Zapovjednik ruskog Glavnog stožera oružanih snaga general Sergey Rudskoy, izvjestio je danas, kako su ruske snage izvršile zadatak uništenja „Islamske države“ u Siriji i kako je u posljednjih mjesec dana od džihadista oslobođen grad Abu-Kamal i niz naselja na zapadnoj obali rijeke Eufrat. Sirijska vojska je prošli tjedan, uz potporu ruskog zrakoplovstva, u potpunosti pod svoj nadzor stavila i zonu sjevero-zapadno od Abu-Kamala – od rijeke Eufrat do naselja Mazile. Ukupna površina te zone iznosi 2,5 tisuća kilometara kvadratnih.
Ta posljednja uporišta „Islamske države“ u Siriji branila su se najobučenijim teroristima s teškim naoružanjem i inozemnim najamnicima, kazao je Rudskoy. Nakon pet dana juriša likvidirano je više od 550 terorista, uključno i 130 terorista-samoubojica, šest tenkova, 14 vozila s eksplozivom na daljinsko upravljanje i 91-no pick-up vozilo s ugrađenim teškim strojnicama. Ruski general nije isključio kako u Siriji, u buduće, samostalne diverzijske grupe „IS“ mogu vršiti terorističke napade, ali i rekao, kako za njihovo uništenje sirijska vojska ima „posebno obučene mobilne pričuve“.
Rudskoy je naglasio važnost ruskih zračnih napada kojih je u završnoj fazi uništavanja terorista bilo nikad više. Svaki dan, kao potpora sirijskoj vojsci, zrakoplovi su izvršavali najmanje 100 naleta i izvodili po 250 napada. Masovno se koristilo i strateško zrakoplovstvo, čiji su zrakoplovi Tu-22M3 u posljednjih mjesec dana izvršili 14 grupnih napada na terorističke ciljeve.
Najzanimljivije su, svakako, informacije koje je ruski vojni zapovjednik iznio glede stanja na istočnoj obali Eufrata i sirijsko-iračkoj granici. Lokalni pobunjenici iz istočnih plemena Eufrata i kurdske postrojbe uništile su 3. prosinca ISIL na istočnoj obali te rijeke i uspostavile nadzor nad sirijsko-iračkom granicom, kazao je Rudskoy. Tu vojnu operaciju isplanirao je ruski vojni stožer u Siriji, a njom je zapovijedao Združeni operativni stožer, stacioniran u gradu Salhiah. Geopolitika.News je već prije nekoliko dana posjedovala informacije o uspostavi vojne suradnje ruskih zapovjednih struktura i kurdskih postrojbi unutar „Sirijskih demokratskih snaga“ (SDF), koje podupiru Sjedinjene Države. Radi se o vrlo interesantnom momentu, ostvarenom nedugo nakon što su turski vođa Erdogan i američki predsjednik Trump telefonski razgovarali o poboljšanju međusobnih odnosa i kojom prigodom je Trump Erdoganu rekao kako će SAD postupno smanjivati vojnu pomoć sirijskim Kurdima, a Turskoj je obećao isporuku američkih vojnih sustava, uključno i onih najvažnijih – protuzračnih, koje Turska već neko vrijeme najavljuje kupiti od Rusije (S-400).
Bilo kako bilo, general Rudskoy je danas kazao, kako su kao potpora kurdskoj i lokalnoj arapskoj vojnoj operaciji protiv džihadista na tom prostoru, djelovali ruski zrakoplovi iz njihove baze Hmeymim na sjevero-zapadu Sirije i sa zračne baze sirijske vojske pokraj grada Deir ez-Zoura.
U spomenutom gradu Salhiahu, gdje je razmješten Združeni operativni stožer, svoj rad počelo je i Vijeće za upravljanje istočnim teritorijima regije Deir ez-Zour. Vijeće je formirano uz sudjelovanje ruskih časnika iz Centra za primirje, stacioniranog u bazi Hmeimim i njegovoj ispostavi u gradu Deir ez-Zouru, a čine ga predstavnici svih etničkih i vjerskih grupa koje žive na istočnoj obali Eufrata – Beduini, Arapi i Kurdi, kao i najugledniji lokalni šeici.
Dakle, iz ovoga je vidljivo kako Moskva, paralelno sa završetkom velikih vojnih operacija, intenzivira tzv. plemensku diplomaciju i nastoji pridobiti lokalno stanovništvo na svoju, odnosno stranu vlade u Damasku, što je vrlo važno s gledišta Ženevskih pregovora koji iznova ulaze u „slijepu ulicu“ zbog ponavljanja radikalnih zahtjeva prosaudijske oporbe za brzom smjenom sirijskog predsjednika Asada, odmah nakon početka dogovorenog prijelaznog razdoblja. Takav scenarij Damask je prošli tjedan oštro odbacio i demonstrativno napustio 8. krug Ženevskih pregovora, jasno dajući do znanja tko je danas „gazda“ na terenu i da se njemu po tom pitanju nigdje ne žuri. U takvim stavovima Damask ima otvorenu potporu Rusije i Irana, ali, što se puno manje spominje, i Kine.
Komentari
0 komentara