Poljske geopolitičke igre i shizofreno trgovinsko ludilo kada je u pitanju njezina opskrba plinom

Dok Varšava najavljuje daljnja zaoštravanja u odnosu na rusku državnu energetsku tvrtku Gazprom i iščekuje prvi brod s američkim ukapljenim plinom, poljska državna energetska tvrtka PGNiG aktivno popunjava svoja skladišta ruskim plinom.

Europska organizacija za nadzor – „Europska plinska infrastruktura“ (GIE), izvjestila je, kako je uvoz plina porastao za 21 milijun m3 dnevno. To je za 1,5-2 puta više u odnosu na prošlu godinu. Pritom plin iz EU u Poljsku gotovo da i ne dolazi, te je jasno kako se radi o ruskom plinu. O tome posredno govori i statistika Gazproma, koja kaže, kako je tvrtka od početka godine u Europu izvezla 13,2% ili 9 milijardi m3 plina, što je prije pet dana na međunarodnom kongresu u Beču izjavio direktor ruskog holdinga Aleksei Miller.

Prema podatcima GIE, države EU 28. svibnja svoja skladišta plina napunila su s više od 500 milijuna m3 tog energenta. Najintenzivnije, nakon oštre zime, to su učinile Njemačka, Italija i Nizozemska. Prošle zime države EU potrošile su maksimalnu količinu plina – 65 milijardi m3. Rusija je sada jedina država koja povećava svoje isporuke plina u Europu, a glavni razlog toga je – cijena.

Prema informacijama MMF-a, u travnju je cijena ruskog plina na granici s Njemačkom iznosila 183 dolara za 1000 m3. Pritom se na regionalnoj europskoj trgovinskoj burzi plina, cijena tog energenta kretala u iznosu od 188 dolara i to bez isporuke, dok je američki ukapljeni plin bio kudikamo skuplji. Prema informacijama američkog Ministarstva energetike (EIA), u veljači su isporuke američkog ukapljenog plina u Španjolsku, Portugal i Tursku koštale oko 245 dolara za 1000 m3.

Neovisno o tome, poljski PGNiG je u travnju objavio informaciju o ugovoru s trenutačno jedinim američkim izvoznikom ukapljenog plina (LNG), tvrtkom Cheniere, a jučer je poljski ministar za stratešku i energetsku infrastrukturu Petr Naimski izjavio, kako će isporuke ukapljenog plina značajno smanjiti ovisnost Europe od dominacije Gazproma.

Poljski ministar je kazao, ni manje ni više nego slijedeće: „U svezi s porastom proizvodnje i proširenjem izvoznog potencijala LNG je postao globalni proizvod. Ukoliko budu usvojene pravilne odluke, Gazprom može biti potisnut s europskog tržišta ili će se njegov udio u opskrbi Europe plinom značajno skratiti.“

Međutim, poljski vladin dužnosnik je kazao i kako je istina da američki ukapljeni plin baš i nije jeftin i da bi njegovi izvoznici možda trebali razmisliti o preuzimanju troškova transporta na sebe, a ne ih uključiti u finalnu cijenu. Pritom je potpredsjednik PGNiG Maciej Wozniak odbio priopćiti cijenu kupljenog američkog LNG plina, koji u            Poljsku mora stići u prvoj polovici lipnja, a izjavio je jedino kako će daljnje isporuke ovisiti o cijeni.

Međutim, prema informacijama Fonda za nacionalnu i energetsku sigurnost, cijena američkog plina namjenjenog Poljskoj iznosi 266 dolara, u vrijeme dok cijena ruskog plina za poljsko tržište iznosi od 195-213 dolara. Stanje s ukapljenim plinom za Poljsku iz zemalja Bliskog istoka još je i gore – njegova cijena kretala bi se između 319 i 350 dolara po 1000 m3.

Još je jedan problem izrazito važan: jedan LNG tanker može prenijeti u jednoj turi 100-150 milijuna m3 ukapljenog plina, a Poljska tu količinu uveze iz Rusije za svega 5-7 dana.

Na taj način dolazimo do paradoksa: Poljska je prošle godine otvorila svoj LNG terminal, a uvoz ruskog plina u Poljsku u međuvremenu je porastao za jednu četvrtinu.

Posljednjih godina Poljska je trebala godišnje više od 15 milijardi m3 plina, od čega je 2/3 činio upravo ruski plin, a prošle godine njegov udio još se više povećao – čak 24% u odnosu na prethodnu godinu. Osim toga, PGNiG je pri prodaji plina potrošačima povećao svoju maržu. U 2016. g. EBIT (dobit do isplate poreza i postotaka) je porastao za 50% – na 1,28 milijardi zlota (320 milijuna dolara).