Ruski ministar obrane: Rusija i SAD mogle bi zajednički napasti Rakku

Dok iz Pentagona proteklih dana pristižu priopćenja kako još nije sazrijelo vrijeme za američko-rusku vojnu suradnju u Siriji, s druge strane, one ruske, stižu sasvim suprotni stavovi.

Tako je sinoć ruski ministar obrane Sergej Šojgu izjavio, kako bi Moskva i Washington mogli početi suradnju i zajedničke akcije u sirijskom gradu Rakki – tzv. prijestolnici „Islamske države“. Kazao je, kako je potrebno ujediniti napore i da za to postoje sve mogućnosti jer obje zemlje imaju istog protivnika – međunarodni terorizam. Što se tiče Rakke, kazao je dalje ministar, tamo je sve jasno i oko toga grada nema nikakvih proturječja, u smislu koje se postrojbe u njemu nalaze. Treba samo stati, sjesti za stol i početi normalno razgovarati. Pritom je kazao i to, da je posao oko sastavljanja „savršeno precizne karte“ s mjestima dislokacije umjerene oporbe i terorista skoro završen (izrađuju ga zajednički vojni stručnjaci Rusije, Turske i Irana, op. GN). Washington treba prestati strašiti svijet Rusijom, izjavio je ruski ministar obrane.

Pentagon je na riječi ruskog ministra ubrzo odgovorio već uobičajenom retorikom, prema kojoj, SAD još ne planira proširenje vojne suradnje s Rusijom. Predstavnik Pentagona Jeff Davis kazao je sljedeće: „Mi i Rusija normalno surađujemo glede sprječavanja incidentnih situacija. Mi možemo razgovarati i uvjeriti se međusobno kako naše zračne operacije ne smetaju jedne drugima. Za sada mi ne težimo k široj suradnji.“

Geopolitika.News podsjeća, kako je upravo problem razdvajanja umjerene oporbe od terorističkih postrojbi bio glavni kamen spoticanja američko-ruskih odnosa po sirijskoj problematici, u vrijeme Obamine administracije. Prošle godine, Rusija i SAD potpisale su dva dogovora o primirju u Siriji na razini šefova diplomacija dviju zemalja (krajem veljače i krajem rujna), ali su oba neslavno propala zbog nemogućnosti američke strane da ispuni preuzetu obvezu oko razdvajanja oporbenih i terorističkih snaga. Amerikanci, jednostavno, na sirijskom terenu nisu imali, a niti danas imaju, ozbiljna uporišta unutar umjerene sirijske oporbe, koja je većim dijelom naslonjena na Tursku i Katar, dok Kurdi, u čijim redovima Amerikanci imaju najveći utjecaj, još uvjek nisu dio pregovaračkog procesa, niti su relevantna snaga koja može odlučivati o sirijskoj budućnosti.

Pentagon će ustrajati na svojim stavovima do eventualnog dogovora na najvišoj državnoj razini tj. pričekat će rezultate budućeg samita Trump-Putin. Prije toga očekivati bilo kakvu vojnu suradnju između dviju zemalja, pa makar ona bila u obostranom interesu, nije realno.