Kineska međunarodna naftna burza s radom počinje 18. siječnja: Zapad olako ignorira pojavu „petrojuana“!

Nevjerojatna povijest „petroyuana“ bit će, po svemu sudeći, ozbiljan izazov za Zapad, koji za sada olako ignorira taj problem.

Prema različitim izvorima, prva kineska naftna burza, ona u Šangaju, s radom bi trebala početi 18. siječnja ove godine. O planovima kineske vlade po tom pitanju, Geopolitika.News opširnije je pisala prošle godine, kao i o izazovima koji će se s tim u svezi pojaviti za zapadne financijske krugove koji su trgovinom nafte na globalnoj razini dominirali praktički od njezine uspostave u modernom smislu te riječi.

Stavljanje u opticaj fjučersa na naftu u kineskoj nacionalnoj valuti – juanima, neće biti samo instrument jačanja položaja kineskih tvrtki. Ti će ugovori ojačati kineske napore za proširenje utjecaja juana u globalnoj trgovini, što je strateški dugoročni cilj Pekinga. Drugim riječima – ubrzat će „dedolarizaciju“.

Stručnjaci smatraju kako utjecaj juana u svjetskim rezervnim bankama može osjetno porasti, a upravo je to stari kineski plan koji je samo ubrzan rastućom globalnom napetosti između glavnih svjetskih gospodarskih, političkih i vojnih silnica.

Šangajska međunarodna energetska burza, dio je Šangajske burze fjučersa, a bit će poznata po skraćenom nazivu INE i omogućit će kineskim kupcima fiksiranje cijena nafte i plaćanje u lokalnoj valuti. Osim toga, inozemnim trejderima bit će moguće investiranje jer je burza registrirana u šangajskoj slobodnoj gospodarskoj zoni.

Ovaj snažni kineski ekonomski potez može imati potencijalne posljedice za položaj Sjedinjenih Država u smislu emitenta glavne valute na naftnom tržištu, piše Bloomberg.

Prije starta trgovanja, 18. siječnja, provedeno je nekoliko testiranja i ispunjeni su svi zahtjevi za listing. Kineska vlada je za početak rada naftne burze u Šangaju svoju dozvolu dala u prosincu.

Glavni „vjetar u leđa“ za otvaranje naftne burze u juanima bili su statistički podatci, prema kojima je 2017. godine Kina potisnula SAD s pozicije najvećg svjetskog uvoznika nafte. Kina će, osim jačanja uloge juana u svjetskoj trgovini, dividende imati i kroz stvaranje orijentira naftnih cijena, koji je najviše potreban kineskim naftno-prerađivačkim pogonima tj. rafinerijama.

Podsjetimo: naftni fjučersi fiksiraju cijene nafte na buduće isporuke, a kupci ih koriste za zaštitu od povišenja cijena, dok ih spekulanti koriste u svojim prognozama i stavljanju uloga na cijene.

Tijekom 2017.g. ugovori na naftne fjučerse na burzama u New Yorku i Londonu nadvisili su količinu fizičke trgovine za čak 23 puta.

Sirova nafta je jedna od roba kojom se najviše trguje, a u glavnini se to odnosi na sorte WTI (West Texas Intermediate, kojom se trguje u New Yorku) i naftnu sortu Brent, kojom se trguje na ICE Futures Europe, na burzi u Londonu.

Po prvi put razmišljanja o uvođenju kineskih naftnih fjućersa pojavila su se 2012.g. nakon porasta cijena nafte od 100 dolara za barel i više, ali 2017.g. cijene su pale do 50 dolara za barel. U takvim uvjetima pada cijena nema nikakvog smisla potpisivati ugovore. Treba napomenuti kako važnu ulogu ima i kolebanje valuta i da je Kina još 1993.g. uvela fjučers na naftu koji je opstao svega godinu dana upravo zbog valutnih nestabilnosti. Kina se do sada na taj potez nije odlučivala i zbog nestabilnosti na tržištima dionica i financijskim tržištima.

Postoji li ugroza za „petrodolar“?

Prema procjenama pojedinih analitičara, juan ne može tako brzo potisnuti američku valutu, zato jer je plaćanje nafte u dolarima ukorijenjena praksa.

Tako Sh. Shaher, makrostrateg Emirates NBD PJSC, kaže, kako u konačnici ima smisla obratiti pozornost na poslove u juanima jer je Kina ključno tržište, ali za to će trebati godine.

Komentator Bloomberg Gadfly, David Fickling, tvrdi, kako Kina sada „gotovo nema utjecaja na naftnom tržištu, nužnog za provedbu takvog prevrata“. S druge strane, plaćanje nafte u juanima može postati dio „jedinstvenog pojasa“ (kolokvijalno nazvanog „Put svile“) predsjednika Xi Jinpinga. Sigurno je kako će veze između Euroazije, Bliskog istoka i Kine postati snažnije.

Važno je naglasiti i kako Kina namjerava sudjelovati u poredstojećoj privatizaciji manjeg dijela saudijskog naftnog diva Saudi Aramco, što bi moglo pobuditi Rijad na primjenu juana s obzirom na važnost kineskog naftnog tržišta za Saudijsku Arabiju i sve većeg ruskog naftnog izvoza u Kinu.

O nerazjašnjenim pitanjima koji se tiču dolara, kao glavne svjetske rezervne valute, raspravljalo se i na visokoj razini JP Morgan banke posljednjih najmanje pet godina. Sada je to čak više političko nego ekonomsko pitanje.

Svjet je već svjedočio namjerama Sadama Huseina za prodajom iračke naftu u eurima, ili namjeri Moammera Gaddafija za osnovanje panafričkog zlatnog dinara. Svi dobro znaju kako su obojica državnih vođa završila – vješanjem i klanjem. Međutim, golema i snažna Kina nije niti Irak niti Libija, iako se postavlja pitanje kako će Peking tehnički uspjeti izgraditi konkurenciju za Brent i WTI. Ovdje svakako treba kazati, kako je projekt „petro-yuana“ snažno poduprijela grupacija država BRIKS, a uskoro će, već potpuno sigurno, s petrojuanima početi raditi i drugi veliki svjetski proizvođači nafte, prije svih Rusija i Venezuela. Već ta činjenica po Peking može označiti svojevrsnu pobjedu, a u odjelu za Kinu banke Societe Generale, smatraju, kako će ovaj potez omogućiti Kini „jaču internacionalizaciju juana“.

Zoran Meter: Dramatične promjene – „DE-DOLARIZACIJA“ I NOVA KINESKA NAFTNA BURZA, UVOD U NOVI USTROJ SVIJETA!