Rusija u Iranu gradi specijalizirani vojni servisni centar za sredstva protuzračne obrane

I dok se diljem Bliskog istoka nastavlja intenzivno naoružavanje vojski tamošnjih država s oružjem svih ključnih tržišnih igrača – proizvođača naoružanja, i onih s istoka i onih sa zapada, jedna današnja vijest izaziva dodatnu pozornost. Ne zbog neke posebne težine u klasičnom vojnom smislu, koliko u onom političkom i strateškom. Radi se o ruskoj namjeri otvaranja u Iranu specijaliziranog servisnog centra za opsluživanje ruskih sredstava protuzračne obrane, prodanih Iranu.

O tome je u ponedjeljak, 12. ožujka, izvjestio pomoćnik ruskog predsjednika za vojno-tehničku suradnju Vladimir Kozhin, u intervjuu televiziji „Rossia 24“.

Podsjećamo: Rusija je 2016.g. Iranu isporučila već puno ranije ugovoreni raketni sustav PZO S-300PMU-1, a isporuka je išla vrlo sporo jer je ruska strana otezala s obvezama proizišlim iz potpisanog ugovora s Teheranom, ne želeći se zamjeriti SAD-u koji se tom poslu protivio. Čitava stvar usložnila se do te mjere da je Iran bio primoran pokrenuti sudski postupak protiv Rusije zbog ne izvršenja njezinih ugovornih obveza tj. isporuke tog sustava kojeg je Iran već bio u cijelosti platio. Međutim, pogoršavanjem američko-ruskih odnosa, poglavito nakon zaoštravanja ukrajinske krize i, dodatno, ruskom vojnom kampanjom  u Siriji. Moskva je procijenila kako po nju više nema nikakvog smisla kalkulirati i težiti nekakvoj političkoj kooperativnosti sa Zapadom  kroz koju bi ona ostvarivala određeni dio svojih nacionalnih interesa, a kako je to bilo do tada. Zato je posao s Iranom 2016.g. i odrađen do kraja, a Iran je u međuvremenu povukao tužbu protiv ruske strane. Današnja najava Rusije oko otvaranja vojno-servisnog centra u Iranu prije svega je njezina jasna politička poruka Washingtonu, da ona ne pristaje ni na kakvo uvođenje novih sankcija protiv Irana, i da je, ne samo na deklarativnoj, već i onoj praktičnoj – vojnoj razini, spremna za nastavak suradnje s Teheranom. Pri tom je Iran najveći američki regionalni neprijatelj, kojeg Trumpova administracija karakterizira kao glavnog sponzora međunarodnog terorizma, zbog čega SAD namjerava, ukoliko treba, i jednostrano izići iz međunarodnog Sporazuma o iranskom nuklearnom programu i uvesti nove (stare) sankcije protiv te zemlje. Iran, očito, postaje novo poprište globalnog geopolitičkog sukoba Rusije i SAD-a, uz već ona postojeća – Ukrajinu i Siriju. On je neposredni ruski vojni saveznik u sirijskom vojnom sukobu, a uskoro iranski predsjednik Hassan Rouhani dolazi u Moskvu, u posjet ruskom čelniku Vladimiru Putinu, prilikom čega će biti potpisani mnogi važni gospodarski sporazumi iz sfere energetike, industrije, poljoprivrede i prometa.

Glede ove vijesti također je važno napomenuti i slijedeće: iako se ne radi ni o kakvom otvaranju ruske vojne baze u Iranu, ovo će svejedno biti svojevrsni ruski vojno-tehnički punkt na iranskom teritoriju, s vlastitim specijaliziranim kadrovima, među kojima, nesumnjivo, i onim s obavještajnim zadaćama. Naime, u Iranu je ustavom izričito zabranjeno otvaranje bilo čijih stranih vojnih baza i stacioniranje tuđih  vojnih postrojbi (uključno i Iranu savezničkih). Zato će se ovdje nesumnjivo raditi o svojevrsnoj iznimci, što niti ne čudi s obzirom na aktualna geopolitička zbivanja u toj regiji i složeni položaj Irana unutar iste.