Libija moli Rusiju započeti vojnu akciju protiv terorista

Ruski medij „Izvestija“, pozivajući se na ruske diplomatske izvore, piše kako su se libijske vlasti obratile ruskom predsjedniku Putinu s molbom za pružanje vojne pomoći kroz isporuku oružja i tehnike, uključno i borbenih zrakoplova.

Molbu je u utorak na večer, 27.9., predao posebni izaslanik generala Haftara (zapovjednika libijske vojske odane zakonito izabranom parlamentu sa sjedištem u gradu Tobruku, lučkom gradu na krajnjem sjevero-istoku Libije), libijski veleposlanik u Saudijskoj Arabiji Abdel Basset al-Badri. Njega je u Moskvi primio posebni predstavnik ruskog predsjednika za Bliski istok i Afriku Mikhail Bogdanov. „Razmatralo se pitanje ukidanja embarga i početka isporuka oružja. Libijci mole za dostavu ne samo pješačkog naoružanja, već i tehnike, između ostalog, i zrakoplova. Osim toga, pozvali su Moskvu na otpočinjanje u Libiji vojne operacije protiv islamista po istom obrascu po kojem se to sada odvija u Siriji“, izjavio je neimenovani ruski diplomatski izvor.

Ruski analitičari smatraju kako molba za isporuke oružja Libiji, namjenjenog za borbu protiv islamističkih snaga, ima smisla. O ostatku libijskih potraživanja nema komentara.

Ovdje moramo naglasiti kako je general Khalifa Haftar, utjecajni profesionalni general još iz doba snažne libijske vojske u vrijeme vladavine Muammra Gaddafija, poznat po svojim protu-islamističkim stavovima. U svibnju 2014. godine, kada je Libija već bila razarana snagama „Islamske države“ i mnogim manjim radikalnim skupinama po plemenskim osnovama, general Haftar je pokrenuo vojnu operaciju „Libijski ponos“, najavivši „istrjebljenje svih ekstremista i terorista“. General Haftar podupire legalno izabran libijski parlament koji zasjeda u Tobruku (libijski glavni grad Tripoli, koji se nalazi na zapadu zemlje, bio je donedavno pod okupacijom islamističkih snaga). Haftar se nije priključio od UN-a nametnutoj Vladi nacionalnog jedinstva sa sjedištem u Tripoliju, zato što ga premijer Sarraj nije želio imenovati ministrom obrane, iako, realno, Libija nema stvarne oružane snage osim spomenutih Haftarovih. Premijer Sarraj, koji nema vlastite vojne snage, gotovo sigurno po naputku Zapada radije se oslanja na islamističke postrojbe „Brigade Misrata“ čiju okosnicu čine pripadnici panislamskog pokreta „Muslimanska braća“. S druge strane, vojsku generala Haftara podupiru Egipat, UAE i Rusija (ali, donedavno otovreno, a još uvjek potiho, i Francuska, zbog vastitih gospodarskih interesa vezanih uz naftu).

Treba naglasiti i to, kako su oba državna tijela – vlada u Tripoliju i parlament u Tobruku legitimni i priznati od međunarodne zajednice.

Ovakav razvoj stanja, gdje je za SAD i njegove Zapadne saveznike general Haftar neprihvatljiv zbog tradicionalnih veza s Moskvom koje se vuku još iz doba Gadaffijeve vladavine, a razvoj stanja i odnosi snaga na terenu takvi da je njegova vojska nadmoćna u istočnom dijelu Libije (nedavno je uspostavila nadzor i nad ključnim naftnim područjima Libije poznatim kao „Naftni polumjesec“ na sredozemnoj obali), ne daje previše šanse za obnovu Libije kao jedinstvene države, iako se upravo general Haftar za to zalaže, nastojeći zemlju iznova učiniti svjetovnom, a ne klerikalnom. O tome svjedoče i sljedeće informacije koje smo spomenuli u jučerašnjem pregledu tjednih zbivanja na području Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (poveznica: http://geopolitika.news/analize/romjene-vojno-politickih-elemenata-na-bliskom-istoku-sjevernoj-africi-od-12-25-9-2016-g/):

Po prvi put nakon nekoliko godina, 21.9. jedan naftni tanker je izišao iz jedne od najvećih libijskih luka, Ras-Lanufa. To se dogodilo nakon uspostave nadzora nad libijskim tzv. naftnim polumjesecom (na sredozemnoj obali) od luke Sirt do Benghazija u zaljevu Sidra, od strane vojske generala H. Haftara koja je pod nadzorom vlade u Tobruku, na istoku Libije. Vojno zapovjedništvo je odmah po oslobođenju tih dijelova zemlje objavilo kako terminale predaje pod upravu libijske Nacionalne naftne korporacije, koja je obećala odmah poduzeti mjere za izvoz nafte. Šef te korporacije Mustafa Sanallah je 22.9. izjavio, kako Libija riskira bankrot u 2017. godini, ukoliko ne uspije u skoro vrijeme obnoviti izvoz nafte.

A da je geopolitička pozadina itekako dominantna u dugogodišnjoj libijskoj tragediji, ukazuje i činjenica da je obraćanje istoka Libije za pomoć Moskvi usljedilo nedugo nakon što je u New Yorku, 22.9. održan ministarski sastanak o Libiji na kojem su sudjelovali predstavnici 23 države, UN-a, EU, Arapske lige i Afričke unije, uz učešće libijskog predsjednika vlade F. Al-Sarraja. Tom je prigodom naglašeno, kako je Sarrajeva vlada jedini zakoniti subjekt za dobivanje međunarodne pomoći u sferi sigurnosti, a sudionici sastanka „spremni su se odazvati na njezine molbe o međunarodnoj pomoći u pripremi i jačanju zakonitih libijskih oružanih snaga i snaga sigurnosti … s pomoću … isključenja iz embarga na isporuke oružja … nužnog za suprostavljanje „IS“ i drugim terorističkim organizacijama koje se nalaze pod sankcijama UN-a“.

Igre oko Libije još su uvjek daleko od svog završetka.