Izraelski medij Israel Hayom objavio je interesantan uradak o stanju na Bliskom istoku u svjetlu prijašnjih želja i današnje stvarnosti. Pa iako prilično paušalno sročen i naslonjen na mnoge teze iz bivših strategija koje više „ne drže vodu“, sadržaj je zanimljiv iz perspektive izraelskog gledišta na bliskoistočnu stvarnost, u kojoj, nedvojbeno, i sami vrlo aktivno sudjeluju. Evo sadržaja iz teksta u Israel Hayomu:
Arapska propaganda je od davnih vremena tvrdila kako „cionisti“ zajedno s SAD-om namjeravaju razrušiti arapske države i ovladati blagom Bliskog istoka. Čak i danas možemo naići na slične izjave u arapskim medijima.Ali po ironiji sudbine, sami Arapi su posljednjih godina pokrenuli proces pada i urušavanja, koji će, vjerojatno, rezultirati raspadom nekoliko država i pojavi novih državnih tvorevina u regiji. Bliski istok poprima novi oblik, koji će se očuvati na duge godine, piše izraelska novina Israel Hayom.
Prema mišljenju izvora bliskom izraelskoj vladi, novina navodi kako je jedna od posljedica „arapskog proljeća“ postao raspad društva, zaoštravanje proturječja između svjetovnih i vjerskih elemenata, između građana i nacionalista i, naravno, između sunita i šijta. Mnogi eksperti u arapskim državama koji se bave tim pitanjem, smatraju kako će na kraju proces dovesti do raspada država, u kojima se rasplamsala borba nakon dugog razdoblja prikrivenih konflikata.
Bliski istok pretvorio se u interesno rezanje glava i nastojanje prognoziranja njegove budućnosti zanimljivo je samo po sebi.
Počmimo od Egipta. Rušenje s vlasti predsjednika Muhammeda Mursija dovelo je do uspostave autoritarnog režima, borbi između „Muslimanske braće“ i sadašnje vlade. Egipat očekuju ogromne promjene. Sada vlasti izvode unutarnju migraciju, pravi transfer – preseljenje starog egipatskog stanovništva sa Sinajskog poluotoka u dubinu zemlje. Na Sinaju nije preostalo nikakvih znakova državnog suvereniteta osim vojnih zona.
Libija će, prije svega, biti podjeljena na tri dijela. Zapadni će nadzirati sudionici „Revolucije 17. veljače“ koji su se borili protiv Muammara Gaddafija, istočni – borac protiv lokalnih islamista general Halifa Haftar, a na jugu će se formirati država beduinskih plemena.
Libanon je već praktički podjeljen i paraliziran. Iranci, podupirući „Hezbollah“, ne dozvoljavaju izbor predsjednika kršćanina – maronita, koji bi polučio potporu naroda. Nametnut je proces tijekom kojeg će „Hezbollah“ nadzirati Južni Libanon, Druzi će vladati planinskim područjem kako je i bilo stotinama godina, a istočno od Beiruta i do Tripolija bit će kršćanska zona. Libanonski Tripoli i veći dio Bejruta nadzirat će suniti.
U Siriji alaviti i njihovi šijtski suradnici polučit će vlast u zoni Tartusa, suniti će izgraditi državu Aleppo. Na sjevero-istoku zemlje, u Qamshliju, pojavit će se kurdska struktura koja će se naslanjati na Irački Kurdistan.
Nakon pada režima Sadama Huseina i izvlačenja američkih vojnika iz Iraka zaoštrio se sukob između sunita i šijta koje podupire Iran. Na sjeveru države, u Erbilu, osniva se kurdska država. Na jugu, u Basri, gradi se šijtska država, a suniti mogu polučiti glavni grad Bagdad, kao i Mosul i Faludžu.
Države koje su već proživjele podjelu su Sudan i Jemen. Južni Sudan odijelio se i osnovao državu s glavnim gradom Džubom. Sjevernim Sudanom upravlja Omar al-Bashir. Danas su se pojavili prijedlozi za osnutkom i treće države – Darfur.
Jemen je bio podjeljen na dvije države desetcima godina. Ujedinjenje je provedeno 1990. godine. Danas, okoristivši se propašću revolucije, lokalni pobunjenici-huti uz potporu Irana osnovali su šijtsko-jemensku državnu tvorevinu. Suniti su ostali na sjeveru, bliže Saudijskoj Arabiji, podupirući jemensku vladu u borbi protiv huta.
20 godina ranije Bliski istok izgledao je potpuno drukčije. Realnost je pokazala kako je stabilnost u regiji bila samo iluzija i nitko ne zna čime će sve završiti, zaključio je izraelski medij.
0 komentara