Razmišljanja svjetskih analitičara: čim Rusija može odgovoriti SAD-u na uvedene sankcije?

Ne prestaju međunarodne reakcije na nedavno uvedene nove američke proturuske sankcije (u paketu s protuiranskim i protusjevernokorejskim), što samo ukazuje na opseg političkih i gospodarskih reperkusija koje taj potez izaziva ne samo po američko-ruske odnose, već i odnose na relaciji SAD-EU, EU-Rusija i td.

Danas ćemo se osvrnuti na dvije vijesti koje se tiču navedene tematike. Prva od njih su reakcije globalnih rejting agencija, a druga se odnosi na razmišljanja, čim Rusija može odgovoriti SAD-u na gospodarskom planu, neovisno o onom političko-diplomatskom koji se odnosi na odluku Moskve o protjerivanju više od 700 službenika američke diplomatske misije iz te zemlje i svođenje  istih na reciprocitet od po 445 članova diplomatskog osoblja na obje strane.

Ali najprije podsjećamo: američki Kongres je krajem srpnja izglasao zakon o novim proturuskim sankcijama, koje je 2. kolovoza potpisao predsjednik Donald Trump. U dokumentu je propisan niz sektorskih ograničenja u odnosu na rusko gospodarstvo ali i europske tvrtke koje sudjeluju u ruskim ili zajedničkim projektima koji se odnose na naftni i plinski sektor. Štoviše, u zakonu se izdvojeno navodi američko protivljenje projektu izgradnje plinovoda „Sjeverni tok-2“. Osim toga, zakonom se omogućuje američkom predsjedniku sankcioniranje pravnih i fizičkih osoba koje investiraju u izgradnju ruskih izvoznih plinovoda ili naftovoda u iznosu većem od pet milijuna dolara godišnje.

S&P

Danas je međunarodna rejting agencija Standard & Poors (S&P Global Ratings) objavila analitičko izvješće o ovoj problematici, navevši, kako nove američke sankcije jačaju neizvjesnost na europskom plinskom tržištu. „…ukoliko, kao posljedica sankcija, Gazprom bude samostalno financirao izgradnju novih plinovoda, tvrtka može neutralizirati financijske posljedice, ne naštetivši svojoj kreditnoj sposobnosti“, navodi S&P.

Međutim, ukoliko sankcije prouzroče značajne odgode ili izazovu odustajanje od novih plinovodnih projekata, to može dovesti do povišenja cijene plina, a također i osjetno povisiti rizik od prekida isporuka iz Rusije.

Moody’s

Agencija Moody’s na istu temu piše slijedeće: „Dodatne sankcije predstavljaju negativni faktor za Rusiju jer mogu smanjiti priljev investicija.“ Također, nove sankcije mogu isprovocirati daljnje pogoršanje odnosa između Rusije i Zapada.

Poslovni portal Business Insider

Business Insider danas se bavio analizom, čim Rusija može odgovoriti na američke sankcije, i napisao, da Moskva može iskoristiti svoje poluge za pritisak na države EU.

„Ukoliko Rusija uvede nove protumjere prema SAD-u, najbolji način za to je – kroz njezine energetske isporuke, poglavito one koje se odnose na Europu“, navodi BI.

U opširnom članku, između ostalog se navode statistički pokazatelji o europskom uvozu nafte i plina. Više od 50% energenata EU uvozi. Od tog iznosa, EU uvozi 90% nafte i 66% plina, što je više nego bilo koja druga svjetska regija.

Dio europskih država uvozi više od 30% svoje energije, a Njemačka, kao najveće europsko gospodarstvo, uvozi više od 60%  energije. Francuska, kao treće gospodarstvo EU, uvozi oko 45% energenata.

Za Istočnu Europu ti su pokazatelji još viši: Mađarska, Austrija i Slovačka uvoze oko 60-65%, Litva 75%, Latvija 45%, Bugarska 37%, Češka 32%, Estonija 19% i Rumunjska 17% energenata, pričemu „najveći dio energije dolazi iz Rusije“, navodi BI.

„… na udio Rusije otpada više od 70% dostave nafte i plina koji se koriste u Bugarskoj, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Slovačkoj i Finskoj. Ona isporučuje 62% prirodnog plina i 56% nafte koji se koriste u Češkoj i 53% prirodnog plina i 90% nafte koji se koriste u Poljskoj“, navodi se u analizi BI.

Rusija znalački koristi tu ovisnost za svoje ciljeve  – prije svega za ekonomski pritisak na države koje mogu po nju predstavljati ugrozu, navodi se u članku.

Zbog svega toga države EU različito formiraju svoju vanjsku politiku. Primjerice, Francuska, koja većinu nafte i plina dobiva iz Afrike i Bliskog istoka, može si dozvoliti agresivniji stav u odnosu prema Moskvi. Njemačka ne može, jer više od polovice svog prirodnog plina i 35% nafte dobiva iz Rusije.

„S tim u svezi Berlin će morati oprezno balansirati između svog glavnog zaštitnika u sferi sigurnosti, SAD-a, i svog glavnog isporučitelja energije, Rusijom“, zaključuje BI.