SAD u UN-u optužio Iran za narušavanje rezolucije VS, usporedivši to s basnom o žabici i škorpionu

Sjedinjene Države su optužile Iran za „višekratno i smišljeno“ narušavanje rezolucije VS UN-a br. 2231, usvojenoj nakon sklapanja sporazuma međunarodne „šestorice“ s Teheranom oko iranskog nuklearnog programa, u lipnju 2015. godine.

U četvrtak, 29. lipnja, stalna predstavnica SAD-a u UN-u Nikki Haley, izjavila je kako međunarodna zajednica, kao odgovor na iransko narušavanje spomenute rezolucije, nije poduzela niti „minimalne korake“. Pritom je govorila o „mnogobrojnom lansiranju balističkih raketa, potvrdi ilegalnih isporuka oružja, nabavljanju raketnih tehnologija i nepotčinjenju zabrani odlaska u inozemstvo pojedinih službenih osoba“ od strane Irana.

Washington, izjavila je Haley, na ativnosti Teherana namjerava reagirati jednostrano, a SAD „više neće zatvarati oči na ponašanje iranskog režima“. „Mi ćemo surađivati s međunarodnim partnerima kako se ne bi propuštao teret zabranjen rezolucijom i nastavit ćemo uvoditi sankcije prema onima tko pomaže narušavanju rezolucije 2231“, izjavila je američka predstavnica u VS.

Nikki Haley je iransko ponašanje usporedila s basnom o žabici i škorpionu, prepričavši siže: škorpion je zamolio žabicu da ga prenese preko rijeke ali ona se bojala njegovog apetita. Škorpion joj je na to odgovorio, kako bi u tom slučaju oboje potonuli pa je žabica pristala učiniti uslugu. Ali na polovici puta škorpion ju je svejedno ugrizao, a na njen posljednji upit „zašto?“, odgovorio je: „Takva je moja priroda.“

Geopolitika.News podsjeća kako rezolucija VS UN-a broj 2231, izglasana 20. lipnja 2015. godine, poziva iransku vladu na ne izvođenje lansiranja balističkih raketa u svrhu njihovog testiranja, a njom je također uveden i embargo na isporuke oružja Iranu u slijedećih pet godina, kao i raketa i raketne tehnologije u narednih 8 godina.

Međutim, iranska logika polazi od geopolitičke realnosti i dramatično izmjenjenih odnosa u regiji do kojih je u međuvremenu došlo. Oni prijete ozbiljnim narušavanjem pariteta snaga u korist njemu neprijateljskih zemalja, prije svega Saudijske Arabije i Izraela. O tome svjedoče i nedavno potpisani američko-saudijski sporazumi o isporukama sofisticiranog američkog naoružanja u vrijednosti od golemih 109,7 milijardi dolara. Teheran na takve poteze svog glavnog regionalnog suparnika, koji, k tome, neprestano poziva zemlje regije na suprostavljanje iranskim ambicijama, ne želi ostati ravnodušan. O tome svjedoči i nedavni prvi iranski napad raketama srednjeg dometa u posljednjih 30 godina, na džihadističke ciljeve u istočnoj Siriji, oko grada Deir ez-Zoura, puno više propagandnog nego li stvarnog vojnog značaja. Rakete su pogađale zadane mete s odstupanjem od svega 15-30 metara, što spada u više nego prihvatljive okvire bojeve učinkovitosti. Ali ono što je pritom najviše zabrinulo američke i izraelske vojne stručnjake, jest činjenica o prvom dokazu integriranosti i koordinacije izvedbe tih raketnih napada u realnom vremenu, s primjenom sofisticiranih metoda praćenja i zapovjedanja, koje potvrđuju činjenicu da je Iran de facto postao „raketna država“, Prema procjenama vojnih stručnjaka, u raketnoj (konvencionalnoj) sferi Iran je već nadmašio i Pakistan i Indiju, pričemu najveću zabrinutost američke strane predstavlja spoznaja da je Teheran pritom u velikim dijelu oslonjen na vlastitu raketnu tehnologiju. Već sada Iran svojim raspoređenim raketnim kompleksima diljem zemlje, od kojih su mnogi kamuflirani i pokriveni ozbiljnim PZO i PRO sustavima, može nanjeti velike štete onim zemljama koje bi ga se usudile napasti Iran. Američke najave samostalnog djelovanja i primjena sankcija prema onima koji s Iranom surađuju u sferi raketnog naoružanja, jasan su pokazatelj stupnja zabrinutosti Washingtona i njegovih glavnih regionalnih partnera takvim razvojem stanja. Međutim, pritom je problem što one ne dozvoljavaju Iranu da iskazuje istu takvu zabrinutost potezima koje poduzimaju njemu suparničke zemlje regije u smislu jačanje njihove vojne moći.