Njemačka ministrica: američke sankcije krše međunarodno pravo

Njemačka ministrica gospodarstva Brigitte Zypries, u ponedjeljak je izjavila kako nove američke sankcije protiv Rusije, koje je nedavno usvojio Kongres, predstavljaju kršenje međunarodnog prava.

„Mi ih jednostavno smatramo protivnima međunarodnom pravu“, izjavila je Brigitte Zypries u intervjuu njemačkoj medijskoj grupi Funke.

Pritom je kazala, kako Amerikanci „ne mogu kažnjavati njemačke tvrtke zbog njihovog biznisa u drugoj državi“, naglasivši, kako Berlin nastoji da se Sjedinjene Države ne udalje od „linije zajedničkih sankcija“ (protiv Rusije, op. GN.). Njemačka ministrica planove Europske unije o uvođenju protumjera prema Washingtonu smatra pravilnim, pri čemu se nada kako one neće dovesti do trgovinskog rata.

Podsjećamo, nedavno je i njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel izjavio, kako Njemačka neće trpjeti i prihvaćati da američke sankcije protiv Rusije štetno djeluju na njemačke tvrtke.

Međutim, Geopolitika.News ipak smatra kako se Njemačka, kao i EU u cjelini, najviše zbog njezine razjedinjenosti na liniji „stara“ i „nova“ Europa koja je nametnuta dugogodišnjom realizacijom američkih strateških planova, nema velikih manevarskih mogućnosti i poluga kojima bi se suprostavile odlukama Washingtona. Osim političkog nejedinstva, koje se sada najbolje manifestira kroz odnos Bruxellessa i Varšave, druga, ne manje važna stvar je ta, da i EU krupni biznis nema prevelikog povjerenja u zaštitnu moć od strane političkog Bruxellessa, pa pojedine velike energetske tvrtke, istina polako i oprezno, najavljuju mogućnost privremenog zaustavljanja financiranja određenih projekata u kojima sudjeluju s ruskim tvrtkama, poput, nedavno, francuske tvrtke Engie vezano uz projekt plinovoda „Sjeverni tok-2“.
Pri tom je važno naglasiti kako sve te velike europske energetske tvrtke koje aktivno posluju u Rusiji, jednako tako, pa i još više već desetljećima posluju i na američkom tržištu. Iz tog razloga, kao i prijetnji Washingtona ograničavanjem njihovih aktivnosti na američkom tlu, teško je vjerovati da se one neće pridržavati najnovijih sankcijskih mjera SAD-a prema Rusiji i tako izbjeći kažnjavanja i velike financijske štete, kao i ograničenja pristupu tržištu kapitala, kojim, zapravo, manipulira Washington.

Međutim, ovdje treba naglasiti kako nove američke sankcije ne udaraju samo na njemačke (i druge EU) tvrtke iz energetskog sektora (kako se to većinom proteže u medijima), već na gotovo cjelokupan njemački biznis u Rusiji:  građevinske, strojarske, tehnološke tvrtke, …, a  što je onda za Njemačku uistinu opasno i neprihvatljivo te je uistinu moguće da se Berlin čvrsto ukopa iza svojih stavova u vlastite rovove. A to onda može imati i šire političke konotacije. Naime, u prošlotjednom istraživanju javnog mišljenja, koje su zatražile upravo velike njemačke tvrtke koje posluju u Rusiji, čak 80% Nijemaca se izjasnilo kako se protivi novim američkim sankcijama protiv Rusije.

U takvom novonastalom političkom, poslovnom i javnom ozračju u Njemačkoj, po Washington postoji opasnost od gubitka te države kao svog pouzdanog i vjernog saveznika, a što bi dugoročno po SAD bilo vrlo štetno. Zato ipak ne treba odbaciti mogućnost da se američka administracija počme dogovarati s Berlinom i na kraju s njim i usuglasi sankcijsku politiku, kako su to činili u vrijeme prethodne administracije Baraka Obame, iako je i onda Washington nedvojbeno imao glavnu riječ. Ali tada se ipak vodila briga i o položaju i interesima EU biznisa. Dakle, Trumpova politika „America first“ po ovom pitanju možda bi ipak mogla reterirati u korist osiguranja barem temeljnih poslovnih interesa velikih europskih tvrtki.