Kineski ministar obrane: Došao sam u Rusiju kako bi SAD vidjele našu čvrstu vezu

Jučer, 3. travnja, u Moskvu je stigao novi kineski ministar obrane Wei Fenghe, kako bi, prema vlastitim riječima, svijetu dokazao visoku razinu odnosa dviju zemalja i čvrstu odlučnost njihovih oružanih snaga za učvršćenje zajedničkih strateških veza i poteza. Mi smo došli kako bi Amerikanci uvidjeli uske veze oružanih snaga Kine i Rusije, kazao je novi kineski ministar obrane u vrijeme pregovora s ruskim kolegom Sergeyem Shoigu.

„Zahvaljujući vođama naših država, veze između Rusije i Kine danas izlaze na novu razinu, neviđeno visoku, koja predstavlja važan čimbenik osiguranja mira i međunarodne sigurnosti“, kazao je ruski ministar obrane. Podsjetio je kako su se u svibnju i lipnju 2017.g. održali susreti ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, a u studenom iste godine dvojica državnika razgovarala su i na samitu APEC u Vijetnamu.

Ministar Wei Fenghe izjavio je i slijedeće: „Na međunarodnoj pozornici kineska je strana spremna s ruskom stranom izraziti našu zajedničku zabrinutost i jedinstveni stav po opasnim pitanjima.“

Novoizabrani kineski ministar obrane u Moskvu je stigao na čelu kineske delegacije koja sudjeluje u radu VII. Moskovske konferencije o međunarodnoj sigurnosti, koja se održava 4. i 5. travnja.

Ovo je prvi inozemni posjet kineskog ministra obrane od kada je stupio na tu dužnost. On se poklapa sa zaoštravanjem američko-kineskih odnosa, kako onih trgovinskih tako i vojno-sigurnosnih, prije svega u akvatoriju Južno-kineskog mora, ali i u ozračju sve lošijih američko-ruskih odnosa koji su već dostigli razinu onih hladnoratovskih. Također, ne treba zaboraviti niti to, da se u svibnju planira održati sastanak američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una, koji je prošlog tjedna, po prvi put od kada je na čelu Sjeverne Koreje, stigao u posjet Pekingu. Svim analitičarima je potpuno jasno kako se kriza na Korejskom poluotoku ne može riješti bez dogovora s Kinom i Rusijom, kao najvećim regionalnim silama, koje, osim toga, s Korejskim poluotokom i neposredno graniče.

Ukoliko imamo u vidu najnovije, jučer i danas iskazano političko, gospoodarsko pa i vojno partnerstvo između Rusije i Turske (kao članice NATO saveza), i čvrstu rusku potporu Iranu u zaštiti njegovog stava glede nužnosti održavanja „na životu“ nepromjenjenog sadržaja međunarodnog Sporazuma o iranskom nuklearnom programu (čiju promjenu ultimativno želi američki predsjednik Trump), ova najnovija demonstracija strateškog rusko-kineskog vojnog partnerstva jasan je znak do kakvih je dramatičnih pomaka u globalnim geopolitičkim odnosima došlo i kako više ništa nije niti će biti kao ranije. Upravo svjedočimo krahu dosadašnjeg međunarodnog poretka, temeljenog na posljeratnoj  globalnoj dominaciji Sjedinjenih Država. Sasvim je drugo pitanje, čime će na kraju sve ovo rezultirati.