svega onoga što je dostojno prijevoda, neovisno o tome s koje strane svijeta dolazilo. Danas ćemo se osvrnuti na zanimljiv novinarski uradak iz SR Njemačke.

Kako njemački mediji najvećim dijelom aktivno  sudjeluju u proturuskoj histeriji, koja se, kao dominanta,  već nekoliko godina provlači Zapadnim mainstream medijskim prostorom, danas prenosimo komentar iz Die Welta (medija, koji se po tom pitanju previše ne razlikuje od većine drugih medija – upregnutih u jaram visoke politike).

Tako Die Welt, u svom članku od 26. veljače, piše, kako demonizacija Putina i Rusije niučemu ne pomaže Zapadu. Trgovinski bojkot protiv Moskve ne može trajati vječno – došlo je vrijeme za novu istočnu politiku.

S vremena na vrijeme Zapadne države produljuju ili jačaju sankcije protiv Rusije, uvedene prije tri godine, i to im pomaže u osjećaju zajedništva – ali to je neodrživa politika, piše Die Welt. Bivši savjetnik predsjednika Regana i ex-veleposlanik SAD-a u Moskvi Jack Matlock, nedavno je izjavio, kako sankcije, Zapadu nanose više štete nego koristi. I Henry Kissinger, koji također ne pripada krugu simpatizera ruskog predsjednika, nedavno je formulirao upozorenje: demonizacija Vladimira Putina nije politika već njezin nepotpuni zamjenik.

Politika Obamine administracije, usmjerena na kažnjavanje ruskog predsjednika, ušla je u slijepu ulicu. Sankcije imaju učinak, ali ne onakav kako bi to željeli Zapadni vođe od Washingtona do Bruxellessa. Posljedice su se pokazale nepredvidljive, piše Die Welt.

Je li došlo vrijeme za novu istočnu politiku, središtem koje moraju postati odnosi s Rusijom? Odgovor na to pitanje, navodi se dalje u članku, nije moguće dati polazeći iz samo jedne, neutješne ocijene gospodarskog položaja „Putinove autokracije“, koji će se teško popraviti u skoro vrijeme. “Nužno je također učitati dugoročne interese Zapada, nepredvidljivost novog američkog predsjednika i gospodarske gubitke, koji za sobom po Zapad povlače odmak od Rusije u srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi“, navodi se u tekstu.





Nije manje važno razmisliti o tome, kako nedopustiti „neplaniranu eroziju sankcijskog fronta“, proizišlu iz nacionalnog oportunizma. Autor je uvjeren, kako će prije ili kasnije Trumpova Amerika i države EU početi slijediti svaki svoje interese, zato što će to morati. Stoga je sada nužno izbjeći takve tendencije raspada, uz pomoć dalekovidne politike u odnosima s Rusijom. „Pridržavati se sankcija protiv Rusije samo zato što nitko ne zna kako ih ukinuti – „graniči s apsurdom“, navodi se u tekstu Die Welta.

Razmatranje tog pitanja ne dozvoljava odlaganja jer su sankcije, po svojoj prirodi – pola mirnodopsko, pola vojno sredsvo, i odnositi se prema njima treba oprezno, puno više nego je to u sadašnjoj „izvanredno ozbiljnoj igri Istoka i Zapada“, naglašava se u komentaru Die Welta.

Autor teksta poziva na razmišljanje i traženja kompromisa između ciljeva Zapada i Rusije i povratak mjerama usmjerenim na razvoj povjerenja i sigurnosti koje su postojale prije tri godine.





Ipak, najvažniji zajednički cilj, kaže se dalje, mora biti onemogućavanje početka rata, neovisno o tome, što može biti razlog njegovog započinjanja – političke ideje, lakomislenost, ili gubitak vojnog nadzora.

Rusija uopće nije tako vojno snažna, kako izgleda, ali ona nije ni slaba: kriza se osjeća, kako u trgovinama tako i destinacijama u koje su Rusi ranije odlazili na godišnje odmore, a sada su primorani štedjeti. Ali sve se to događa „u državi koja još pamti teža vremena, a osim toga, ima sklonost sve to pripisivati vanjskom svijetu“.

U članku se dalje obraća pozornost na to, da u Rusiji usporava proces modernizacije u različitim sferama: od građevinarstva i izgradnje stanova, do uvoza suvremene industrijske opreme.

Moguće je kako Putin razmatra vojno-industrijski kompleks kao motor napretka. Ruske vojne tehnologije u nekim sektorima uistinu nadilaze Zapadne sustave naoružanja, priznaje se u članku. Međutim, to nije dovoljno, i Putinovim savjetnicima je to poznato, isto kao i Kremlju.

U članku se navodi, kako bi zaostajanje za Kinom, SAD-om, Japanom i Europom u gospodarskom smislu i pretvaranje u drugorazrednu ili čak trećerazrednu zemlju – bio udarac ruskom ponosu, narušavanje ruskih nacionalnih interesa i ugroza unutarnjem jedinstvu zemlje. Putin je govorio kako sve ovisi o cijeni nafte i da opasnost po ruski proračun počinje njezinim padom ispod 50 dolara za barel. On najbolje od svih zna, navodi se dalje u članku, kako je sudbinu SSSR-a odredila upravo cijena nafte. Od 70-ih godina ta je zemlja mogla sebi dozvoliti vođenje ratova od Afganistana do Mozambika i Angole, ali u ljeto 1986. g. cijena nafte je pala i to je za Kremlj postala neutješna vijest. Stanje se počelo popravljati tek nakon desetljeća i pol, ali konkurencija na svjetskom energetskom tržištu je velika, a perspektive ostaju mračne. Putinu preostaje razmotriti prioritete, navodi Die Welt.

Stanje se može poboljšati samo ukoliko se uspije dogovoriti oko ukidanja sankcija, a Zapad nešto dobije za uzvrat. Zadržavanje današnjeg stanja je krajnje opasno. Uostalom, Minski sporazumi još ostavljaju prostora za razmišljanja i vođenje pregovora. Ako ih se ne smatra krajem, oni mogu postati početak nove istočne politike, zaključuje Die Welt.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like